"Moj galebe...” Različite generacije zemalja bivše Jugoslavije pjevale su njegove pjesme, ostao je u srcima mnogobrojne publike širom našeg regiona. Koncert u čast legendarnog pjevača Olivera Dragojevića, održaće se u Kotoru 29. jula, na dan kada se navršava godina dana kako nije među nama. Iz Splita, rasadnika muzičkih talenata i zvijezda, dolazi nam Akademski hor „Silvije Bombardeli“ Univerziteta u Splitu, koji će, zajedno sa pjevačem Goranom Karanom, nastupiti na Festivalu “KotorArt Don Brankovi dani muzike” na koncertu pod nazivom „Moj galebe“, posvećenom njihovom sugrađaninu Oliveru Dragojeviću.
O tome šta će to publika imati priliku da čuje, kako je nastao hor i šta ih je inspirisalo da pokrenu projekat “Oliver Medley” za Vijesti priča dirigentkinja hora Ana Marija Tadin.
Kako je došlo do saradnje sa Festivalom “KotorArt”?
Naš posljednji projekt, čuveni “Oliver Medley”, zasigurno je pokretač ove saradnje. Organizatori Festivala su nas kontaktirali, a meni se ideja odmah svidjela zbog izuzetnog umjetničkog kvaliteta “KotorArta”, ali i činjenice da pjevamo koncert Oliveru u čast. Goran Karan se, kao Oliverov saradnik i izuzetan solista, izvanredno uklapa u cijeli koncept. Vjerujem da će to biti izvrstan i nadasve emotivan koncert, s obzirom na to da svi izvođači u srcu nose Split, Dalmaciju, galeba i cesaricu - sve ono što je Oliver toliko volio i slavio u svojim pjesmama.
Šta je iniciralo projekt “Oliver Medley”?
Cijela priča s projektom “Oliver Medley” dogodila se poprilično spontano. Naime, moji zboraši obožavaju Oliverove pjesme i pjevaju ih na svim zajedničkim druženjima, u pauzama na probi ili poslije koncerta. Ideja o obradi pjesama odavno mi se motala po glavi, ali je nekako sve ostalo na tome. A onda nas je 29. jula sve “pokosila” ta nesretna vijest o njegovoj smrti. Nadolazeći period je bio priča za sebe. Svaki dan su na radijskim stanicama svirale isključivo njegove pjesme, a na televiziji se emitovali kultni koncerti. Sjećam se kako sam gledala prenos ispraćaja na Rivi i plakala. Mislim da sam u tom trenutku donijela odluku o sprovođenju ideje u djelo.
Koliko vremena je bilo potrebno da projekat realizuje?
Hor je počinjao sa radom u oktobru, a ja sam se, razmišljajući o adekvatnom datumu za objavljivanje, sjetila da je Oliver rođen 7. decembra. Sve je izgledalo savršeno, osim činjenice da imamo manje od dva mjeseca za uvježbavanje i snimanje. Ali uspjeli smo. Horistima se ideja odmah svidjela, bili su jako marljivi i motivisani, te je čitav proces tekao vrlo brzo. I najiskrenije mislim da se to nikad ne bi desilo da se radilo o nekom drugom izvođaču. Rezultat je bio fenomenalan po pitanju same muzike, ali i video-spota. Kreirana je posebna, emotivna muzička priča i rođendanska čestitka, pa me ne čudi što su sa svih strana pristizale riječi hvale i oduševljenja. Iako smo zajedno realizovali mnoge predivne koncerte i projekte, “Oliver Medley” ima posebno mjesto u mom srcu i srcima svih članova hora, i zaista sam ponosna na njega.
Kako je nastala ideja o formiranju hora?
Rektorat Univerziteta u Splitu je inicirao formiranje. Ideja je bila da imamo hor, koji će uveličavati sve njegove manifestacije i važne datume, a istovremeno pružiti ovaj oblik muzičke aktivnosti i mogućnost muzičkog usavršavanja na Univerzitetu. Naravno, za realizaciju su se obratili splitskoj Umjetničkoj akademiji, konkretno našem red. prof. Vladi Sunku koji je dirigent hora akademije. Kako naši profesori u tom trenutku zbog obaveza nisu bili u mogućnosti da prihvate i obavezu osnivanja i vođenja novog hora, odluka je “pala” na studenta - u ovom slučaju mene, koja sam bila na četvrtoj godini studija.
Horom „Silvije Bombardeli“ rukovodite od njegovog osnivanja, od 2016. godine.
Tako je. Kako do tada nisam imala iskustva u vođenjem ansambla, za mene je to bila velika odluka, izazov i, usudila bih se reći, životna prekretnica. Podizanje ansambla iz temelja, te rada s njime u svrhu postizanja kvalitetnog zvuka, ali i horskog zajedništva, nije nimalo lak zadatak, naročito kad uz njega i studirate. Zato sam danas, tri godine poslije, izuzetno srećna što sam se odvažila i pristala, jer mi je spomenuti period osnažio samopouzdanje i izgradio me kao dirigenta, pedagoga i osobu.
Kao vrlo mladom horskom ansamblu, koliko je nastup na međunarodnom festivalu, kakav je “KotorArt”, značajan za razvoj i promociju?
Ovaj nastup će sigurno biti upamćen kao prvi nastup hora u inostranstvu. Kad tome još dodamo činjenicu da je riječ o jednom od najznačajnih regionalnih festivala koji je ugostio brojna priznata imena iz svijeta muzike, jasno je da nam nastup predstavlja izuzetnu čast, potvrđuje kvalitet našeg hora i omogućuje nam izvrsnu promociju.
Članovi hora su studenti?
Tako je. Mješoviti hor je sačinjen od studenata, ali i zaposlenih na Univerzitetu, a broj članova se od osnivanja kreće između 30 i 40 pjevača.
Koje kompozicije se nalaze na repertoaru hora?
Repertoar hora je raznovrstan, bez fokusa na određeno razdoblje ili vrstu muzike. Moj cilj je da horiste upoznam sa nepresušnim bogatstvom i raznolikosti muzičkih stilova i žanrova. Osim toga, hor pjeva gospel, džez, pa čak i klapske obrade. Ta “šetnja” kroz muzička razdoblja i žanrove omogućuje mi da ih edukujem, ali i oslobodim pjevače i kreativce koji “čuče” negdje u svima njima. Jedina stvar na koju stavljam naglasak su djela domaćih i splitskih kompozitora.
Tako i hor kojim dirigujete nosi ime Vašeg sugrađanina, svestranog muzičara, Silvija Bombardelija.
Da. Sa profesorom Vladom Sunkom je odlučeno da novoosnovani hor Univerziteta nosi upravo njegovo ime. Silvije Bombardeli je bio kompozitor, dirigent i osnivač jednog od najznačajnijih međunarodnih festivala na području Splita i Hrvatske, sa dramskim, operskim, baletskim i koncertnim programom - “Splitsko ljeto”. Jako me je zainteresovala Bombardelijeva snažna muzička ličnost, fantastična muzika, ali i činjenica da je s vremenom pao u zaborav u gradu za koji je toliko učinio. Hor u sklopu svog raznovrsnog repertoara izvodi i Bombardelijeve kompozicije.
U fokusu Vašeg izučavanja se nalazi upravo kompozitorski opus Silvija Bombardelija?
Kao temu svog magistarskog rada odabrala sam, analizirala i aranžirala Bombardelijevu kompoziciju „Misečina“ koju moje kolege saksofonisti izvode kao dio svog stalnog repertoara s kojim nastupaju po Hrvatskoj i regionu. Sve nabrojeno su sitni početni, ali ipak vrijedni koraci kojima želimo osvijestiti važnost Bombardelijevog imena i opusa, naročito u rodnom Splitu. Nastavak istraživanja ove teme planiram kroz doktorske studije.
Aktivno se bavite i aranžiranje. Kako se snalazite u tim vodama?
U aranžiranje sam se zaljubila još na fakultetu, a njime se aktivno bavim otkad vodim ovaj ansambl. Aranžiranje je za mene izuzetan spoj muzičkog znanja i umijeća, i kreativnosti, te čini svaki izvođački aparat izazovnim i zanimljivim na svoj način. Vjerujem i nadam se da ću kroz godine još puno učiti i napredovati po tom pitanju.
Čuveni su mnogi Splićani koji su se bavili muzikom, kako umjetničkom, tako i zabavnom. Kompozitori Ivo Tijardović, Jakov Gotovac, Josip Hace, Boris Papandopulo, Silvije Bombardeli, zatim pjevači Oliver Dragojević, Goran Karan, Meri Cetinić, Doris Dragović, Dino Dvornik, Petar Grašo, Gibonni, Severina Vučković, neki su od njih.
Split je predivan i poseban grad sa izrazitom energijom, ljubavlj i karakterističnim „dišpetom“. Takvi su i njegovi muzičari. Štaviše, uvijek sam vjerovala da se ljepota ovog grada, Dioklecijanove palače, Marjana, sunca i mora, pretočila u inspiraciju muzičara i ljepotu pjesama koje su stvarali. Nešto je zaista posebno u toj našoj melodici koja svakom notom slavi ljepotu života. Što mogu još reći o takvom okruženju osim da sam izuzetno sretna i ponosna jer sam dio njegove mlade generacije.
Bonus video:
