Prva i jedina premjera ovogodišnjeg festivala „Grad teatar“, predstava „Selestina“, rađena po motivima drame Fernanda de Rohasa u režiji Milana Neškovića, biće izvedena večeras u 20.30 časova na sceni između crkava u Starom gradu. Riječ je o koprodukcija JU „Grad teatar“ Budva i Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda.
Moto 33. izdanja budvanskog festivala „Liječiti srce zabavljajući razum..“ upravo je citata iz „Selestine“. „Selestina, iako široj javnosti nepoznat, jeste jedan od najvećih španskih romana i samim tim je izazov da se postavi na scenu. S jedne strane, željeli smo da ostanemo vjerni duhu Španije, a sa druge, da taj srednjovjekovni svijet transponujemo u savremeno doba. Sam roman otvara niz mogućnosti za savremeno čitanje, ali i niz ograničenja. Naša Selestina je priča o svijetu u kom materijalno ima prednost nad svim ostalim, o svijetu instant zadovoljstava, o svijetu u kom su empatija i iskrene emocije odavno prevaziđena stvar ili ih ironično posjeduju oni od kojih to najmanje očekujemo. U podnaslovu romana stoji tragikomedija o Кalistu i Melibeji. To nam je i bila polazna tačka; poigravali smo se stilovima komedije, iz kojih se polako rađa tragedija. Ispostavilo se da je granica tanka, što govori dosta o nama samima, i o svetu u kojem živimo, koji je istovremeno i tragičan i komičan, samo je pitanje iz kog ugla posmatramo“, kazaoa je Nešković na konferenciji za novinare.
On je kazao da mu je čast što režira, prvi put na Grada teatru, jer je još kao dječak kada je dolazio na ljetovanje sa roditeljima gledao u zidine Staroga grada na kome su bile reklame sa brojne festivalske predstave.
„O ‘Selesitini’ kao romanu ne znam ništa više osim da je jedan od četiri plakata koji stoje u salonu JDP-a. Pročitavši ‘Selestinu’, uz Don Kihota to jeste najveći roman španskog govornog područja. Ono što je mene fasciniralo da za 500 godina motivi, tretiranje problema instant zadovoljstava, nemanje empatija nije se promijenilo.. Mislio da je to tekovina savremenog vremena i tehnologije, mobilnih telefona i televizora koji su nas otuđili, a očigledno ne... i dok smo se svi sastajali oko ognjišta isti problemi otuđenosti, prije svega želje za svim, sad i ovdje i za tim instant zadovoljstvima koji mogu da se kupe i iskorišćavaju ljudi je nešto što je naša realnost“, kazao je reditelj.
Naša Selestina je priča o svijetu u kom materijalno ima prednost nad svim ostalim, o svijetu instant zadovoljstava, o svijetu u kom su empatija i iskrene emocije odavno prevaziđena stvar ili ih ironično posjeduju oni od kojih to najmanje očekujemo.
Direktorka JU „Grad teatar“ Milena Lubarda Marojević kazala je da je predstava „Selestina“ za festivala značajan iz nekoliko razloga.
„Prvo već godinama unazad želimo na Grad teatru da radimo sa rediteljem Milanom Neškovićem. Njegove predstave su gostivale na Grad teatru, ali on je jedan od rijetkih reditelja koji pokazuje jedna karakterističan odnos prema prostoru, koji je za naš festival jako značajan. Jedno promišljanje scenskog prostora, na koje rijetko nailazimo. Način na koji on obrađuje tekstove, na koji iznosi predstave su nešto na čemu smo željeki da težimo. Saradanja sa JDP-om je stvar kontinuiteta, i to je dobar kontinuitet koji treba sačuvati. Sve ostalo odabir Španije, ove teme, kompletana ekipa, je nešto čime se ponosimo i zato jedva čekam da publika vidi šta smo napravili“, poručila je Lubarda Marojević.
Adaptaciju teksta potpisuje Maja Todorović navela je da joj se na prvo čitanje „Selestina“ dopala zbog njene savremenosti.
„Ono što je izazov kada se radi adaptacija romana, je to što on ne trpi pozorište. Tu smo radili najveće promjene. I ta Španija i to nešto savremeno, vjerujem da smo uspjeli da spojimo i da dobijemo zanimljiv mediteranski duh u nečemu što će nam biti prepoznatljivo i blisko“, istakla je ona.
Nikola Rakočević u ulozi Sempronia, istakao je da prvi put radi predstavu za Grad teatar, te da je ujedno i prvi put u Budvi.
„Vjerujem da ova predstave može zaista da bude zanimljiva za publiku, da će u njoj uživati i doživjeti jedan mali rolerkoster i izaći šokirani. Drago mi je što sam radio sa ovom ekipom“, kazao je Rakočević. Marta Bjelica koja glumi Malibeju navodi da joj je izazov da glumi pred budvanskom publikom, u gradu gdje se rodila i živjela pred ljudima koje zna.
„Meni se čini da je ovo jedan sumanut proces, gdje je tako nekako naglavačke okrenut i da je upravo zbog toga ima svoje čari i neku dodatnu borbu i zahtjev da se svi zajedno izborimo. Da na kraju uradimo nešto iza čega možemo relaksirano da stanemo. Pogotovo zato što će se dešavati u Budvi, koji jeste jedan sumanut grad, koji mijenja svoj oblik svakodnevno... na kraju, poruka ove predstave je da neke stvari možemo da promijenimo, čini mi se da ova naša predstava prkosi nekim stvarima kojima treba da prkosi...“ kazala je Bjelica.
Emir Ćatović u ulozi Parmena ističe da nosi smao pozitivne utiske, da je kroz rad na ovoj predstavi naučio nešto o sebi, nepšto o drugima. Uvjeren je da će publika uživati u predstavi, koja je nastala kao plod jednog jako intezivnog i zanimljivog procesa.
Scenografiju je radila Jasmina Holbus, kostimografiju Biljana Grgur, koreografiju Ista Stepanov, a kompozitor je Vladimir Pejković.
U predstavi igraju: Nataša Ninković, Ljubomir Bandović,Nikola Rakočević, Marta Bjelica, Nikola Šurbanović, Emir Ćatović, Anđelika Simić, Maja Stojanović i Katarina Žutić.
Reprizna izvođenja na ovogodišnjem festivalu će se održati 19, 20. i 21. jula sa početkom u 21 čas.
Stojanović: Na početku bješe “Selestina”, pa onda “Don Kihot”
Umjetnički direktor JDP-a Gorčin Stojanović istakao je da JDP-u i Budva Grad teatru nedostaje, odnosno bilo bi jako dobro da se obrate velikoj španskoj književnosti.
„Španska književnost počinje ‘Selestinom’. Na početku bješe ‘Selestina’, pa onda Don Kihot, pa onda Kladeron, pa onda svi ostali... tako da je meni intimno drago što su se opredijelili za ‘Selestinu’. Narovno ima još jedna mali detalj, koji ni na kakav način hio presudan, ali ga moram pomenuti, da je ‘Selestina’ igrana prije 50 godina jedini put u ovom kraju svijeta i to u JDP- u. Ta predstava nije bila ni po čemu značajana, osim što je tada veliki poljski reditelj došao, a naslovnu ulogu igrala Rahela Ferari. Ta predstava nije bila ni slavna propast, ali prosto je nekako prošla pored teatra, a ostao je plakat zanimljiv“, naveo je Stojanović. Ističe da se sada sve sklopilo.
„Ova predstava ima u sebi ugrađeni antidot protiv onog dijela budvanske tutističke priče koji nije naj, možda, idealniji za pozorište. Sva ta buka, taj konglomerat koji dopre do scene između crkva, nekako predstava sama iznutra, kao da se odbrani od toga uspješno“, kazao je Stojanović.
Bonus video:
