„Poređane slike, poređani ljudi, nasloženo vrijeme...Priča o Kolašinu koji je sve nevolje potapanja, zaostajanja, zaboravljanja, pokušavao da odagna atmosferom stvorenom na šali, mudrosti, smijehu, inteligenciji. I mnoge su, na prvi pogled važnije stvari protutnjale sa ovdašnjim karavanima, a anegdote su ostale...“ To je, između ostalog, o zborniku anegdota „Zbogom sitotinju“ Vladimira Lazovića kazano na promociji te knjige u kolašinskom Centru za kuturu.
„Ovo su anegdote, koje ste stavrali vi i vaša pronicljivost i visprenost. Zdravi smijeh je lijek duše, a ova je varoš, od kada je ja pamtim, zadržala vještinu smijeha. To bilo kuca u svakoj kafani, radnji, ulici, domu, pa čak na sahranama i parastosima. Anegdota nije poruga i u njima nema zle namjere“, reko je je autor sugrađanima.
Lazović, dugogodišnji novinar Radija Crne Gore, koji je do sada objavio dvije zbirke pjesama „Lumer“ i „Ispovijest duše“, ovog puta „vrlo uspješno je odradio ni malo lak posao sakupljanja i književne obrade kolašinskih anegdota“.
„Proizvodnja šale i smijeha koje se latio Vladimir Lazović je tako važna društvena, identitetska, tradicionalna, na kraju, i zdravstvena misija, da nemamo pravo na ljutnju...Imamo pravo da kažemo - ovo su naše anegdote, naših prijatelja, komšija, rođaka, naš samih. Anegdote naše „male varoši“ zbijene od „Planinara“ do „Kafane Miloša Drljevića“ ali i raširene u „tri države Malte“, koliko smo prostrani i raspoređene po onim gradskim i seoskim sjednicima u kojima su glavni bili oni koji su najduhovitiji“, kazao je publicista i novinar Dražen Drašković o zborniku svojeg kolege.
Gradske anegdote su, reko je on, uvijek i hronika grada. U Lazovićevom zborniku „žive i govore ljudi koje smo poznavali i o kojima smo slušali“.
„Tu su Andrija, vodeničar Džale i Jocko Drašković, Vojo Radović, Ljudina Vlahović, Drago Radović, Mile i Boro Bojić, Čedo Bojić...Lazove anegdote su spojile oca i sina, Mićka i Bata Trebješanina, podsjetile na barda kafane i karaktera Miloša Drljevića, evocirale na „Tri Boža“, jednog Vlahovića i dvojicu Radovića. Prisjetile su na Muja Šćepanovića i Gruja Novakovića, na namršteno ali duhovito lice Alija Islambašića, na osmjeh doktora Đurovića. Kao da nam je nazdravio svojom čuvenom šljivom Milorad Dulović i odnekud se pojavio Pekov kurir, Laco Jovanović. I glas kao da se čuje Banja Popovića, Čeda Dožića, Mare Babice...“, reko je o junacima najpoznatijih kolašinskih angdota Drašović.
Prema riječima Boška Vlahovića osobenost Lazovićevog zborika je jednostavnost po strukturi, usresređenost na jedan događaj ili situaciju.
„Ispričane su u jednostavnoj formi, ali prikazuju bogastvo ljudskih osobina, mana slabosti i strasti. To su i pronocljiva zapažanja o ljudima, odnosima u porodici i društvu. Osnovna osobenost ovih angdota je jednostavnost po strukturi, usresređenost na jedan događaj ili situaciju, predstavljajući sažeto okolnosti sa duhovitom poentom, koja rezultira bezazlenim smijehom“, reko je Vlahović.
Lazović i kao novinar i kao pisac, smatra pjesnikinja Vinka Perišić Šarenac „ima istančan sluh za svojevrsnu narodnu liriku i odlično zna u koju žicu udara Kolašinac“. U knjizi „Zbogom sirotijo“, kaže ona, kao u najboljem filmu smjenjuju se akteri na daskama žvota“.
„ Lazović zna da uoči svaki novi treptaj u svijesti zdravog gorštačkog bića, u danas divnom gradu, koji s ponosom čuva svoju tradiciju, vedar duh i kulturu... Niko tu nije ni gospodar ni rob, svi su jednaki pred bogom i pred ljudima i niko nije pošteđen anegdote i humora...“
Anegdote iz nove Lazovićeve knjige čitali su Nikola Šćepanović i Đorđije Tatić, uz muzičku pratnju Davora Sedlarevića.
Bonus video:
