Živković: Vjerujem u čuda - slobodu i mir

Izložba radova iz serije “Malo cetinjsko bijenale” Milene Živković otvorena je u sklopu likovnog programa Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT u Podgorici

6497 pregleda 76 reakcija 2 komentar(a)
“Preporučujem vi uzajamnu slogu”, Foto: Privatna arhiva
“Preporučujem vi uzajamnu slogu”, Foto: Privatna arhiva

“Preporučujem vi uzajamnu slogu”; “Slijedi duga vladavina umjetnosti i nauke, onoliko koliko nam je milo”; “Nalagaću badnjak kad ja oću, slaviću Novu godinu kad je meni milo”, “Zbogom kapitalizmu Cetinje radi” - neki su od citata, odnosno poruka koje, uz propratne fotografije, čine dio serije radova “Malo cetinjsko bijenale” crnogorske vizuelne umjetnice Milene Živković.

“Malo cetinjsko bijenale” sastoji se od niza intervencija u javnom prostoru Cetinja, a predstavlja omaž Cetinjskom bijenalu i evocira uspomene na jednu od najvažnijih manifestacija umjetnosti u Crnoj Gori. Sada je upriličena i izložba prikaza ovih instalacija u Podgorici, a otvorena je u petak, u okviru likovnog programa Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT, na krovnoj terasi Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”. Živkovićeva za “Vijesti” otkriva kako je došlo do (njenog) Malog cetinjskog bijenala i kako se “istančala” serija motiva.

“Moj prvi pravi susret s umjetnošću je zapravo bio upravo na Cetinjskom bijenalu kada sam imala devet godina. Na Cetinju su postojale instalacije Bijenala, a ja nijesam znala da je i to umjetnost, već sam pomislila da je divno što se odrasli tako lijepo igraju. Kasnije sam kroz Srednju likovnu školu ‘Petar Lubarda’ i Fakultet likovnih umjetnosti shvatila da se radi o konceptualnoj i angažovanoj umjetnosti. Sve vrijeme tokom studija na mene je posebno jak utisak imalo upravo Cetinjsko bijenale kao jedna vrlo važna umjetnička manifestacija koja je započeta i održana u našoj zemlji devedesetih godina (1991-2005) i koju je inicirao i pokrenuo princ Nikola Petrović Njegoš. Kasnije sam na fakultetu poželjela da stvaram radove u onom trenutku kada dođu bolja vremena. To je tipično za umjetnike - čekajući bolja vremena, bolju vlast, bolji budžet... ‘Malo cetinjsko bijenale’ je meni veoma značajan rad jer predstavlja omaž Cetinjskom bijenalu. Ja sam odlučila da, u malim dozama, realizujem sve radove koje sam željela: sama, bez budžeta, bez zakazanih izložbi, bez podrške, apsolutno bez ičega. Radi se o nizu intervencija, instalacija koje sam uradila i koje su kratkotrajne, od 15 minuta do nekoliko sati, a svi su realizovani na osnovu neke ranije inspiracije, ideja koje sam davno zapisala. Svi radovi su povezani sa mojim doživljajem i odnosom prema savremenosti i onim što se dešava u mom okruženju. Ne samo lokalno, već i globalno”, objašnjava Živković.

“Veliki paradoks ovih dana je taj što mi je žao jer moji radovi savršeno odgovaraju trenutku, a to pokazuje da nijesmo u dobrom trenutku i da nijesmo postigli evoluciju svijesti koja bi trebalo da ide jednim svojim tokom, već smo se svi pomalo vratili u prošlost, i to u onu sivu iz koje ne možemo ništa da uradimo. Zadatak umjetnika nije samo da otkriva istine. On bi trebalo da bude tu i ponudi odgovarajuća rješenja i da utješi svojim radom. Jedan od mojih ciljeva je upravo to - da svojim radom pozovem na mir i da na neki način, koliko je moguće, utješim i sebe i druge, ukoliko je sve ovako kako jeste. Ako ne mogu stvari da se promijene onda ih je moguće transformisati kroz umjetnost na ovaj način. Tu je snaga konceptualne umjetnosti, sa druge strane tu je i snaga primijenjene umjetnosti kojom se bavim u okviru Ž-arta. Jednom prilikom sam se sjetila da je čuveni Matis posle Drugog svjetskog rata slikao cvijeće. Nije on slikao cvijeće da bi pobjegao od tadašnje stvarnosti, već je to bio njegov odgovor na rat”, priča Živkovićeva.

Ona dalje objašnjava da, iako djeluje kao da je porukama/citatima koje koristi u svom radu predvidjela odrešenja dešavanja, nije u potpunosti tako. Podsjeća da je “kroz istoriju umjetnost uvijek djelovala proročanski zato što umjetnik u svom kreativnom radu ispoljava intuiciju”.

“Radi publike koja nije ispratila moj rad želim da podsjetim da je rečenica ‘Preporučujem vi uzajamnu slogu’ preuzeta iz testamenta svetog Petra Cetinjskog koji je to poručio Crnogorcima. Konceptualnim gestom - miješajući ćirilicu i latinicu iz opštepoznatih razloga, simbolično (i pomirljivo) poručujem ono što i sama rečenica govori. Zatim ‘Nalagaću badnjak kad ja oću, slaviću Novu godinu kad je meni milo’ je izjava jednog Cetinjanina o tom gestu apsolutne slobode... Moj je stav da sada ‘Slijedi duga vladavina umjetnosti i nauke, onoliko koliko nam je milo’, jer ako niko neće to nam omogući, onda ja samoj sebi dajem novu istinu, kao svojevrsnu moltivu, iskazujem je kao takvu i šaljem dalje... Ja slikam rečenicama i slikam izjavama i njih kao takve prikazujem preko društvenih mreža, stranice Ž-art koji tretiram kao svoju galeriju da ne bih bila uslovljena različitim terminima, izložbama i slično...”, ističe Živkovićeva.

Ona se usaglasila sa konstatacijom da su njeni radovi neodvojivi od vremena u kojem živimo, pa i prostora Crne Gore ili svijeta u globalu.

“Recimo ova poruka iz testamenta svetog Petra nije primjenjiva samo u našoj državi, već globalno, nažalost. Skoro smo svjedočili svim dešavanjima u čijem je centru problem rasizma. Te teme i ti problemi se stalno ponavljaju”, kaže ona.

Na pitanje kako vidi društveni trenutak u Crnoj Gori poručuje da su sloboda i mir čuda u koja treba vjerovati.

“U skorašnjem postu na društvenim mrežama sam navela da ne vjerujem nijednom političaru i nijednoj političkoj partiji. Ne zato što sam apolitična, već zato što duboko smatram da su najveći i jedini političari na svijetu bili Gandi i Nelson Mendela. Posle njih nije bilo političara i to je jedna globalna slika svijeta koja važi i za našu zemlju. Što se tiče naše aktuelne situacije, želim istaći sljedeće: sve i da je bilo dobro i najbolje tokom prethodnih 30 godina, potrebno je bilo nešto promijeniti. I dobro treba mijenjati u dinamici života... Sva ova vrenja i neke oscilacije koje su probudile sjenke prošlosti nijesu dobre, no, ja zaista vjerujem u čuda - slobodu i mir. Imam povjerenje u snagu pojedinaca i grupa osviješćenih ljudi sa ljubavlju u srcu, a vjerujem da oni mogu to da preliju i na ostatak svih koji su zamračeni nacionalizmom, prošlošću, svojim ličnim nezadovoljstvom. Želim istaći jednu stvar koju je potrebno ponavljati iz dana u dan u različitim oblicima, kroz umjetnost i različite medije, a to je da svi moramo shvatiti da ukoliko mi sami sa sobom ne dođemo do mira, sopstvenog smisla i razvoja duše, uma i tijela, nijedna vlast ovog svijeta nama neće pomoći u tome. Kakva god da je vlast, ako mi sami sa sobom, unutar sebe, svojih porodica, svog srca, nijesmo našli klicu smisla, nikakva vlast nam neće biti od pomoći. Nadam se i imam povjerenja u svoj narod, u sve različite narode koji žive u ovoj zemlji da će nekako nekim čudom se sabrati svi zajedno”, poručuje Živkovićeva.

Ona je zaključila i da bi svaki segment društva trebalo da bude više okrenut kulturi, te da bi onda kompletan sistem bolje funkcionisao.

“Okrenuti se kulturi znači okrenuti se sebi, okrenuti se sebi znači okrenuti se suštini, ta okretanja dovode do dobre ekonomije, a dobra ekonomija podstiče i one koji nijesu okrenuti sebi da se pokrenu... Samim tim, ova dešavanja kojima svjedočimo bila bi svedena na minimum. Ona nikada ne bi nestala, zbog dinamike života u kojoj se nalazimo, ali bi se značajno smanjila i ne bi imala ovoliku dominaciju koja je apsurdna i pripada nekom domenu koji potpuno gubi smisao. Ja se iskreno nadam da će se ljudi, i probuđeni i neprobuđeni, umoriti u nekom trenutku i da će sila naših predaka i svega dobroga u nama isplivati. Zvuči utopijski, to mi je jasno, ali već je sve čudo što se dešava u svijetu, posebno ove 2020. godine, tako da ja od čuda biram svjetlija, mislim da je sad njihov red”, zaključuje Živković.

FIAT danas u Njegoševom parku, pa na krovu KIC-a

Današnji program FIAT-a obilježiće uspješna domaća predstava “Bog masakra”, reditelja Siniše Evtimova, u produkciji Kraljevskog pozorišta “Zetski dom”. Predstava će biti izvedena u 20 časova na košarkaškom terenu u Njegoševom parku, a igraju: Marija Labudović, Jelena Đukić, Vule Marković, Omar Bajramspahić.

Književni program počinje u 22 časa na krovnoj terasi KIC-a “Budo Tomović” kada će biti promovisana knjiga poezije “Dođavola” glumca Zorana Vujovića. Od 23 časa, takođe na krovu KIC-a, nastupa DJ Danilo Vučinić koji se već godinama orijentiše uglavnom na strujanja alternativne indi muzičke scene.

Bonus video: