Fondacija Petrović Njegoš i nevladino udruženje ISU - Institut za savremenu umjetnost, potpisivanjem sporazuma o saradnji otpočeli su zajednički rad na projektu - Arhiv cetinjskih bijenala. Projekat je iniciran i koncipirao Institut za savremenu umjetnost, u cilju očuvanja i profesionalne obrade vrijednosti koju je Cetinjsko bijenale donijelo kulturi Crne Gore.
“Ovom saradnjom i aktuelizacijom cetinjskih bijenala želimo istaći njihovu ulogu u skorašnjoj istoriji kulture te uticaju na osavremenjavanje scene vizuelnih umjetnosti i njeno povezivanje sa internacionalnom umjetničkom scenom.
Cetinjsko bijenale, koje je 1989. godine inicirao i pokrenuo arhitekta i aktivista, Nikola Petrović Njegoš veoma brzo je izraslo u međunarodno prepoznatljivu izložbu savremene umjetnosti sa pet izdanja održanih između1991. i 2005. godine. Istorijski trenutak u kojem se koncipira i realizuje ideja o Cetinjskom bijenalu (1989-1991), kao i period njegovog trajanja (1991-2005), korespondiraju sa društvenim promjenama koje su se umnogome reflektovale i na dalji razvoj crnogorske umjetničke scene.
Ove promjene bile su dio programskog i tematskog koncepta svih pojedinačnih izdanja Bijenala, uvodeći prakse savremene umjetnosti, ali i angažovanosti i participacije u okviru crnogorske likovne scene, i na koncu rezultirajući pojavom cijele jedne nove generacije umjetnika. Bijenale je omogućilo izlazak produkcije vizuelne umjetnosti iz strogo institucionalnog okvira, kao i internacionalizaciju likovne scene dovođenjem brojnih relevantnih evropskih umjetnika i kustosa, time omogućivši snažani prevratnički zaokret lokalne scene koji se metodološki može analizirati i pratiti paralelno sa razvojem Bijenala. Nažalost,u petnaestogodišnjem periodu od posljednjeg Bijenala, dokumenti i podaci o bijenalima nijesu bili dostupni javnosti.
Nijesu načinjeni profesionalni zapisi, dokumentacija, niti adekvatna implementacija u umjetničko obrazovanje i analizu ovog perioda crnogorske istorije i kulture. Posljedica nepostojanja adekvatnog arhiviranja i obrade dokumentacije o bijenalu i čitavom kontekstu proizašlom iz njegovog rada, postepeno dovodi do rasipanja i iščezavanja podataka, sjećanja i znanja o ovom važnom dokumentu iz recentne istorije crnogorske kulture i umjetnosti.
U ovakvim okolnostima otežava se i prekida mogućnost uspostavljanja konstruktivnog pregleda i kontinuiranog razvoja crnogorske savremene umjetnosti, i stvara atmosfera nedosljednosti i neodgovornosti spram uloženog napora i stvorenih vrijednosti koje sadrži kompleksna istorija iza pet izdanja internacionalnih bijenala vizuelne umjetnosti održavanih na Cetinju.
Cetinjsko bijenale zato vidimo kao temelj zakonstruisanje međunarodno relevantnog fizičkog i digitalnog prostora, arhivskog modela neophodnog za čuvanje, analizu i razumijevanje crnogorske savremene vizuelne umjetnosti, a time i razumijevanje lokalne i šire kulturno-društvene stvarnosti kroz jezik savremene umjetnosti. Cilj projekta je valorizacija ove značajne međunarodne manifestacije kroz arhivsku, kustosku i umjetničku obradu dokumentacije svih pet izdanja Bijenala iz vlasništva Fondacije Petrović Njegoš, a u vidu dokumentarnih izložbi i naučnih tribina jer je to osnova za naučnu kontekstualizaciju crnogorske savremene produkcije u disciplini vizuelne umjetnosti i kulture. Bez profesionalnog arhiviranja i dokumentovanja, kao i označavanja ovih ključnih tačaka u istoriji crnogorske kulture i, nadasve, njene profesionalne diseminacije, ne može da se sagleda i postigne kontinuitet razvoja savremenih umjetničkih praksi, kao ni uspostavljanje ispravne perspektive njene dalje relevantnosti.
Zato je ovo istovremeno i projekat stvaranja arhiva savremene crnogorske vizuelne umjetnosti (što do danas nijedna instutucija posvećena ovoj disciplini nije formirala) jer arhivska građa svih pet izdanja Bijenala, na kojima su crnogorski umjetnici bili zastupljeni ravnopravno sa značajnim internacionalnim autorima, ima potencijal da osvijetli relevantnost stvaralaštva crnogorskih autora razvijanih u najtežim okolnostima embarga, tranzicije, izolacije i marginalizacije čije posljedice i danas u velikoj mjeri osjećamo. Naime, profesionalna obrada,plasman i kontekstualizacija savremene crnogorske vizuelne umjetnosti od devedesetih godina XX vijeka, sticajem brojnih (tranzicionih,geopolitičkih i drugih) okolnosti još uvijek je posmatrana i prisutna na međunarodnoj sceni isključivo putem individualnih angažmana autora bez kvalitetne strukturalne i institucionalne podrške, odnosno strateške kulturne politike države”, navodi se u saopštenju koje potpisuju umjetnica i kuratorka Natalija Vujošević, umjetnica Irena Lagator Pejović i umjetnica i kuratorka Lenka Đorojević, članice kolektiva ISU.
Princ Nikola: Najbolji način da se oživi dinamika bijenala
Princ Nikola Petrović Njegoš ocijenio je za “Vijesti” da je inicijativa Instituta savremene umjetnosti da obnovi Cetinjsko bijenale kroz živu i povezanu arhivu najbolji način da se oživi dinamika koju su bijenala inicirala.
Godine 1991. pokrenuli ste Cetinjsko bijenale, projekat koji je promijenio sliku kulture u Crnoj Gori. Kako sada, poslije ovoliko vremena vidite svoju ideju?
Ova je ideja bila rezultat dva sukcesivna događaja koji su promijenili moj život krajem 1989. godine. Prije svega, prenos posmrtnih ostataka mojih predaka 1. oktobra nakon 73 godine egzila, a potom se mjesec kasnije dogodio i pad Berlinskog zida nakon 44 godine Hladnog rata. Ova su me dva događaja podstakla na reagovanje, s jedne strane u svojstvu nasljednika jedne priče od koje sam od rođenja bio udaljen, a sa druge strane kao pacifistu i progresivnog evropskog građanina. Ali je magija grada Cetinja kod mene podstakla ideju Bijenala. Cetinje me sa svojim bivšim poslanstvima podsjetilo na Venecijansko bijenale, njegova đardina i međunarodne paviljone.
S tom idejom na umu sam se u Crnu Goru mogao vratiti ne u svojstvu turiste, već sa projektom koji je mogao biti nastavak oktobarskih svečanosti, i koji je isto tako mogao da doprinese susretu dvije Evrope. Nisam bio obuzetom nostaligijom prošlosti, već željom za budućnošću.
Dakle, rođenje bijenala je bilo povezano sa događajima i uvijek je bilo u interakciji sa njima. Petnaest dana nakon otvaranja prvog bijenala su izbili sukobi u Sloveniji koji su primorali Bijenale da izmijeni svoju putanju. Što i redosljed tema koje sam predlagao i dokazuje: 1991. “Otvaranje” - za obilježavanje pada Gvozdene zavjese 1994. “Vidjeti u mraku” - u kontekstu embarga, Bijenale posvećeno žrtvama etničkog čišćenja na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. 1997. “Dolazak/Povratak” - putovanje umjetnika, ali i prinudni odlasci usljed različitih sukoba. 2002. “Rekonstrukcija” Happy end
Ali je bijenale istovremeno jačalo u nevolji, i u brizi da bude prisutno u svijetu kroz kreativnost i senzibilitet umjetnika. Danas je više nego ikada neophodno odstojanje koje nam pruža pogled umjetnika na nas same i na događaje koje živimo. Ova veza sa društvom i aktuelnim događajima, koja me je vodila kroz ovu lijepu avanturu, je osnovni uslov produktivne sinergije za takve susrete.
Oni su svečane prigode prilikom kojih savremena umjetnost silazi sa svog pijedastala i oslobađa se izolacije sopstvenog tržišta i time ponovo koristi javni prostor stvarajući društvene veze i empatiju.
Kada bismo danas bili u prilici da obnovimo bijenale na Cetinju, čini mi očiglednim da bi se planetarna problematika ekologije nametnula kao tema. Ovo sam i predložio Ministarstvu kulture kao temu za ono što je trebalo da bude peto Bijenale 2004. godine.
Koliki je bio značaj Bijenala za umjetničku scenu u Crnoj Gori i poziciju države na široj evropskoj sceni?
Tokom te užasne decenije s kraja vijeka, tokom koje je cijeli svijet sa nestrpljenjem i zabrinuto čekao kraj, bijenale i različite izložbe i radionice koje smo organizovali su udahnuli život i revitalizovali umjetničku scenu u Crnoj Gori, a naročito na Cetinju, koje je na svoj način postalo glavni grad sa Akademijom u središtu. Prilikom Bijenala se mogla pojaviti čitava generacija izvrsnih umjetnika. Bijenale je doprinijelo razvoju ukusa crnogorske publike i njenog interesovanja za savremeno stvaranje. Siguran sa da je Cetinjski bijenale doprinio boljem imidžu Crne Gore u Evropi. Mislim i da je doprinijelo davanju smisla ovoj vrsti manifestacija time što ih je sve više povezivalo sa različitim kontekstima i preokupacijama njihovih savremenika.
Da li će formiranje arhive Bijenala doprinijeti približavanju dostignuća ove manifestacije kulture mladim ljudima, prvenstveno umjetnicima?
Inicijativa Instituta savremene umjetnosti da obnovi Cetinjski bijenale kroz živu i povezanu arhivu je zasigurno najbolji način da se oživi dinamika koju su bijenala inicirala. Da se oživi ne samo kod mladih crnogorskih umjetnika, već i kod umjetničke zajednice, a naročito na Balkanu, ukoliko mogu da upotrijebim ovaj izraz, jer još uvijek nijesmo pronašli bolji naziv kojim bi se definisao ovaj region, a kojim se baš ne pravi razlika između istorije i geografije. Ove arhive, koje će se naći na veb sajtu, izložbama, koje će biti predmet studija i istraživanja, susreta, digitalne platforme, a logično i novih međunarodnih manifestacija, biće i sredstvo ojačavanja kulturnih, regionalnih, evropskih i međunarodnih razmjena i partnerstava.
One će biti i instrument “Otvaranja” koje je bijenale željelo od svog rođenja. Zahvaljujem svojim prijateljicama sa Instituta savremene umjetnosti na njihovoj inicijativi. Radujem se zbog naše buduće saradnje i perspektiva koje nam ona nudi.
Bonus video:
