Nakon “Hinkemana” Ernsta Tolera (Zagrebačko kazalište mladih), kojim je na novoj festivalskoj sceni, na rtu Zavala, otvoren Dramski program 33. Grada teatra, i Lorkinih “Krvavih svadbi” (prošlogodišnje festivalske koprodukcije), budvanska publika imala je priliku da ovog ljeta vidi i treću predstavu sa rediteljskim potpisomIgora Vuka Torbice.
Jedan od najboljih i najangažovanijih reditelja u regionu oduševio je prepuno gledalište scene Između crkava predstavom “Bakhe - kratak pregled raspadanja”, po motivima Euripidove drame “Bahantkinje”, koju je režirao u Narodnom pozorištu u Bitolju.
Tako se ansambl ovog sjevernomakedonskog teatra pokazao i kao najprijatnije iznenađenje ovogodišnjeg festivala. U gotovo dvočasovnoj igri, i jednom potpuno radikalnom čitanju Euripida, Maja Andonovska-Ilijevski (Dionis), Ognjen Drangovski (Pentej), Sonja Mihajlova (Tejresija), Ivan Jerčikj(Kadmo), Ilina Čorevska (Agava), Martin Mirčevski (Glasnik), Vasko Mavrovski (Sluga), Viktorija Stepanovska-Jankulovska, Valentina Gramosli, Petar Spirovski, Sandra Gribovska i Anastazija Hristovska (Hor), donijeli su uzbudljivu i snažnu priču o Bahantkinjama našeg vremena. Ali i o samom pozorištu - onom pozorištu koje ne zabavlja, koje je od Euripidovog vremena prije nove ere do danas ostalo najsubverzivnije mjesto za preispitivanje društva i nas samih, i koje se bori za slobodu. Za onu slobodu davno zaboravljenu, koja je nestala u trenutku kad je čovjek prestao da priznaje bilo šta, osim svoje moći.
Predstava Igora Vuka Torbice “Bakhe - kratak pregled raspadanja”, kroz tri dijela - Danas, Juče, Sjutra, govori nam upravo o tome.
“Prvi dio je sasvim dopisan i improvizovan na današnje neuralgične tačke svijeta u kojem živimo, drugi dio jesu same ‘Bahantkinje’ sažete u svojoj postavci, a onda na kraju dolazi epilog koji se izvodi bez riječi, kroz postupke. Mi smo u ovoj predstavi rastočili našu stvarnost u nešto nekonkretno i neideološko, prostor u kojem je sve moguće, a više ništa nije relevantno, i zato sve djeluje kao dug uvod u konačan kraj. Ali, vjerovatno najzanimljivije pitanje kojim se bavimo glasi: zašto je naš identitet, umjesto vrijednosti za koje se borimo, prije svega određen onim drugim - neprijateljstvom prema vanjskom neprijatelju? Da li je to način da sakrijemo činjenicu da pravi neprijatelj među nama - jesmo zapravo mi sami? Da smo stranci sebi i drugima, i da nas ništa ne može sabotirati kao društvene barijere koje smo postavili između nas”, rekao je Torbica o svojoj predstavi.
Kako je istakao Jerčikj, koga smo vidjeli u liku Kadma, a koji je i direktor NP u Bitolju, za njih je ovo gostovanje na Gradu teatru veoma važno, a posebno su obradovani reakcijom publike i ovacijama koje su dobili.
“Poslednje dvije godine radimo veoma ozbiljno i trudimo se da napravimo jedan novi repertoar, savremen i provokativan, koji korespondira sa najnovijim pozorišnim trendovima, pa je tako došlo i do saradnje s rediteljem Igorom Vukom Torbicom. ‘Bahantkinje’ nisu bile prvi izbor, trebalo je da radimo Šilerove ’Razbojnike’, ali kada je Torbica na festivalu u Subotici vidio naš ansambl u ‘Doktoru Faustu’, u režiji Andraša Urbana, odlučio je da promijeni tekst i tako smo uzeli Euripida. I kao što je publika u Budvi mogla da vidi, ova predstava je jedan savremeni tretman umjetnosti i pozorišta uopšte, ali i svega onoga što danas živimo”, zaključuje Jerčikj.
Kao direktor izbjegava scenu, ali ovu saradnju nije želio da propusti
Glumac Ivan Jerčikj je istakao i da je njemu kao glumcu najveći izazov bio da radi sa Torbicom.
“Od kada sam na mjestu direktora pozorišta u Bitolju izbjegavam da se nađem na sceni, ali ovu saradnju nikako nisam mogao da propustim, i ona je za mene zaista bila jedinstveno iskustvo. Svi smo dosta radili na likovima, probe su trajale više od dva mjeseca, a Torbica je poznat i po tom sjajnom radu sa glumcima, tako da ovu predstavu od maja, kada je bila premijera, igramo s najvećom radošću i zadovoljstvom. Gostovali smo na četiri festivala, na našem najvećem festivalu dobili smo nagradu za najbolju predstavu, Torbica je dobio nagradu i za režiju, i što je zanimljivo, ‘Bahke’ smo stalno igrali u nekim novim prostorima. U Budvi smo imali prvo ambijentalno izvođenje, i mada nismo mogli da postavimo kompletnu scenografiju, mogli smo da se uvjerimo da je ova predstava na otvorenom prostoru nekako još više dobila na vizuelnoj atraktivnosti, što se ne dešava baš često, i to nas je takođe obradovalo. Stalno nam stižu pozivi i za druge festivale i gostovanja u regionu, i mislim da će naše ‘Bahke’ tek imati pun i uzbudljiv život. Jer, one zaista donose jedno vrlo provokativno, radikalno i kritično čitanje tragedije koju je Euripid napisao u izgnanstvu, pred smrt, i stavljaju je u kontekst našeg vremena, našeg društvenog i političkog trenutka koje preživljavamo na Balkanu, ali i onog globalnog, u kome se ruše sve civilazicijske vrijednosti”, zaključuje Jerčikj.
Bonus video:
