Mnoge kulturne ustanove su prethodne sedmice, nakon duže od mjesec dana, otvorile svoja vrata za posjetioce. Ipak, na pozorište ćemo morati još da sačekamo. Portparolka Kraljevskog pozorišta Zetski dom Jelena Marković Čađenović za “Vijesti” je istakla da ih je virus korona zatekao u projetkima, planovima, raznim aktivnostima, no vrlo brzo se sve promijenilo.
“Dan nakon premijere ‘Ljubavnog doba’ prateći situaciju koja se u to vrijeme toliko brzo i neočekivano mijenjala, obavijestili smo našu cijenjenu publiku i javnost da otkazujemo koncert koji je trebalo da se održi te večeri, kao i da neće biti reprize nove predstave. Ubrzo potom, u skladu sa mjerama nadležnih, sva pozorišta su prekinula svoj rad, teatarska godina prvi put nije zaokružena. Ipak uspjeli smo uraditi ono što smo željeli, veliki dio. Kraljevsko pozorište Zetski dom nešto ranije je započelo sezonu, u toku ljeta - predstavom “Balkan boys”, potom su u septembru odigrani “Razgovori o ljubavi”, a ne sluteći da ćemo u susretu sa novom realnošću morati zastati, baš sa predstavom Jerneja Lorencija, uveliko smo se pripremali za odlazak na ‘Festival na raskršću’ u Nišu. Kako u predstavi igraju dvoje glumaca iz Italije, u kojoj se baš u to vrijeme život počinje mijenjati tako dramatično i neočekivano, otkazali smo gostovanje. Naravno, odigrane su na jesen i ‘Tri sestre’ u režiji Branislava Mićunovića, jednom, baš prije pauze i nova predstava za mlade, Marije Backović. To su naše četiri nove predstave realizovane u ovoj sezoni. U aprilu je trebalo da u Sarajevu bude premijerno odigrana koprodukcija ‘Faust-studije’, u režiji Tomija Janežiča, prema tekstu ‘To nije to’ slovenske autorke Simone Semenič. U njoj učestvujemo sa Sarajevskim ratnim teatrom, Beogradskim dramskim pozorištem i Internacionalnim teatarskim Festivalom MESS. Bili smo nestrpljivi da vidimo novi rad Janežiča, da premijera bude potom održana i kod nas... Ipak, cijelom svijetu dogodila se velika promjena, bez ideje kada će se život vratiti na staro. Mi nismo željeli čekati. Našli smo se na novom raskršću i odlučili nastaviti. Rad se preselio u jedini mogući - online prostor. Umjetnička direktorica Lidija Dedović i art tim Zetskog doma iznjedrili su jednu novu ideju, započeli smo projekat ‘Zetski dom sa Vama’”, prisjeća se Marković Čađenović.
Usljed svega toga, najstarije pozorište u Crnoj Gori strpljivo čeka da primi publiku nazad. I ranije se dešavalo, kaže Marković Čađenović, zbog raznih okolnosti, da rad bude prekinut, ali Kraljevsko pozorište je uvijek ponovo otvaralo svoja vrata.
“Strpljivo, sa povjerenjem i zajedno čekamo da tako bude i sada. Do tada, opet poručujemo - svjetlo i dalje gori”, ističe portparolka koja za “Vijestima” govori o trenutnim aktivnostima Zetskog doma, planovima vezanim za MIT festival, najavljuje i prikazivanje predstava na Jutjubu i podsjeća da i publiku i glumce čekaju nove predstave...
Jedan reflektor na pozornici Zetskog doma i sada gori, a svake sedmice imate i onlajn program. Da li ste i koliko zadovoljni programom, interesovanjem?
Da. Jedno svjetlo ostavljamo da treperi na sceni, a taj mali gest znači da, iako je sada ovako, vratiće nam se glumci, reditelji, koreografi, kostimografi, dramaturzi, scenografi, tehničko osoblje, studenti, publika. Željeli smo da to znaju. A onda smo kroz online program ‘Zetski dom sa Vama’ nastavili rad i kontakt sa publikom. Na društvenim mrežama već smo imali uporište, to su ljudi koji vole teatar, sa kojima smo i ranije komunicirali onlajn, koje poznajemo. Često se u Zetskom domu sretnemo i prepoznamo, to je uvijek beskrajno simpatično. Onda su nam se pridružila i neka nova lica, veoma smo srećni zbog toga. Desila se i komunikacija, vidimo da su publici sadržaji zanimljivi, da sve što radimo ima smisla. Razgovaramo, imamo utisak da se rad i život nastavljaju, a to smo željeli.
Svake sedmice imamo novi naslov kojim se bavimo. Kako je vrijeme odmicalo, ispostavilo se da su se teme koje smo unaprijed osmislili poklopile sa stvarnošću koja se mijenjala. Kada smo se bavili izolacijom najupečatljiviji je bio video reditelja Andraša Urbana koji je bio u obaveznoj izolaciji, sam u planinskoj kući. Koliko je sve stalo i u tom trenutku vrijeme poprimilo drugačije značenje, rekla je rečenica Tomija Janežiča da je “pandemija srušila kalendar”. U času kada smo u sebi preispitivali odgovornost, svoju, spram najbližih i najstarijih, ali i onu kolektivnu, bavili smo se baš tom temom. U trenutku kada je svijet kakav smo imali bio toliko dalek, a onaj vidokrug dokle nam pogled seže sa prozora bio jedini, nezaboravna je muzika Irene Popović Dragović odsvirana na klaviru. “Panika, ona lijepa, ringišpil šećerlepljivih, porcelanskih, kičastih želja. Ukrug, ukrug”, trebalo je zatvoriti oči, zamisliti. Irena je htjela ispričati priču o željama, onim običnim, tako nedostižnim. Kompozitorka Nina Perović i klasični gitarista Danijel Cerović rekli su nam koja ih to muzika danas nosi, Vjera Nikolić otpjevala je pjesmu Luisa Armstronga koja najviše miriše na prirodu “What a wonderful world”. Ne, to zajedništvo umjetnika u ideji ne mogu riječima opisati. Morate nam se pridružiti!
Kao i uvijek, okupili ste sjajnu i raznovrsnu ekipu, ovog puta u virtuelnom prostoru. Šta biste posebno izdvojili?
U okviru zamisli “Zetski dom sa Vama” družili smo se sa umjetnicima iz regiona, bili su tu: Boris Liješević, Dino Mustafić, Svetozar Cvetković, Paolo Mađeli, Diego de Brea, Željko Hubač, Nihad Kreševljaković, Dora Ružđak Podolski, Aleš Kurt, Almir Bašović, Mirjana Medojević, Atanas Atansovski.
Crnogorski glumci su govorili o svim temama, otvarali nam se u nekom drugom svjetlu, govorili stihove, prozu, čitali nam eseje iz sociologije i psihologije. Ana Vujošević snimila je video u Lješanskoj nahiji, Aleksandar Radulović u Katunskoj, Maša Labudović na sjeveru. Uključili su se i umjetnici: Mišo Obradović, Zoran Rakočević, Marko Todorović, Žana Gardašević Bulatović, Jelena Nenezić Rakočević, Jelena Šestović, Marija Đurić, Julija Milačić Petrović Njegoš, Milena Buba Kankaraš, Stevan Vuković, Vule Marković, Ana Vučković koja je, baš kao da je na sceni, odigrala scenu iz “Balkanske carice”. Kroz tekstove našeg dramaturga Rajka Radulovića prisjetili smo se nekih davnih predstava.
Luka I. Milunović svake sedmice priča nam o istoriji teatra i Zetskog doma u kome se ukrštaju pravci svih teatarskih priča. Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov govori nam cetinjske anegdote, koje su nekako uvijek vezane za pozorište. U jednoj smo saznali da je baš Zetski dom, kada je Saša bio dijete, bio jednom i ambulanta, na sceni su vakcinisana djeca iz cetinjske škole. Glumci Pavle Prelević i Omar Bajramspahić imaju stalnu rubriku, takođe i glumica Jelena Laban. Kroz pisma iz Edinburga Nataše Kraljević saznajemo šta se dešava na tamošnjoj sceni, dramaturškinja Stela Mišković svake nedjelje priča nam o knjigama. Javio se Srđan Grahovac sa svoje plaže, na kojoj uvijek zastane na uobičajenom putu za Sloveniju. Obrađujući temu strah, makedonski glumac i član našeg međunarodnog ansambla Art Geto, Valentin Kostadinovski , inspirisan pjesmom F-virus, autora Spensera Šarpa, spjevao je - „S virus”, strah virus.
„Dobro pazimo šta dodirujemo, ali budimo obazrivi šta gledamo i čitamo“, jer S virus je takođe pandemija, brzo se širi”, kazao je on u svojoj adaptaciji. Ovonedjeljna tema bila je priroda. Dozvoljeno nam je sada biti napolju, opet udahnuti, vidjeti, pomirisati proljeće, čuti rijeku. Pridružite nam se, čujte šta kažu neki divni ljudi o tome, uživaćete.
Mnoga pozorišta su svoje predstave postavile i na YouTube. Neke iz Zetskog doma su prikazivane i u sklopu prijekta Ministarstva kulture, a da li ste razmišljali o tome da neke postavite i onlajn?
Pozorište je u vremenima neizvjesnosti važno, vidjeli smo to svjedočeći novoj realnosti. Ovo je, ipak, prvi put da je tu svoju ulogu moralo odigrati bez kontakta sa publikom, a to je ono po čemu je jedinstveno, to je ono što teatar jeste, ta veza, trenutak tišine u mraku pred početak predstave, emocija koju doživite i aplauz na kraju. Sada bez toga, ali opet je teatar bio uz ljude, svugdje po svijetu. I kod nas u Crnoj Gori. Djeca su u izolaciji gledala predstave na Jutjubu, projekat Ministarstva kulture omogućio je da publika “Živi kulturu” na televiziji. Emitovane su i predstave Zetskog doma.
Posebno smo radosni jer je publika našu “Pobunu mornara”, u režiji Diega de Bree uspjela da vidi u ambijentu gdje je premijerno odigrana, kraj broda Jadran u Tivtu. Upravo ova predstava nedavno je imala i svoju Jutjub premijeru. Do kraja projekta i druge naše predstave emitovane na televiziji biće dostupne na toj internet platformi.
Međutim, koliko god bili sretni zbog interesovanja publike i uspjeha ovog načina koji smo odabrali, kako bi izolacija i društveno distanciranje bili što bezbolniji, nadamo se da će nove predstave publika ipak gledati kod nas u Zetskom domu.
Kako će se razvijati projekti koji su pauzirani usljed epidemije?
Kada prođe opasnost i nadležni procijene da smo svi sigurni, pozorište će nastaviti rad. Planirani naslovi biće realizovani, ukoliko bude bilo potrebe uz neke izmjene, ali detalje ćemo svakako znati kada i mi sami budemo imali jasniju predstavu o tome kako će izgledati sve kada otvorimo vrata pozorišta za stvaraoce i publiku. Sasvim sigurno, rad na predstavi “Faust studije” biće nastavljen, naravno premijera koja je trebalo da bude odigrana na Cetinju na jesen, vjerovatno će biti odložena. Režija Paola Mađelija nas takođe čeka.
Šta će biti sa MIT festivalom, koliko ova situacija otežava planove, pripremu i realizaciju istog?
Naš MIT festival internacionalnog je karaktera, a to podrazumijeva dolazak trupa i umjetnika iz regiona i Evrope. U ovom trenutku ne znamo kada će putovanja biti moguća, a moramo uvažiti i činjenicu da se festivali planiraju unaprijed. Organizovati festival u neizvjesnosti je jako teško.
Da li biste nešto najavili ili poručili publici?
Ovih dana vraćamo se nekim segmentima ranijeg života, vjerujemo da će polako, u etapama i onako kako nam to nadležni budu govorili, sve dolaziti na svoje mjesto. Zetski dom je osnovan 1884. godine i najstarije je pozorište u Crnoj Gori. Tokom vremena je zbog ratova i ekonomskih kriza prekidalo rad, ali uvijek je ponovo otvaralo svoja vrata. Strpljivo, sa povjerenjem i zajedno čekamo da tako bude i sada. Do tada, opet poručujemo - svjetlo i dalje gori.
Tokom kriza i ratova su nastajala najveća umjetnička djela
Šta mislite o svim internet platformama koje su u doba korone uzele maha? Da li to pokazuje koliko je stvarno umjetnost neophodna u svim periodima kroz koje prolazimo?
Umjetnost jeste neophodna, tako je bilo i u ranijim krizama, ratovima... Ona liječi dušu, to je čvrsti i neoborivi razlog. Tako su nastala slikarska remek-djela, tako se glas Ksenije Cicvarić začuo u bolnici nakon bombardovanja Podgorice, pjevala je “Tamna noći, tamna li si” u noći u kojoj je ona gotovo izgubila vid. Tako je nastao Sarajevski ratni teatar u gradu pod opsadom, tako smo i u ovoj situaciji osjetili potrebu za umjetnošću. Mogli smo obilaziti postavke muzeja svijeta, postale su nam dostupne knjige na onlajn platformama, slušali smo vrhunske svjetske muzičare koji su svirali putem Skajp poziva, gledali smo predstave... Divno je što je to ljudima omogućeno u ovom trenutku. Lijepo je što je potvrđeno da nam umjetnost znači, štaviše, da nam je neophodna.
Bonus video:
