Knjiga poezije “Konfabulacije” mlade pjesnikinje iz Nikšića Marije Dragnić biće predstavljena sjutra u Podgorici, u Multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”, u 19 časova, a sa autorkom će razgovarati Barbara Delać.
Najavljujući svoje pjesničko veče, u razgovoru za “Vijesti” Dragnić ističe da će u njenoj poeziji svaki čitalac pronaći nešto sebi svojstveno, pa tako, smatra ona, njene pjesme se neprestano dopisuju, a ne dovršava ih ona.
“Mislim da svaku pjesmu čitalac dopisuje. One nijesu gotove onda kad ja napišem posljednji stih ili stavim posljednju tačku, već se ono najvažnije dešava upravo nakon nje, u svojevrsnom praznom prostoru u kojem čitalac dodaje i nešto svoje. Tako nastaje komunikacija između autora i čitaoca, pjesme i čitaoca”, kaže ona “Vijestima”.
Naziv njene zbirke “Konfabulacije” predstavlja termin koji bi u slobodnom tumačenju mogao označiti dopunjavanje praznina u sjećanju izmišljenjim detaljima, a autorka smatra da je u pitanju takva riječ koja bi mogla biti univerzalan naziv za bilo koju knjigu.
“Taj naslov mi je odgovarao iz dva razloga, prvo jer potiče iz medicinskog diskursa, iz tehničkog registra, koji bi trebalo čitaoca da upozori na to da je ova knjiga vođena i sa nekim ironijskim odmakom, zanatskom osviješćenošću, a sa druge strane podsjeća na važnost imaginacije u kreiranju naših životnih narativa koji su za svakog od nas pojedinačno bitni, pa i nevezano za književnost. Naslov mi je bio interesantan jer mi se u jednom trenutku čak učinilo i da bi to mogao biti univerzalan naziv za bilo koju knjigu”, kaže ona i dodaje da njene pjesme ipak ne predstavljaju njena lična sjećanja “dopunjena” zarad poetike.
“Svakako da je potrebno makar zrno stvarnosti da bi se nad njim izgradio i odnjegovao jedan cijeli novi svijet, ali u knjizi ne postoji ništa što je zaista ‘realno’. Sve je plod imaginacije, mada on jeste ponikao iz nekih životnih, emotivnih okvira, ali misao koja je proizišla iz dozrele emocije ipak je više od prepričavanja uslovno rečeno stvarnih događaja. Dakle, nije riječ o nekim ispovijestima, već sam reakcije na izvjesne spoljne impulse pretočila u poetske slike dajući im novu širinu značenja i trudeći se da stvaram poeziju koja nije čisto pisanje dnevnika”, kaže Dragnić.
Zbirka poezije “Konfabulacije” podijeljena je u tri tematske cjeline, a pjesnikinja kaže da se trudila da je učini interesantnijom čitaocu.
“Nekako je taj proces instiktivnog i kontrolisanog vođenja teksta tekao paralelno pa mogu reći da su pjesme otkrivale jedna drugu kako sam ih pisala. U jednom trenutku sam vidjela kako će ta knjiga završiti i koju bih to poruku željela da pošaljem, ali ne na način jednostavan, u smislu običan, nego malo razigraniji i u stilističkom smislu i kada je struktura knjige u pitanju. Prosto sam željela sebi da postavim veći izazov u kom ću uživati, a i moji potencijalni čitaoci koji će tako dobiti i možda slađu “nagradu” za čitanje ove zbirke”, priča ona.
Svoju poeziju u nekim trenucima piše iz ugla muškog lirskog subjekta, a ističe da su razlozi kompleksniji nego što bi se mogli objasniti rodnim podjelama...
“U svakom slučaju nije muški glas jedini u ‘Konfabulacijama’. Malo je kompleksnija priča što se tiče tog višeglasja u knjizi. Upitno je i da li ono postoji. Ja svoje pjesme ne pišem iz određene ideološke pozicije, već sjednem za sto sa specifičnom umjetničkom namjerom i idejom koja je dovoljno sazrela, a koja je i kombinacija mojih sveukupnih razmišljanja i emocija do tog trenutka. Nijesam imala namjeru da se dotičem rodne ravnopravnosti tako što ću pisati u muškom rodu, to bi u tom kontekstu čak bilo paradoksalno. Radilo se o tome da negdje kroz proces pisanja, kao i kroz proces sazrijevanja, prirodno je susresti se sa različitim fazama animusa i komunicirati sa njima. Sve je to teklo spontano... U umjetničkom smislu mi se činilo neophodnim i funkcionalnim, pa se i dogodilo...”, kaže Dragnić koja u svojoj poeziji ruši i granice između poezije i proze. Na pitanje da li hibridnošću poetskog i proznog u svojim djelima uživa veću slobodu, ona odgovara:
“Ja sam pisala na način koji je meni i kao čitaocu uzbudljiv. Bilo mi je bitno da postoji neki značenjski sloj, poetski naboj i izraz, ali opet i doza događajnosti kako bih te metafizičke slojeve približila čitaocu. Meni je svakako bilo interesantno uraditi i taj jedan narativni sloj koji bi objedinio sve pojedinačne pjesme u jednu cjelinu i tako im dodao još jedan nivo za tumačenje”, zaključuje Dragnić.
Takmičenja su neukusna kada je poezija u pitanju
Dragnić je rođena u Nikšiću 1990. godine. Diplomirala je na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu gdje je završila i master studije. Ističe da je poezija oduvijek (spontano) prati...
“Čak upornije nego što sam ja nju pratila u nekom periodu. To je uvijek bio jedan od kanala u kojima ja najuspješnije uspijevam da izrazim svoj odnos prema svijetu, ali i svijeta prema meni...”, kaže Dragnić.
Ona je dobitnica prve nagrade na konkursu Ratkovićevih večeri poezije za 2018, i prve nagrade na konkursu PAF - poezija za najbolje neobjavljivane stihove u Crnoj Gori u 2019. godini, kao i druge nagrade na književnom konkursu Ulaznica 2016. Predaje engleski jezik u XIV beogradskoj gimnaziji. Ističe da su konkursi i nagrade “provjeren način da mladi autori skrenu pažnju na to što rade”.
“Doduše to traje svega par dana, dok primimo nagradu i održimo promocije, ali u svakom slučaju ne može se poreći, naročito ako pratimo rad mlađih autora iz regiona, da uvijek brže stižu vijesti o onima koji dobijaju nagrade. Ne mislim da je to najsvjetlije ili najbolje rješenje jer se ipak rad o kontekstu takmičenja koje je uvijek neukusno kada je poezija u pitanju, ali tako stvari funkcionišu...”, primjećuje ona.
Nema razloga za pesimizam
Dragnić uređuje online časopisa za poeziju “Enklava”, pa je rezultati koje vidi čine optimističnom kada je položaj i popularnost poezije danas u pitanju.
“Očigledno je da roman i dalje ima primat među čitalačkom publikom, ali svakako da poezija nije odsutna, naročito u smislu vidljivosti i to zahvaljujući mogućnosti koje nam digitalna kultura pruža. U smislu čitanosti rekla bih da nije zanemarljiv broj čitalaca poezije. Recimo u online časopisu ‘Enklava’ možemo da pratimo broj čitalaca i mi smo za tri broja imali preko devet hiljada pojedinačnih posjeta sajtu. Časopis je fokusiran samo na poeziju, pa se čini da nema razloga da budemo pesimistični... Ili možda nema smisla da budemo pesimistični”, komentariše pjesnikinja.
Bonus video:
