Poznati crnogorski glumac Miloš Pejović, iako u jeku brojnih projekata, već neko vrijeme provodi kod kuće, a tokom razgovora za “Vijesti” isto to preporučuje i svim građanima.
On je od decembra 2019. godine novi član ansambla ove teatarske kuće u čijoj (ko)produkciji bilježi mnogo uloga. U razgovoru za “Vijesti”, na samom početku je istakao da se u Gradskom osjeća kao kod kuće i da je pripadanje nekom ansamblu posebno važno za svakog glumca, iz više razloga. Iako voli da se oproba u raznim ulogama, otkriva i da priželjkuje neku istorijsku seriju ili film srednjovjekovne tematike. Ipak, trenutno je angažovan na kriminalističkoj drami “12 reči” koja se u Srbiji snimala dok situacija sa virusom korona nije prekinula sve planove. U seriji rediteljke Jelene Stolice njegov lik se nalazi u centru finansijskih malverzacija, kriminala, pravosuđa, a pored toga što takva radnja puna napetosti, tenzije i neizvjesnosti privlači publiku, takva tematika je bliža jer smo svi, “nažalost svakodnevno okruženi tim temama”, kaže Pejović.
Za “Vijesti” je govorio i o vremenu kod kuće, kao i o saradnji sa Nikšićkim pivom gdje se našao u ulozi kulinarskog majstora, a otkriva da i privatno voli da kuva i šali se da je on možda “kuvar koji se oprobava u glumačkim vodama”…
Niz je aktuelnih predstava koje se nalaze na repertoarima teatara u Crnoj Gori u kojima igrate, a najskorije su Vaše uloge u Gradskom pozorištu čiji ste jedan od novijih članova, ako mogu primijetiti. Za početak, koliko Vam kao glumcu znači da imate matičnu kuću?
Lijepo je biti član Gradskog pozorišta, to su ljudi sa kojima sam najviše do sada radio i lijepo se osjećam kao dio te kuće. Ono što je bitno kada ste slobodnjak jeste da se borite i izborite za svoje mjesto i to morate pokušati sa svakom ulogom, a ono što je bitno kada ste dio stalnog ansambla nekog pozorišta jeste da ne izgubite taj odnos prema radu koji imate boreći se kao slobodan umjetnik.
Predstave su na repertoarima koji su odloženi zbog trenutne situacije. Kako Vi koristite svoje slobodno vrijeme (ovih dana)?
U Herceg Novom sam, odmaram, kuvam, čitam, gledam serije i filmove, i “visim” na video igrama. Ostajem doma.
Igrate u predstavama “Pukovnik ptica”, “Slavuj”, tu je i “Smrt i djevojka” u CNP-u, ranije “Orkanski visovi”. U pitanju su sve raznoliki izrazi, drugačije uloge. Na koji način se pripremate i ulazite u lika koji igrate? I kako sve te uloge utiču na Vas kao ličnost?
Nemam neki poseban način “ulaska u lik”, svaku od uloga pripremam u toku procesa rada na predstavi, a naravno, često se i u toku igranja predstave otkriju neke nove stvari i novi detalji, uvijek se trudim da unaprijedim. Rekao bih da vise ja utičem na njih, nego oni na mene, mislim da je to generalno slučaj. Trudim se da sa svakim likom nađem neku zajedničku tačku i od nje nastavim da gradim. Oni na mene utiču na način da osjećam da sam upoznao nekog novog lika iz literature.
Angažovani ste i na novoj seriji koja se radi u Srbiji - 12 reči. Koju ulogu tumačite i o čemu se radi u seriji, ako biste otkrili čitaocima?
Ne mogu mnogo da vam otkrijem o čemu se radi u seriji, ostavićemo čitaocima i gledaocima da gledaju i uživaju kada bude vrijeme. Serija je krimi-drama, vidjećemo spregu finansijskih malverzacija, kriminala, pravosuđa i pri tom i lepezu međuljudskih odnosa. Lik koji ja tumačim je u centru tih dešavanja.
Da li je i koliko izazovno igrati uloge u različitim pričama, žanrovima, a da li imate nešto što Vam je najdraže ili Vam najviše leži?
Nemam nešto što preferiram, volim se oprobati u svemu. To je i najveći izazov i najveća ljepota ovog posla. Volio bih da snimam neku istorijsku seriju ili film, srednjevjekovne tematike. Epoha me uvijek privlačila, mislim da me je to i privuklo ka ovome svemu u startu.
Igrali ste i u inostranstvu, naime, dio ste ekipe krimi serije “Rapl” u produkciji češke televizije. Kakvo je to iskustvo bilo za Vas, da li ste razmišljali možda da ostanete ili pokušate da gradite karijeru negdje u inostranstvu? A takođe, kako je “12 reči” kriminalistička serija znači li to da Vas ovaj žanr privlači, ili možda publiku?
Pošto je ovo nekoliko pitanja u jednom, pokušaću da odgovorim na sve odjednom. Kriminalistički žanr je uvijek popularan. Nosi neku napetost, tenziju i neizvjesnost, a to svi vole. Druga stvar je što smo nažalost okruženi svakodnevno tim temama, pa su nam bliske.
Graditi karijeru u inostranstvu i na međunarodnoj sceni jeste moj krajnji cilj, ali to nije lako, ne može se jednostavno “ostati i krenuti”, to jest, može, ali onda ulazite u rizik koji ja trenutno ne mogu sebi da priuštim. A snimati u Češkoj i u Crnoj Gori sa češkom ekipom je zaista bilo dragocjeno iskustvo.
Moram spomenuti i Vaš angažman sa Nikšićkim pivom. Kako je došlo do te saradnje i kako ste se Vi kao glumac snašli u toj ulozi?
Ja odavno privatno stalno kuvam i spremam, producent reklame je to čuo i odgovarao sam mu likom za koncept koji je smislio. Ne smatram to ulogom i nije mi bio problem da se snađem, jer se često bolje snalazim u kuhinji nego u glumi.
U svijetu je česta pojava da glumci koji se oprobaju u kulinarskim vodama nakon nekog vremena dobiju/naprave i svoju TV emisiju, da li ste Vi razmišljali o tome?
Za sad ne, ali vidjećemo. Ponoviću, kuvao sam i prije nego što sam odlučio da se bavim glumom. Možda sam kuvar koji se oprobava u glumačkim vodama…
Koliko ste opušteni pred kamerama dok radite ili se ipak držite scenarija, što kada su profesionalni angažmani u pitanju, što kada je u pitanju angažman za Nikšićko pivo? Šta su prednosti Vašeg posla ispred kamera, a šta direktno pred publikom, da li ima razlike ili je to sve isti novčić samo različite njegove strane?
Što se pridržavanja scenarija tiče, uvijek se to mijenja i koriguje u zavisnosti od toga što radite. To radim uvijek u dogovoru sa rediteljem i ostalim kolegama. Nekad vam materijal ne dozvoljava improvizaciju, a nekad je ona prijeko potrebna. Kada ste pred publikom, prednost je to što odmah vidite i osjetite kako ljudi prate i dopire li do njih to što radite. Prednost rada pred kamerom je to što će se izabrati najbolji kadar i što možete minimalnom ekspresijom da postignete mnogo i proizvedete kod publike snažne emocije, ili ostavite snažan utisak. Što često ne možete u pozorištu, osim ako nije mala scena, ili kamerna forma u pitanju.
Da li gluma kao poziv pruža recipročno onome što u nju ulažete, kako gledate na to? I da li je u Crnoj Gori možda teže uspjeti, s obzirom na to da smo malo tržište?
Uvijek je teže na malom tržištu. Sreća je što na prostoru bivše Jugoslavije skoro svi govorimo istim jezikom, kako ga god željeli nazvati. Pa donekle možemo sve to smatrati istim tržištem. Ne razmišljam trenutno koliko radim, a koliko mi se vraća… Radim… Vratiće se…
Kakvi su Vaši planovi za dalje?
Ostajem doma!
Da li biste nešto dodali ili poručili čitaocima?
Ostanite doma, kumim vas Bogom!
Danas možete spasiti život iz topline svoga doma
“Navikavaj se na to da dobro razmisliš o tome što drugi govore i, ako možeš, unesi se u dušu čovjeka koji govori. Ono što ne koristi roju, ne koristi ni pčeli”, riječi su Marka Aurelija, koje je poznati crnogorski glumac Miloš Pejović pročitao na početku svog obraćanja javnosti, u okviru kampanje Gradskog pozorišta “Ostani doma”.
Kako se i sam pridržava smjernica i svega što trenutna situacija zahtijeva, isto to je preporučio i svim građanima.
“Rijetke su prilike kada možete da uradite nešto zaista plemenito kao što je da spasite život. Upravo danas možete to da uradite, iz topline svoga doma... Ostanite kući! Čitajte, uživajte, kuvajte, posvetite se sebi i svojim ukućanima, porodici. Pustite djeci ili čak pogledajte sa njima neku od predstava sa YouTube kanala Gradsko pozorište i uživajte. Pratite savjete Instituta za javno zdravlje, vrijeme je kada svi moramo biti odgovorni. Prosto i jednostavno - ostanite doma!”, ističe on u svojoj video-poruci u sklopu kampanje gradskog pozorišta.
Galerija
Bonus video:
