Inspirisan kulturnom baštinom Crne Gore mladi Andrija Ćetković, koji je završio Dizajn vizuelnih komunikacija na Fakultetu vizuelnih umjetnosti, došao je na ideju da napravi specifičnu ediciju knjiga o ljudima koji su mijenjali Crnu Goru.
Počeo je sa umjetnicima.
Njegov projekat, knjigu “Umjetnici koji su mijenjali Crnu Goru”, podržalo je Ministarstvo kulture kroz projekat “Kreativna Crna Gora” sa 4.200 eura, a izdanje će se uskoro naći i u knjižarama. Prilagođena svim generacijama, od onih najmlađih, ova knjiga donosi neobično viđenje znamenitih crnogorskih umjetnika, posebno kroz ilustracije, anegdote i priče iz života... Lični cilj mladog autora je, kaže on za “Vijesti” da doprinese upoznavanju mlađih generacija sa našim stvaraocima, sa njihovim djelom, a samim tim i sa kulturom i identitetom naše države. U knjizi je, pažljivim odabirom zastupljeno 15 umjetnika iz različitih sfera, i to: slikari Pero Poček, Dado Đurić, Milo Milunović, Petar Lubarda; pjesnici Vitomir Vito Nikolić, Risto Ratković, Aleksandar Leso Ivanović i Dragan Radulović; arhitektica Svetlana Kana Radević; guslar Avdo Međedović; Risto Stijović; dobitnik Oskara animator Dušan Vud Vukotić; interpretatorka crnogorskih narodnih pjesama Ksenija Cicvarić; glumica Dragica Tomas i reditelj Živko Nikolić.
Nakon ovog projekta, Ćetković planira i da nastavi svoj izdavački poduhvat knjigom “Vojskovođe koje su mijenjale Crnu Goru” za koju ističe da će biti i još zanimljivija.
Program “Kreativna Crna Gora” pokrenulo je MKCG sa ciljem da poveže umjetnost i preduzetništvo, a u toku je i drugi konkurs.
Ćetković za “Vijesti” govori o motivu i cilju knjige koju je objavio, njenom sadržaju, ali i posebnoj formi, govori o umjetnosti i umjetnicima...
Za početak, kako ste došli na ideju za stvaranje ove knjige, šta je pobudilo Vaše želje za ovakvim projektom i autorstvom?
Želja za ovom knjigom traje još od studentskih dana, a moja inspiracija oduvijek je bila Crna Gora i njena istorija. Često napominjem da kulturnu baštinu ne promovišemo koliko ona to zaslužuje, što je bio jedan od dodatnih motiva - prvenstveno mlađima približiti dio istorije umjetnosti na njima prelagođen način, kroz jednostavnu estetsku i zanimljivu tekstualnu formu.
S obzirom na to da ne postoji neka slična publikacija koja govori o crnogorskim umjetnicima iz svih sfera, koliko je bilo zahtjevno doći do konačnog rezultata? Kako je tekao proces istraživanja, prikupljanja materijala, selekcije i slično?
Proces je trajao dugo i radili smo temeljno. Počev od izbora umjetnika, prikupljanja relevantnih materijala, konsultacije, sve do posjete institucijama kulture. Bilo je to jedno veliko iskustvo, koje će mi mnogo značiti u daljem radu.
Ko su umjetnici koji su se našli u Vašoj knjizi? Čime ste se vodili dok ste radili na ovom projektu?
U knjizi su zastupljeni umjetnici iz različitih sfera, kao što su slikari Pero Poček, Dado Đurić, Milo Milunović, Petar Lubarda. Takođe pjesnici Vitomir Vito Nikolić, Risto Ratković, Aleksandar Leso Ivanović i Dragan Radulović. Zatim arhitektica Svetlana Kana Radević, guslar Avdo Međedović, vajar Risto Stijović, dobitnik Oskara animator Dušan Vud Vukotić, interpretatorka crnogorskih narodnih pjesama Ksenija Cicvarić, glumica Dragica Tomas i reditelj Živko Nikolić. Dakle, ukupno 15 umjetnika koji su mijenjali Crnu Goru. Sigurno je kako istorija crnogorske umjetnosti ima još niz istaknutih stvaralaca koji više nijesu među nama, ali zbog limitiranog prostora, a prije svega zbog težnje da zastupimo što više grana umjetnosti, opredijelili smo se za pomenutih 15.
Koji su Vaši lični ciljevi kada je ova knjiga u pitanju, a koji bi mogli biti neki opšti, odnosno šta želite da postignete knjigom?
Lični cilj mi je da doprinesem procesu upoznavanja mlađih generacija sa našim stvaraocima, sa njihovim djelom, jer je u pitanju kultura i identitet naše države. Ujedno, to je i neka vrsta opšteg cilja - dakle, edukacija. Tako da su lični i opšti cilj na određeni način komplementarni u tom procesu.
Kazali ste da ste se na ovaj korak odlučili ugledajući se na zemlje zapadne Evrope... Šta možemo naučiti od njih kada je kulturna baština u pitanju, kako je možemo očuvati i promovisati, jer bogatim kulturnim nasljeđem se treba ponositi?
Apsolutno. Vjerujem da upravo programi poput “Kreativna Crna Gora” jesu odgovor na Vaše pitanje - s obzirom na to da je moj projekat samo jedan u nizu onih koji na savremen način tretiraju i oblast naše materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Sigurno je da u inostranstvu možemo naći idealne modele, primjere na koji način treba da se odnosimo prema baštini, a prije svega da je promovišemo. No, stoji i konstatacija da je u posljednje vrijeme i u Crnoj Gori napravljeno više vidljivih iskoraka na tom planu - ali, prosto, moramo znati da to nije proces koji leži isključivo na institucijama i organizacijama, već i na nama samima.
Ono što knjigu čini još posebnijom jeste i to što je prilagođena mlađim generacijama, obiluje zanimljivim ilustracijama, jednostavnom formom jezika, što se može tumačiti kao da je namijenjena svima. Da li je to zaista tako i zbog čega? Pretpostavljam da bi se ljudi koji se late ovoga projekta prije napravili naučni rad teškog vokabulara nego što bi se prilagodili djetetu koje bi željelo (ili pak da bi trebalo!) da se upozna sa ličnostima iz knjige.
Želio sam pobjeći od uobičajenih formi, takoreći od “standarda” i ponuditi nešto drugačije. Zadržati pažnju najmlađih i podstaći ih da sami istražuju crnogorsku istoriju, da steknu naviku da posjećuju muzeje, biblioteke, da se okrenu vrijednostima koje će uvijek imati poseban značaj. Temeljne konsultacije tokom rada sam, stoga, imao upravo sa dvojicom desetogodišnjih dječaka, koji su neprestano ukazivali na to što bi trebalo korigovati, kako bi im knjiga bila bila prijemčivija. I mislim da smo takvom interakcijom postigli željeni cilj.
Da li su stariji/odrasli ljudi, akademici, naučnici, umjetnici u Crnoj Gori, pomalo zapostavili interesovanje, edukaciju i uključivanje najmlađih u društvene procese, situacije i potrebe, prema Vašem mišljenju? Da li otud dolazi neki motiv prilagođavanja ove edicije i njima?
Prije bih rekao da su nove tehnologije nametnule manje kvalitetan sadržaj koji je danas mladima dostupan u nekoliko koraka, zapravo, on im je na dohvat ruke. Novi trendovi i uzori, nažalost, te mlade udaljavaju od pravih vrijednosti. Ova knjiga, nadam se, može im biti zanimljiva, ne samo kao puko izdanje, već kao početna tačka i podsticaj da istražuju o djelima naših znamenitih stvaralaca.
Knjiga je veoma interesantno i osmišljena, na osnovu par fotografija koje sam mogla vidjeti. Naime, rekla bih da drži pažnju, da je dinamična... Evo, recimo, meni lično se posebno dopada što umjetnike ne predstavljate ograničavajući se na uobičajenu biografiju (rođen, studirao, radio, živio...). Kako je došlo do forme, da li biste Vi malo približili pojedinačni sadržaj?
Tako je, dinamična je i to je jedini način na koji danas možemo zadržati pažnju od početka do kraja. Svakom umjetniku opredijeljeno je četiri ili šest strana, a kako to ne bi izgledalo monotono - prateći segmenti su zanimljivosti iz života stvaralaca, citati, reprodukcije njihovih djela i ilustracije. Analizirajući dizajn i prelom drugih knjiga, došao sam do jednostavne i pregledne forme, i to vođen porukom “manje je više”.
Knjiga nosi simboličan naziv, a prema Vašem mišljenju da li i na koji način umjetnici mijenjaju društvo? Kakva je situacija danas, imamo li umjetnike koji djeluju i kako ih društvo prihvata?
Umjetnici ne samo da oblikuju, a najčešće i stoje iza progresivnih momenata u svakom društvu, već i njihova dostignuća govore o tome u kojoj je mjeri jedno društvo napredno. U tom kontekstu, vjerujem da Crna Gora danas ima umjetnike koji djeluju, da su naši stvaraoci aktivni i na domaćoj sceni i, kako vidimo, u sve većoj mjeri na širem planu.
Da li je i gdje moguće nabaviti knjihu “Umjetnici koji su mijenjali Crnu Goru”?
Uskoro bi trebalo da se nađe u našim knjižarama, posredstvom izdavačke kuće “Nova knjiga”.
Na Fakultetu vizuelnih umjetnosti ste završili Dizajn vizuelnih komunikacija. Da li se ta oblast u današnjem modernizovanom svijetu može posmatrati kao umjetnost, šta Vama donosi kao satisfakciju?
Na to pitanje je, po mom mišljenju, najbolji odgovor dao jedan od najvećih svjetskih dizajnera Milton Glejzer: “Dizajn je umjetnost onda kada vam budi pažnju”.
Kakvi su Vaši dalji planovi?
Da nastavim da, iz svog ugla, promovišem Crnu Goru, njenu istoriju i potencijal. Mnogo je prostora za to i pozivam sve kolege da udružimo snage s istim ciljem.
Šta govorimo o sebi ako ne znamo istoriju naše države?
Najavili ste i novu knjigu, ovog puta o crnogorskim vojskovođama. Da li je počeo i taj projekat i kako protiče dosadašnji proces rada? Pored druge sfere, da li će se razlikovati Vaš pristup i forma knjige?
Krenuli smo u istraživanje i prikupljanje materijala za drugu knjigu, korak po korak. Nakon prvog izdanja i komentara koje sam čuo, mislim da sam na dobrom putu. Tako da temeljan pristup i jednostavna forma, očito, jesu dobitna kombinacija. Naravno da ćemo poraditi na nekim detaljima, kako bi druga knjiga bila još zanimljivija.
Na koji način je potrebno da se bavimo istorijom i značajnim ličnostima iz prošlosti? Kako to doprinosi zajednici, društveno-političkom trenutku u kojem se nalazimo?
Pa prosto je - ako mi ne držimo do tih ličnosti, ako njihov rad nije prepoznatljiv i opštepoznat u granicama države u kojoj su stvarali i iz koje su potekli - ko će drugi i, uostalom, šta mi govorimo o sebi ukoliko ne poznajemo ono što su najznačajnije stranice istorijata naše države? Vjerujem da je u pitanju stvar opšteg obrazovanja - i upravo zato sam ovom knjigom želio poslati i svojevrsnu poruku da oni koji dolaze moraju biti upoznati sa impresivnim stvaralaštvom i svim sjajnim ljudima, a nadasve vrsnim umjetnicima koji su potekli upravo iz naših ulica i gradova.
Bonus video:
