Izložba slika “Un-known” na kojima će svoja djela predstaviti Roman Đuranović, Vesko Gagović i Gordana Kuč iz Crne Gore, te Davide Serpeti i Rikardo Gusmaroli iz Italije, a čiji je kustos Vinćenco Makarone (Vincenzo Maccarone) biće otvorena u galeriji “Mc2gallery” u Tivtu, sjutra u 18.30 časova.
“’Un-known’ ili ‘Neznano/nepoznato’ je put između dva suprotna estetska modela, teme promišljanja o umjetnosti više od jednog vijeka. ‘Known’ ili ‘Znanje/poznato’ predstavlja ono što je u svijetu oko nas prepoznatljivo i odmah se razumije”, kazao je kustos Makarone o izložbi, a zatim se osvrnuo i na radove i umjetnike koji su zastupljeni.
“Figurativna slika Davidea Serpetija (Italija, 1990.) u stvari kroz svoje moderne junake, često slavne, navodi gledaoce da se identifikuju unutar njegovih pripovijesti. Serpeti gradi više instinktivnog, animalističkog i divljeg svijeta oko junaka, neizbrisivo sjećanje na njegovo adolescenciju provedeno na selu Abruco. Čak i umjetnik Roman Đuranović (Crna Gora, 1969.) koristi ljudske ličnosti kao središnju temu svog rada, a on u svom pripovijedanju ispituje odnos muškarca i žene. Instalacija je predstavljena kao da je riječ o stripu, svojevrsnoj priči predloženoj u malim vizuelnim fragmentima. Rikardo Gusmaroli (Italija, 1963.) svojim vrtlozima papirnih brodića reprodukuje imaginarna putovanja nemogućim rutama, što je rezultat asocijacija, osjećanja i povezanosti koje potiču od istih materijala. Proračunata muzikalnost predstavljena je talasima presavijenog papira u obliku predmeta povezanih sa temom putovanja, gdje se istraživanje kreće od koncepta lakoće do odnosa svjetlosti i sjenke, punog i praznog, dejstva i nema akcije”, kaže on i dodaje da je “UN” (negacija - “ne”) ono što se ne opaža odmah, to je izraz koncepata i ideja, sa često neshvatljivim estetskim rezultatom.
“Poznata umjetnica Gordana Kuč (Crna Gora, 1970) svoje djelo bazira na konceptu identiteta. Sva njena djela imaju svoju posebnost, baš kao i osobe, i u svakom od njih možemo prepoznati želju za životom ili samouništenjem, eros i tanatos. Minimalistički Vesko Gagović (Crna Gora, 1963.) sa svojim monohromima analizira savremeno društvo kroz njegove statusne simbole. Geometrijska djela naslikana najkonvencionalnijim slikovnim jezikom aludiraju na apstraktno slikarstvo kao izraz visokog modernizma, analitički proučavajući kromatični aspekt. U projektu ‘Odiseja’, predstavljenom na 58. Venecijanskom bijenalu, umjetnika je inspirisao film Stenlija Kjubrika ‘2001: Svemirska odiseja’, a projekat pretvara iluziju u stvarnost. Monolit je predstavljao najviši ljudski ideal još od davnina, koji je oduvijek bio izvor nadahnuća da se dosegnu granice, prkoseći zakonu gravitacije, uzdižući se prema nebeskim vrhovima ljudskog duha”, zapisao je kustos izložbe Vinćenco Makarone.
Bonus video:
