Krijumčari - ti dolaze sa svih strana. Insceniraju svađe, policijske dojave, nedjeljne mise i tračeve kojima se hrane bolje nego summom medicinae, kao onim Summamedom na kojem je naša domaća Pliva zaradila puno antibiotičkih prava.
Nije mi jasno zašto tvrtkama u rastu trebaju zakinute radničke plaće?
Pod ključem i nosom su im teške limuzine ili barem mnogi svenarodni džipovi. Posljedak društvenih bolesti ili srah od rastućeg dvokotačja?
Kamfor - ovu riječ sada možete naći samo u starim knjigama-romanima ili priručnicima. Miris kamfora i joda, koje pamte naše nosnice, uzenesu sve anđeoske prilike prvih dječjih operacija, bolničkih smještaja ili proljetnih subota u kojima su se okađivali, provjetravali ormari i iznosili stari kaputi koji su mirisali na naftalin i ostale drevne tričarije…
Komfor - buržujska navika. Kolike ste samoupravne stražnjice zapamtili dobro zavaljene u fotelje?
Konkretno - ono je najopuzdaniji lakmus i protuotrov svem apstraktnom, osim apstraktnom mišljenju, jer ono pak cilja na sadržaj konkretnoga. Najprije nalazi da je isprazan. Konverzija - možda i konačna verzija. Kad ne možeš zamijeniti bolest za lijek, samoću za društvo, pismo - drugovi više nijesmo - za par zlaćanih nalivpera. Ili kad prijeđeš s linija na rukopise, s penkala na grafitne olovke?
Od konverzije iscjeljuješ se čitavog života snom o stabilnoj ekonomiji. No te šipke zlata otišle su davno u zubne karate ili virtualna ulaganja koja generiraju krizama. Brokeri i hakeri vrte virtualnim brojanicama smrtnicima nevidljiva kapitala. Kozmetika - bez koje ne možemo. Puder, pomade, sapuni, lakovi, sjenila, maskare, ruževi, sjajila, ajlajneri, boje za kosu i obrve, češljevi i četke, parfemi, dezodoransi. Moj bi djed rekao: koliko je to vreća soli ili kaca sira godišnje? Ne znam, no i sama robujem navikama. Smatram ih higijenom, ne i luksuzom.
Kruh - koji kršćani među nama nazivaju pobožno: kruh naš svagdašnji. Mole za njega prije objeda, zahvaljuju se Višnjemu na darovima. Najsvetija namirnica ne samo među kršćanima. Simbol je rada. Krvavi kruh, o moj hljebe krvlju poštrapani pjeva srpski pjesnik… Svaki je pošteno zarađeni krušac svet. Nema lagano stečenog. Najnovije vrijeme isključuje kruh s trpeza. Utjecaj njemačkih kuhinja? Najprije. Ne samo mladci. Optirali su i svoje roditelje, moje vršnjake da ne jedu kruh. Pitam se, jesu li izgubili vezu sa sobom čitavi naraštaji odrasli na kruhu i masti? I što im je ispralo mozgove? Ekonomija krumpira?
Kiša - najilustrativniji znak Srednje Evrope i njenih depresivnih svjetonazora. U Srednjoj Evropi kiši od Lodsza do Krakowa i od Trsta do Sarajeva i Zemuna. I svakočasno, svakodnevno se netko uz tu neprestano cureću kišu ubije.
Kratkih rukava - nije li to komično, pored svega što vas zbunjuje, plaši i užasava, otkidaju vam ili skraćuju rukave na košulji, izvlačite deblji kraj i povlačite se iz situacije ili igre ne shvaćajući da su ta kukavičja jaja podmetnuli baš oni s kojima ispijate capuccino svakog bogoventnog jutra sjedeći bezbrižno na terasi kafeterije nad rijekom.
Krug - kvadratura kruga koja se ne može izračunati. Nalik je elipsi, a sve u arhitekturi ili metaforici počiva na njemu. Otvoren i zatvoreni krug, saveznik ideja što djeluju napredno. Protivnik kvadratu u svem avangardnom, od ruskog do talijanskog futurizma. Oblina prirode u mnogim inačicama. - sve je kružno i valjkasto ženstveno i sve je uglato što je muškasto. Ništa netočnije. Koliko je matematičarki šiljatog nosa, brade i mozga zatomljeno u mnogim Venerama, miloskima ili džepnima. Svaka zna računicu vremena ili zbroj kvadrata nad hipotenuzom. Eliptične ih rečenice isključe iz vidokruga, menagea a trois ili ingliš-valcera, jednostavnim: Briši.
Kuhinja - najtoplije mjesto obitavanja. Inspirira na psihosocijalnu okupaciju. Govori se o mnogim kuhinjama, jer je danas svaka najbolja. Nema najbolje. Sve su osrednje u Srednjoj Evropi. U balkanskim paprikašima - da ne kažem gulašima - prevladava ljuta paprika.
Kus-kus - još nije prodro u brzu hranu. Nije čudo. Jede se, dohvaća prstima. Kod nas je ostalo u riječi s prefiksom: pokusati. Svašta smo morali pokusati od naših vlastodržaca. I što nas sve još čeka, sam Bog na nebu zna.
Kraj svijeta - neprekidno nam se ukazuje. Svaka je prijestupna godina ujedno i zadnja u povijesti svijeta i svaki je prorok Muhamed ili barem Mato Glušac. I katastrofizam nahrupljuje kao nesvladivo nevrijeme. Mi se svejedno opiremo, više manje neosjetljivi na podvale gatara.
Kama-sutra - Rekle bi moje studentice drugačije, realnije: Kamo sutra? I zaista, mi se igramo hindusa. A njihovo nam je umijeće ljubavi nedosežno i nepojmljivo. Bili mi i Englezi u Kalkuti. Ili UNHCR-ovci u Pakistanu.
Kukanje, kukumavčenje - dio mahom retoričke običajnosti svih Balkanaca, navlastito južnoslavenskih. Rijetko ćete čuti Francuza da se žali, izuzmete li stanovnike arapskog prijekla.
Kakofonija - nema je kod Flauberta. Rijetko smeta ljudima s „vizijom“, oliti epi-krizama, sinkopama, odsućima etc. Naprotiv u francuskom udžbeniku Aktivnost sudaca, kratko je opisana; konfuzija skupa ili disonantni glasovi ili tonovi. Nije samo glazbeni već i pravni pojam. Naši ga sabornici, skupovi Skupa, proizvode neumjesnom drekom; od jeseni do jeseni, svake godine.
Kućni ljubimci - psi, mačke, majmuni, zmije, svinje, krokodili, konji, magarci, patke, koke, miševi ili štakori. Što sve nije postalo sveta krava, da ne velim tele doma? Ili zajednice. Povremeno neki ojađen čovjek, osamljen i zaboravljen, sjedi u kutku neke izbe i čeka da bude usvojen od novih ljubitelja ljubimaca.
Kupovanje knjiga - Iščezava s novim milenijumom. Koliko je samo studenata u francuskim FNAC-ovim knjižarama kupilo knjige s autorskim pravima? Belestristiku? Mislim da je bio jedan na stotinu. Mahom su se kupovali udžbenici. Trebalo je hotdogom nahraniti doge i uplesti četverostruke pletenice, u starom središtu ili potajice u studijima Campusa.
Istodobno su naši, balkanski Cigani bili započeli sa svojim autorstvom u kamp-prikolicama na parkingu, iznoseći pernatu posteljinu svoj sveučilišnoj švicarsko-francuskoj inteligeniciji na ogled. Pravo na dijete, na letke, na rad, na učenje. Zanatlije autorstva.
Kutija - zatvara se na poklopac ili ključ. Meni su najdraže metalne, koje su počeli proizvoditi i kod nas. Neke su od keksa. Danskih kolačića ili Krašova Domaćica. Lijepo je oblikovana, u obliku velikog srca. Srca doboša, bubnja. U literaturi i mitovima poznata je Pandorina kutija. Kad bi samo u njoj bila sabijena sva zla svijeta, lako bi bilo ne otvarati je. Ovako sve što se zatvara jednom mora biti i otvoreno. Izađu na vidjelo tajne ili samo bižuterija koja određuje ukus vlasnika.
Navodno je Pandora pramajka, prva žena, sveg ženskog roda, izvora nevolja za sve muškarce. Načinjena po diktatu Zeusa. Pandorin vrč, nije kako se misli bio pun svih zala, nego sveg dobra ovoga svijeta. Ipak, ostaje Nada, kao posljednja, koja nikako nije mogla izletjeti. I grčka je mitologija, nažalost mizogina.
Bonus video:
