Odlučila je Jasenka Lalović da spoji dvije gore – Paštroviće i Crmnicu, da, kako je to sama kazala, prenese genetski zapis njenog bića, i napiše posvetu tradiciji, ljubavi, ali iznad svega Crnogorki. Tako su nastale njene knjige, prva “S one bande moje gore” i druga “S ove bande moje gore”, koja je u organizaciji “Narodne knjige” promovisana u Nikšiću.
“Počevši da čitam već prvi dio uočila sam da je mnogo toga na ivici zaborava. Kroz širom otvorena vrata počela sam se družiti sa tim čudesnim likovima, Velike, Bose, Milice, Ilinke… Pod Jasninim perom ove žene su postajale princeze i plemkinje. A zanemaren je njihov značaj. One su svjesno pristajale da ostanu u sjenci svih svojih muškaraca: muževa, očeva, braće i sinova. Bez njih bi ognjišta bila samo hrpa kamenja bez dima i sjećanja. Svoju sudbinu su prihvatale tako što su dostojanstveno iznosile sve ono što im je nametala. Duboko vjerujem da je ovo, u stvari, Jasnin apel i nama i vama da ih ne zaboravimo”, kazala je na promociji knjige Tanja Vujović.
Prema njenim riječima knjiga je možda baš u pravom momentu nastala, u “momentu da nas spaja, a ne razdvaja, u momentu kada smo počeli u svemu da tražimo različitost, a ne bliskost”.
“Tu smo da odamo omaž crnogorskim ženama, našim mučenicama, čekalicama, čarobnicama, na čijim se prerano pogrbljenim, mršavim plećima, ispravljala uboga Crna Gora. U svakoj onoj teći raštanja, bokunu kruva, mirisnom grozdu rozaklije, sačuvale su ono što ni jedna buduća nevolja, rat, bolest, rastanak, nije ugasio. Možda najveći dar nama ove Jasnine knjige je što nas je prenula iz ovog lažnog potrošačkog sjaja, iz ove svakodnevice zatrpane novim učenjima o ljepoti i lakoći življenja”, poručila je Vujović.
Autorka, koja je prvijencem “S one bande gore moje” skrenula pažnju čitalačke publike, kazala je da je bila svjesna da knjige ne treba pisati jednu za drugom, ali obje su pisane u jednom dahu, zbog toga veća pauza nije smjela da se napravi.
“Prva knjiga bavi se periodom uoči drugog svjetskog rata na području Crmnice i Paštrovića, dok druga obuhvata isti prostor ali nakon drugog svjetskog rata. To su priče o pet glavnih ženskih likova, isprepletanih sudbina i o njihovom pomalo zaboravljenom načinu života koje su u to vrijeme bile skrajnute u životu i kojih se sjetimo kada bude kasno. Pokušala sam da ukažem na zajedničko sa današnjim ženama i na tradiciju koje smo se tako lako odrekli”, kazala je Lalović.
Prema njenim riječima u početku je mislila da će jj jedan-dva lika biti dovoljna da predstavi crnogorsku ženu, ali onda je shvatila da je to malo pa je jedva u pet likova uspjela da “upakuje” priču o ženi.
Posebnost knjizi daje arhaičan narodni jezik. Autorka, rodom iz Paštrovića, koja živi i stvara u Beogradu kazala je da “koliko god se neko izmjesti sa ovih prostora, on je predisponiran da čini ono što mu je dato genima“.
Fragmente iz knjige čitao je Miloš Zvicer, dok je moderatorka bila bila Nataša Lalatović iz „Narodne knjige“. Mlada Nikšićanka Tijana Vučetić otpjevala je pjesmu “Oj, radosti, veselosti”, kako se i zove jedna priča iz knjige.
Bonus video:
