U mjestu Over-sir-Oaz danas je obilježeno 130 godina od smrti holandskog slikara Vinsenta Van Goga (Vincent Van Gogh) koji je u tom mjestu sjeverno od Pariza, 29. jula 1890. godine preminuo od posljedice prostrijelne rane, prenijeli su francuski mediji.
Direktorka holandskog muzeja Van Goga, Emili Gordenker i Vilem Van Gog (Willem), praunuk Tea Van Goga (Theo), brata slavnog slikara, posjetili su polje na kojem se pretpostavlja da se umjetnik ubio.
Stručnjaci smatraju da je Van Gogova posljednja slika "Korijeni" vrsta oproštajnog pisma jer je umjetnik naslikao polje gdje je kasnije otišao sa revolverom.
Kao i Artur Rembo (Arthur Rimbaud) i Šarl Bodler (Charles Baudelaire), Van Gog je bio jedan od umjetnika 19. vijeka čiji poseban talenat i sudbina i danas očaravaju svijet.
Prošle godine je na aukciji za 162.500 eura prodat revolver marke Lefošo kojim je holandski slikar želio da izvrši samoubistvo 27. jula 1890. godine.
Van Gog se poslije dvije godine provedenih na jugu Francuske, 20. maja 1890. godine preselio u Over-sir-Oaz, sjeverno od Pariza, prema savjetu svog brata Tea.
Ljekar Pol Gaše (Paul Gachet), prijatelj impresionističkih slikara, brinuo se o holandskom umjetniku koji je tada imao česte psihološke krize. Slikar je iznajmio sobu u gostionici Artura Ravua (Arthur Ravoux). Tada je bio na vrhuncu svoje umetnosti, slikajući jedno djelo dnevno.
Van Gog je 27. jula 1890. godine otišao u šetnju u obližnje polje, i tamo podigao košulju u pokušaju da se upuca revolverom koji je uzeo od gostioničara. Međutim, revolver mu je iskliznuo iz ruke i umjetnik je pao u nesvjest. Probudio se uveče i tako ranjen je krenuo ka gostionici.
Uprkos pomoći doktora Gašea, Van Gog umire poslije dva dana agonije.
Američki naučnici su 2011. godine branili drugu tezu prema kojoj se Van Gog nije ubio već je ranjen u slučajnom pucanju nekih mladih koji su se igrali sa oružjem.
Van Gog (1853-1890) koji je preminuo u 37. godini, jedan je od najvećih slikara postimpresionizma i jedan od najcjenjenijih slikara uopšte.
Bio je i začetnik kolorističkog ekspresionizma, želeći da crvenom i zelenom bojom, kako je sam jednom rekao, "izrazi strašne strasti ljudske duše".
Najpoznatija Van Gogova djela su "Ljudi koji jedu krompir" (1885), "Suncokreti"(1888), "Žitno polje i čempresi", "Zvjezdana noć", "Crveni vinograd", "Noćni kafe", "Umjetnikova spavaća soba u Arlu", "Korijeni", "Autoportret" i "Portret doktora Gašea".
Bonus video:
