Dobra vijest je da je prošle godine turski pjesnik Ilhan Čomak osvojio jednu od najznačajnijih nagrada u zemlji - Senu Sezer, za svoju osmu i najnoviju zbirku pjesama “Geldim Sana” (Došao sam k tebi). Loša vijest je da je Čomak u zatvoru, gdje je već proveo 26 godina, još od kad je uhapšen u 22. kao student geografije. I sve svoje knjige napisao je u zatvoru.
Kako je završio tamo? Prema pisanju britanskog “Guardiana” jedan od glavnih faktora je vjerovatno to što je Kurd. Što samo po sebi nije zločin u Turskoj, ali pripadati ili čak biti na bilo koji način povezan sa kurdskim političkim organizacijama jeste. Tu je i slučaj izazivanja šumskog požara za što nikad nisu izneseni ozbiljniji dokazi. Jedini “dokaz” bila je njegova izjava data nakon mučenja i u svim apelima da pjesnik bude oslobođen ovo se naglašava.
Nije nesvakidašnje da se pjesnici u Turskoj nađu iza rešetaka. Ima ih dosta, ali niko nije bio toliko dugo zatvoren kao Čomak. Neki su objavili uspješne knjige dok su bili u zatvoru. Jedan od najvećih turskih pjesnika, Nazim Hikmet, koji je preminuo 1963, proveo je veći dio života u zatvoru ili egzilu.
Nakon neuspjelog državnog puča 2016. 53 novine su ugašene, mnoge medijske organizacije se našle izvan zakona, zatvarani s oni čije su se poruke na društvenim mrežama smatrale subverzivnim, a najjače je pogođena kurdska populacija i kurdski pisci. Kurdski institut je zatvoren nakon 2016. i kurdska literatura je u opasnosti, piše “Guardian”. Čomakove pjesme se sve češće prevode na engleski i druge jezike, ali još ne u formi knjiga.
Njegove pjesme nisu političke, već pune sjećanja na slobodu, ljubav i prijateljstvo. Njegov kolega Hajdar Ergulen ističe da bi one bile napisane jednako i van zidina zatvora, a i trebalo bi se sjetiti da Čomak nije zatvoren zbog njih.
Žalbe na njegovu presudu konstantno se odbijaju, ali njegova poezija stiže do sve većeg broja ljudi.
Bonus video:
