Ministar kulture u Vladi Crne Gore Aleksandar Bogdanović uručio je večeras u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju godišnju nagradu "Miroslavljevo jevanđelje" Srđi Martinoviću, za naučnu monografiju "Crnogorska vojska 1854-1916".
Prije svečanog uručenja, Bogdanović je kazao da je Bijelo Polje i njegova okolina, kao najznačajniji kulturno-istorijski toponim rječne doline koju su milenijumima gradile "svete vode Lima", kako će ih Aleksandar Deroko nazvati u svojoj glasovitoj studiji, mjesto na kom su duhovnost i pisana riječ dale neka od najznačajnijih dostiguća naše kulture.
“Miroslavljevo jevanđelje, iluminirani rukopis nesvakidašnje ljepote, zasigurno je najubjedljivije svjedočanstvo tih duhovnih i kulturnih strujanja na ovom, istorijom bremenitom prostoru. Na njemu su se vjekovima prožimali uticaji Istoka i Zapada, što je i te kako uticalo na formalnu i stilsku originalnost ovog raskošnog manuskripta, zbog čega će ga UNESCO 2005. godine uvrstiti na strogo selektiranu listu "Pamćenje svijeta"", rekao je Bogdanović.
Ipak, naveo je on, koliko god se prostor Crne Gore čuvao i branio vrhunskim dometima kulture i pismenosti, za njegov opstanak je u najvećoj mjeri zaslužna velika slobodarska tradicija, ispoljena u gotovo neprekidnoj i slavnoj istoriji vojevanja, zahvaljujići kojoj je ovu zemlju svijet najčešće prepoznavao kao neosvojivu tvrđavu, čija se istrajnost, pred uvijek mnogo nadmoćnijim silama, često kosila sa logikom ratovanja.
"U tom svjetlu otkriva se značaj jednog studioznog naučnog rada, kakva je knjiga "Crnogorska vojska od 1854. do 1916." Srđe Martinovića, koja je u jakoj konkurenciji zavrijedila državnu nagradu "Miroslavljevo jevanđelje". Periodu koji obuhvata ovaj naučni rad pripadaju i one velike pobjede crnogorske vojske čiji će efekti biti od presudnog značaja za ostvarivanje i osnaživanje crnogorske državnosti. Ono što je za taj kontekst takođe bitno, a što nam Martinovićeva knjiga predočava, krije se u činjenici da su upravo najveći dometi crnogorskog vojevanja stvorili uslove koji će omogućiti Crnoj Gori da od vojničkog logora, kako je to istaknuto u memorandumu upućenom Berlinskom kongresu, postane država čiji će se razvoj bazirati prevashodno na sopstvenim izvorima. Zato ova knjiga predstavlja jedan minuciozni istraživački poduhvat, koji ne osvetljava samo istorijat vojske u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, već nudi i izuzetnu bazu podataka za dublju analizu društvenog razvoja te epohe. Ne treba posebno isticati koliko jedan ovakav naučni rad otvara prostor za nove istorigrafske uvide u period uspona i uzleta crnogorske države, ali i u vrijeme prijetećih naznaka gubljenja njene državnosti", kazao je ministar, dodajući da ta fascinatna faktografija, koju prati preko 1.300 ekskluzivnih fotografija, slika, mapa i dijagrama, predstavlja detaljan i sveobuhvatan prikaz jedne velike teme crnogorske istorije, ali i izuzetno istraživačko polazište u kom su popunjena mnoga prazna mjesta, prije svega ona koja se tiču organizacionih i tehničkih detalja vezanih za proces formiranja regularne vojske Crne Gore.
Koliko je to važno, napomenuo je Bogdanović, govori nam sama epoha druge polovine 19. i početka 20. vijeka, jer to jeste vrijeme kada je nivo organizovanosti vojske umnogome odražavao i nivo organizovanosti društva.
"Ovaj naučni rad nam, između ostalog, otkriva i nove detalje o vizonarstvu posljednja dva vladara dinastije Petrović, jer njihovo zalaganje da od naoružanog naroda stvore organizovane vojne formacije, dio je šireg procesa osnaživanja državotvornih okvira tadašnje Crne Gore. Zbog svega navedenog, ova knjiga predstavlja izuzetan izdavački poduhvat, što je i uticalo da se izdvoji među djelima koja su selektirana iz dvogodišnje produkcije književnih, istoriografskih, etnografskih i publicističkih izdanja, objavljenih u Crnoj Gori", kazao je on, dodajući da je rad Martinovića ravan nekom timskom radu neke naučne institucije.
Smolović: Miroslavljevim jevanđeljem jednako se ponose Crnogorci i Bošnjaci, Srbi i Muslimani
Dobrodošlicu u ime domaćina je poželio gradonačelnik Bijelog Polja Petar Smolović.
"Dobrodošli u grad Bijelo Polje, grad istaknutih kulturnih vrijednosti, grad pismenosti, poezije i festivala, grad za koji se vezuje najstariji pisani trag kod Južnih Slovena - Miroslavljevo jevanđelje, grad u kojem je rođen pisac prvog modernog crnogorskog romana Risto Ratković. Bijelo Polje čuva svoje multikulturalne vrijednosti i baštini ono što je najbolje. Zbog toga je i proglašeno za najtolerantniju opštinu u Jugoistočnoj Evropi 2005. godine, od strane OSCD-a. Jer ovdje u Bijelom Polju, Miroslavljevim jevanđeljem, najstarijim pisanim dokumentom Južnih Slovena jednako se ponose Crnogorci i Bošnjaci, Srbi i Muslimani. I svi Bjelopoljci, bez razlike, sa ponosom ističu da su njihovi, zajednički zemljaci, bajkoviti pripovijedač Ćamil Sijarić i majstor imaginacije Miodrag Bulatović. Zajedničko je Bjelopoljcima i to što su uvdje harvardski profesori Milman Peri i Albert Lord riješili homerovsko pitanje zahvaljujući epu od preko 12.000 stihova "Ženidba Smailagić Meha" Avda Međedovića i što je baš Bjelopoljac Risto Ratković napisao prvi crnogorski roman "Nevidbog", kazao je Smolović, dodajući da sve te vrijednosti pozicioniraju Bijelo Polje na regionalnoj kulturnoj mapi.
On je istakao da kulturne vrijednosti podržavaju Vlada Crne Gore i Ministarstvo kulture.
Martinović: Ratnički duh koji je usađivan u crnogorskog vojnika, davao mu je čvrstu vjeru u pravilno postupanje
Autor monografije, Martinović je podsjetio na divnu maksinu da je čovjek skup navika, predrasuda, uvjerenja i vrijednosti, i da od pojedinca zavisi što će od toga postati dominantan dio ličnosti.
"U svakome događaju i čovjeku treba podsticati vrijednosti, večeras nas je okupila saga o takvim ljudima, a ovo je susret pera i mača kao dvije moralne crnogorske vetrikale. Pero kao simbol pismenosti i mač kao simbol ratničke tradicije iz koje izvire crnogorska izvi-iskra. U okolnostima stalne ratne opasnosti i opstajanja u teškim uslovima dugog ratovanja, za crnogorskog vojnika ratovanje je postao životni poziv, pitanje časti, pa čak i životni smisao. Uzdigla se i izgradila svijest o slobodi, koja je kroz viteško stvaranje, odnos prema oružju, predanost domovini stvorila poseban vojnički kodeks. Ratnički duh koji je usađivan u crnogorskog vojnika, davao mu je čvrstu vjeru u pravilno postupanje pri odbrani otadžbine i pobjedu novog oružja, omogućujući mu da vojno pobijedi i daleko veće i modernije naoružane armije", kazao je Martinović, podsjećajući da prebirajući po vijugavim stazama prošlosti postajemo svjesni da je naše samo ono što smo drugima dali, preuzimajući zavještanje da sačuvamo ono što su oni vjekovima branili.
Žiri za dodjelu državne nagrade Miroslavljevo jevanđelje, na sjednici održanoj 19. aprila 2019. godine, odlučio je da se nagrada za 2018. godinu dodijeli Srđanu Martinoviću, za monografiju "Crnogorska vojska 1854 – 1916", objavljenu 2018. godine, u izdanju Ministarstva odbrane Crne Gore .
Žiri je odlučivao u sastavu: prof. dr Sonja Tomović-Šundić, predsjednica, i članovi: prof. dr Miloš Krivokapić, prof. dr Saša Knežević, dr Nebojša Čagorović i mr Nikola Šaranović.
"Nagrađeno istoriografsko djelo predstavlja izuzetno značajan doprinos istraživanju istorijata crnogorskih vojnih institucija, ali i ukupnoj crnogorskoj istoriografiji", kazala je predsjednica žirija Tomović-Šundić.
"Riječ je o jedinstvenoj i prvoj iscrpnoj studiji o crnogorskoj vojsci u najvažnijem periodu njenog djelovanja. Heuristička osnova ove studije, čiji je cilj sveobuhvatna obrada crnogorske vojske je veoma široka, jer osim primarnih izvora iz Državnog arhiva, sublimira obimnu literaturu, memoarsku građu, neobjavljene rukopise, privatne i arhive nekoliko država, brojne neobjavljene fotografije, kao i drugu relevantnu građu. Monografija je plod sveobuhvatnog i sistematskog naučnog istraživanja koje prezentuje dosadašnja znanja i donosi obilje novih spoznaja i originalnih zaključaka. Značaj djela Srđana Martinovića ogleda se i u afirmaciji crnogorskog društva, njegovog identiteta i državnog kontinuiteta", kazala je ona, obrazlažući odluku žirija.
Bonus video:
