Četrnaesto izdanje Međunarodnog festivala gitare Nikšić, posvećeno španskoj muzici, biće održano od 4. do 7. oktobra, pod sloganom: „Viva España!“. U duhu te ideje i ovogodišnjeg slogana Nikšić će ugostiti Huana Manuela Kanjizaresa, jednog od najznačajnijih i najuticajnijih flamenko umjetnika današnjice i španskog virtuoza Huana Karlosa Gomeza.
Kanjizares je jedan od najznačajnijih i najuticajnijih flamenko umjetnika u svijetu, ali i izvođač klasičnog gitarskog repertoara i svojih autorskih ostvarenja. Njegova karijera traje već četiri decenije, i prvi je i jedini flamenko gitarista koji je nastupao sa Berlinskom filharmonijom, izvodeći Rodrigov koncert Aranhuez pod vođstvom ser Sajmona Ratla u madridskom Real teatru.
Sarađivao je sa prestižnim orkestrima svijeta kao što su: Štackapele Drezden, tokijski Simfonijski orkestar NHK, Simfonijski orkestar Birmingema, Nacionalni orkestar i hor Španije, Simfonijski orkestar Barselone i Katalonije, i drugi. Osvojio je mnoge prestižne nagrade, uključujući Državno gitarsko priznanje (1982), nagradu Muzika (2008) i Flamenko Hoy (2000, 2011, 2013). Deset godina je bio bliski saradnik Paka de Lusije, a radio je i sa mnogim drugim vodećim umjetnicima kao što su: Enrike Morente, Kamaron de la Isla, J.M. Serat, Alehandro Sanz, Mauricio Sotelo, Leo Brauver, Džon Pol Džons i Piter Gabriel.
Pisao je djela za Španski nacionalni balet i muziku za nekoliko filmova, a učestvovao je na preko 100 albuma i objavio 14 studijskih izdanja. Od 2003. godine predaje flamenko gitaru na prestižnoj Visokoj školi za muziku u Kataloniji (ESMUC), i održava majstorske radionice u Španiji i inostranstvu.
Za “Vijesti” govori uoči gostovanja u Crnoj Gori.
Sada ste već treći put u Crnoj Gori. Nakon Nikšića i Tivta, opet ćemo vas slušati u Nikšiću. Reklo bi se da vas naša publika voli i traži, a i da vi volite da nastupate kod nas?
Osjećam se veoma blisko narodu Crne Gore. Svaki put me dočeka topla dobrodošlica. Osjećam se vrlo ugodno na pozornici. Veoma sam srećan što sam ponovo pozvan, ovog puta sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom da sviram koncert za gitaru i orkestar koji sam sam komponovao. Zaista se radujem što ću imati priliku da to podijelim sa publikom.
Da li ste stigli da upoznate malo Crnu Goru i mimo scene?
Da, imao sam priliku da posjetim luku Tivat, ali će mi recimo ovo biti prvi put u Podgorici. Radujem se tome. Ovo je prelijepa zemlja.
A šta biste kazali o našoj publici? Koliko je ona slična španskoj?
Putujem po cijelom svijetu, a istina je da je svaka publika različita. Publika u Crnoj Gori je uvijek fantastična. Možete osjetiti njihovu ljubav prema muzici.
Nastupićete sa i sa Gomezom, sa kojim svirate već skoro dvije decenije. Kakav repertoar pripremate za nikšićki festival?
Predstavljamo program španske i flamenko muzike. Flamenko je najreprezentativnija španska muzika i nadamo se da ćemo stvoriti španski ambijent u koncertnoj dvorani.
Koliko festivali ovog profila (Guitar Festival Niksić) realno doprinose neposrednijem upoznavanju šire javnosti sa umjetnicima i gitarskom muzikom sa jedne strane, a koliko unapređenju gitarskog stvaralaštva na akademskom nivou, sa druge?
Ovi festivali su veoma važni, jer nude javnosti priliku da lično uživa u muzici i kulturi, što inače ne bi bilo moguće. U Tivtu je organizovano i takmičenje, a takmičari su mogli da sviraju pred velikim majstorima; ovo je svakako podsticaj domaćim mladim talentima.
Šta dvojicu gitarista poveže tako jako da 20 godina u kontinuitetu uspješno i bez manjka inspiracije i razumijevanja na sceni nastupaju i stvaraju zajedno? Kakvu nam priču o umjetnosti i muzici priča dvojac Kanjizares-Gomez?
Gomeza poznajem već́ duže vrijeme. Odličan je gitarista i još bolja osoba. Imamo dobar odnos, a to možete osjetiti i na pozornici.
Već četiri decenije traje vaša karijera, mada bi se moglo reći da ste u flamenko muzici cijeli svoj život. Kako i zašto je flamenko zauzeo primat u vašem izvođaštvu i stvaralaštvu, budući da ste podjednako dobar izvođač i klasičnog gitarskog repertoara?
Moji prvi muzički koraci nastali su kod kuće. Otac mi je pjevao flamenko, a moj stariji brat je gitarista flamenka. Flamenko je duboko ukorijenjen u mom životu. Za mene je to prirodno kao i disanje. Sa devet godina pridružio sam se muzičkom konzervatorijumu, a trening klasične gitare je takođe neodvojivi dio moje muzike.
Kada bi se flamenko note pretočile u riječi, koje bi to bile?
Flamenko direktno projektuje život umjetnika. To je originalan i spontan jezik.
Na koji je način vaš posljednji i nagrađeni 14. album povezan sa Platnovom teorijom ideja?
Kao metafora, Platonova Alegorija pećine tačno izražava moja osjećanja i stav prema pisanju muzike flamenka. Još od kad sam bio dijete osjećao sam da se moja muzička iskustva počivaju na dva stuba: flamenko tradicija flamenka s jedne strane, i muzička teorija vođena studijama, sa druge.
Flamenko je uvijek bio prisutan dok sam odrastao; bio je tamo, u mojim najranijim sjećanjima: moji roditelji su pjevali, moj brat svirao gitaru... bilo je to nešto prirodno, gotovo instinktivno, poput disanja; osjećaj koji je uvijek bio tu, u porodici i našem okruženju.
Sljedeći Platonovu metaforu, tradicija flamenka naučila me jeziku sjenki u pećini: onoj slabašnoj svjetlosti, tajanstvenim zvukovima koji su dopirali do mene dok su plutali niz rijeku tradicije. Veoma bogat jezik, izražajan i dubok, koji je za mene postao nezamjenjiva inspiracija. Godinama kasnije, uz akademsku disciplinu konzervatorija, naučio sam muzičku teoriju, kako možemo nazvati, u smislu naše metafore, svjetlost sunca: intelektualnu percepciju koja mi je omogućila putovanje u drugačiji muzički svijet. Nema sumnje da je neuporedivo iskustvo prepisivanja i interpretacije djela takvih majstora kao što su Albeniz, Fala, Granados i Skarlati proširilo i obogatilo moju muzičku viziju.
Na ovaj način, dok pišem flamenko muziku, uvijek doživljavam neku vrstu unutrašnje borbe za uravnoteženjem ova dva jezika, ova dva svijeta. Muzička teorija, kao jaka sunčeva svjetlost, baca svoju sjajnu svjetlost na muzički univerzum, ali osjećam da bih je trebao filtrirati unoseći djelove ovog svijeta sjenki, u slučaju da se nejasna svjetlost pećine iskrivi i izbriše njen karakteristični kontekst.
Ova stalna potraga za ravnotežom između klasične svjetlosti i chiaroscura flamenka predstavlja čin poštovanja, srdačnu počast svojim korijenima, tradiciji iz koje potičem. Čvrsto sam posvećen tome da ulivam inspiraciju i znanje u pokušaju da ovu divnu muziku, koja flamenko jeste, učinim još bogatijom, osiguravam da njena suština ostane netaknuta i da ostane prepoznatljiva ostalim muzičarima flamenka koliko i meni.
Interesantan podatak iz Vaše biografije je da ste svirali sa Pakom de Lusija 10 godina. Kako je on uticao na vas i na kao profesionalca, ali i lično?
Deset godina koje sam proveo sa majstorom Pako de Lusijom bilo je kao da svake večeri polažem magistarski rad. Na pozornici sam naučio šta profesionalnom muzičaru treba da bi napredovao, a van njega mi je dao i zdrave savjete.
Sada, poslije 30 godina karijere namjerno više komponujem
Kako sagledavate svoj profesionalni razvoj? Koliko i u čemu je različit Kanjizares danas od Kanjizaresa prije 15 ili 30 godina?
Što se tiče „osjećanja“ muzike, mislim da se nisam promijenio. Ono što se promijenilo u posljednjih 30 godina je to što sada više namjerno komponujem. Možda dostignete zrelost kada shvatite da „sve može da prođe“ više nije slučaj.
Kakva je vaša vizija o budućnosti flamenko gitare, izvođaštva i stvaralaštva, ako se uzme u obzir činjenica da smo u eri ubrzane ekspanzije tehnologije i digitalnih komunikacija. Kakav će to efekat imati na gitarsku praksu? Postoji, recimo, već sada mnogo umjetnika koji eksperimentišu kombinujući klasičnu gitaru i neke progresivne tehnologije. Da li i koliko to utiče na flamenko iz vaše prespektive?
Sve dok se stvari rade s ljubavlju i autentičnošću, zanimljivi rezultati neće izosotati. Više od same tehnologije ključno je znati kako je upotrijebiti. Ako je muzičar koji koristi ove tehnologije „pravi flamenko“, muzika će i dalje zvučati flamenko.
Nakon niza profesionalnih uspjeha tokom četiri decenije karijere, šta su vaše iduće profesionalne ambicije i planovi?
Trenutno sam veoma u fazi komponovanju za gitaru i orkestar. „Concierto Mediterraneo (Mediteranski koncert)“, jedno od djela koje ću svirati u Nikšiću, uz Crnogorski nacionalni orkestar, je moje posljednje djelo. Premijerno je predstavljen prošle godine u Barseloni (Španija). Imam niz naručenih kompozicija. Izuzetno uživam u komponovanju simfonijske muzike.
Pretpostavljam da ste i kao slušalac vjerni muzici koju svirate i stvarate? Koje se numere nalaze uvijek i obavezno na vašoj plejlisti i šta je vaša preporuka za naše čitaoce?
Moja plejlista je vrlo dugačka. Slušam sve vrste muzike. Sviđa mi se i čini moj muzički život bogatijim.
Bonus video:
