Nakon što je sa prvom knjigom reportaža “Zapisi Crne Gore” novinar i publicista Miomir Maroš postigao veliki uspjeh, riješio je da svoje zanimljive priče o ljudima i mjestima objavi u nastavku. Tako su priče u „Zapisanoj Crnoj Gori 2“ sadržajne, a teme pomno obrađene, pa je njegova nova knjiga dostigla 330 strana, i za sto strana je obimnija od prethodne.
“Knjiga ima tri cjeline - Mjesta i običaji; Ljudi i Reportaže doajena. Ukupno je 40 reportaža. U drugoj ‘Zapisanoj Crnoj Gori’ našla su se mjesta i ljudi kojih nije bilo u prvoj knjizi, a prvi put pisanjem obrađujem običaje - bokeške fešte, bokešku kužina, gusle, i izvorne pjesme i folklor, a jedna od tema je i Crna Gora kao etnografska riznica. U ovoj zbirci su se našle priče novijeg datuma. One sad obuhvataju cijelu Crnu Goru, jer u obje knjige je bar po jedna priča iz svake opštine u Crnoj Gori”, otkriva Maroš šta to ljubitelji reportaža mogu čitati u nastavku.
Većina priča koje su se našle u “Zapisanoj Crnoj Gori 2” pisane su tokom prvog talasa pandemije virusa korona.
“Priče su vezane za emisiju i nijesam ih imao ranije pripremljene, osim tri koje sam pisao za jedan turistički časopis mnogo ranije. To su priče o emisijama koje sam imao u ličnoj arhivi na diskovima, jer kad je krenuo prvi talas već je bilo kasno da prebacujem stare emisije sa kaseta. Kako vrlo sporo ‘skidam’ emisije sa video snimka, to je otežavajuća okolnost koja me primorala da donekle pojednostavim proces i uspjelo je. Trebalo je dva mjeseca za nastanak ove knjige. Priče koje jesam imao spremne, bile su one koje su izbor iz reportaža drugih autora, ali je taj izbor trebalo napraviti i prekucati priče iz njihovih knjiga”, otkriva on.
Zbog aktuelne pandemije, promocija drugog dijela knjige, za sada je usmjerena isključivo na medije i društvene mreže.
“Čekamo rasterećenje situacije što se tiče korone, pa ćemo je i uživo promovisati. Nijesam nestrpljiv, jer su priče dokumentarne i univerzalne, nijesu vezane za nešto aktuelno i ne mogu biti bajate u budućem vremenu. Ova knjiga je oživjela interesovanje i za prvu knjigu koja nije stigla da bude promovisana u većim sredinama, pa će biti zajedno promovisane kad za to bude prilike. Ovim sam dao značaj reportažnoj emisiji „Zapis“ koja postoji skoro dvije decenije na RTCG, na neki način ‘kapitalizovao’ znanje, ljude i utiske tokom tog napornog i lijepog rada”, smatra Maroš.
Teško mu je da izdvoji najinteresantniju priču, uz konstataciju da su sve to njegova „čeda“.
“Ipak, izdvojiću priče o staroj Crnoj Gori, krajnjem jugu i sjeveru, priče o doajenima u medijima Dugu Đurkoviću i Rosi Kovijanić, o crnogorskoj virdžini iz Dobrilovine, rusofilki iz Pljevalja, majstoru šindre iz Berana, dimnjačaru iz Novoga, o Baju Pešiću kamenolomcu, Romkinji farmerki, Crnogorki iz Skadra, junaku pa voditelju „Zapisa“, te umjetnosti Šora Vulanovića. Posebno su dragocjene i vrijedne priče iz trećeg dijela - od svetice Ozane Kotorke, Pomirbene dvorane na Gospi od Škrpjela, do Mujaginog čojstva kod kralja Nikole i priče Pera Radovića o Stani Cerović. Posebno je interesantna i bolna ratna priča Radovana Jablana - ‘Majka iz legende’. Divan je esej o novinarstvu od književnika Markesa na samom kraju knjige. Lijepe recenzije napisali su prof. dr Draško Došljak i dr Branko Banović, a knjiga je izašla zahvaljujući CEKUM-u”, pohvalio se Maroš.
Iako je obuhvatio kompletnu Crnu Goru, vjeruje da će biti i trećeg dijela.
“Volio bih da 2021. povodom 20 godina „Zapisa“ i 150 godina crnogorskog novinarstva objedinim ‘Zapisanu’ prvi i drugi dio i da ih izdam kao monografiju koja bi bila lijepo štivo za studente, ljubitelje emisije, ali i važila za malo drugačiji turistički vodič. Sve opštine su sada zastupljene u ove dvije knjige, ali ipak ima još krajeva, ljudi i običaja o kojima bi valjalo snimiti i zapisati priču”, smatra sagovornik Vijesti.
Njegova želja je da objavi knjigu „Zapisani intervjui“ koja je skoro spremna, samo čeka dopunu.
“Što se tiče ‘Zapisane Crne Gore 3’ nju bih volio da napiše kolega i moj prijatelj Miljan Živković, od ove godine novi voditelj emisije „Zapis“, koji iako mlad ima već nekoliko objavljenih knjiga i stil pisanja drugačiji od moga. Kako je oduševljen medijima, a posebno ovom etnografskom i donekle turističkom formom, on svoje crtice već bilježi po društvenim mrežama najavljujući emisiju. Ti zapisi imaju i momenat koji se događa iza kamera, sa istorijsko-kulturološkim kontekstom, ali i sa ponekom anegdotom, tako da će te priče imati upečatljivu draž novog autora. ‘Zapis’ se do sada mijenjao u koncepcijskom smislu, načinu snimanja, a sad i u vođenju i uređivanju, što je nužno za žanr koji postoji dvije decenije. Tako je postignut rebrending najdugovječnije autorske emisije na Televiziji Crne Gore. Emisija je, prije svega, omaž tradiciji, ljudima i ljepotama Crne Gore, ali uspjeh je, kažu gledaoci, što i pored toga ima ‘svježinu’, koja joj obezbjeđuje televizičnost i samim tim dalje interesovanje gledalaca”, zaključuje on.
Bonus video:
