Slika je uvijek više od onoga kako je mi možemo opisati

Izložba “Nizovi - intenziteti” mlade umjetnice Željke Jovićević do 31. decembra je dostupna u galeriji “Klub”, a autorka za “Vijesti” sumira utiske i nada se povratku slikarstvu nakon dvogodišnje pauze

5198 pregleda 1 komentar(a)
Jovićević, Foto: Privatna arhiva
Jovićević, Foto: Privatna arhiva

Mlada crnogorska slikarka Željka Jovićević 2020. godinu pamtiće po svojoj prvoj samostalnoj izložbi slika “Nizovi - intenziteti” koja je od 12. novembra bila otvorena u podgoričkoj galeriji “Klub”. Postavka je dostupna ljubiteljima likovne umjetnosti dok traje godina, odnosno do 31. decembra. Ova izložba je istovremeno i njen povratak slikanju, nakon dvogodišnje pauze.

Ko još uvijek nije posjetio izložbu, za to može iskoristiti naredna dva dana, a Jovićević za “Vijesti” sada sumira utiske.

“Rekla bih da se u ovim radovima više bavim istraživanjem, nego prikazivanjem ili prenošenjem. Htjela sam da istražim na koji način je moguće postići jednak intenzitet u drugačijim strukturnim ili hromatskim rasporedima, ili kako održati isti intenzitet u različitim radovima. Odnosno, kako na različite načine postići jednako snažan vizuelni efekat”, kaže umjetnica koja je za ovu priliku odabrala radove koji su nastali između 2015. i 2018. godine.

Zapisala je da “intenzitet nije samo vizuelni efekat ili kvalitet bojenog sloja, već njihova istovremenost”, a zatim istakla i “da bi slika bila intenzivno polje, ona takođe mora biti aktivna dvodimenzionalna površina, odnosno - energija”. “U tekstu koji sam pisala za katalog pokušala sam da se poigram, ili bolje reći, da povežem dva termina - aktivnost i energiju, koji u stvari imaju isti korijen. To znači da se intenzitet, aktivnost i energija slike međusobno pretpostavljaju i određuju vizuelnu moć slike. Ipak, svi ovi aspekti (ritam, intenzitet, boja) izmiču definiciji, kao i sama slika, budući da je ona uvijek više od onoga kako je mi možemo opisati”, priča Jovićević.

Može se reći da će izložba i godina biti istovremeno zatvorene... I dok većina društva, pa i čovječanstva, jedva čeka da uđe u 2021. Jovićević ističe da kod nje to nije slučaj, ali da, svakako, ima planove, želje i ciljeve kada je naredna godina u pitanju.

“Što se tiče protekle godine, mislim da je za mene bilo važno iskustvo pisanja magistarskog rada, s obzirom na to da je ovo prvi put da istražujem i pišem o umjetničkim problemima koji nijesu isključivo vezani za moje radove. Takođe, smatram važnom i ovu izložbu, jer mi je ona dala ideju za neke nove radove. Moji planovi i želje za dalje su da završim pisanje magistarskog rada i da se, nakon pauze od dvije godine, vratim slikanju”, iskreno priča ona “Vijestima”. Ipak, teško joj je da sama objektivno sumira godinu, pa i kada je u pitanju njena prva samostalna izložba slika čije otvaranje nije podrazumijevalo određenu svečanost, već poštovanje epidemioloških mjera i fizičke distance. Uz to, ni u globalu, kaže, ne bi komentarisala efekte pandemije virusa korona, ali ne sumnja da će se time umjetnici baviti.

“Veoma mi je teško da govorim o efektima pandemije na umjetnost, jer se u trenutnoj situaciji ne mogu objektivno sagledati. Umjetnost koja problematizuje ili kritikuje postojeće društvene kontekste, i u toj kritici nalazi svoje uporište tako što se kreativno i angažovano razračunava sa dominantim društvenim problemima, svakako će tematizovati političke i humanitarne posljedice ove pandemije. Ipak, ona umjetnost koja se bazira na individualnom ili ličnom iskustvu umjesto na kolektivnom, koja svojim vizuelnim dejstvom stavlja akcenat na doživljaj, ne bavi se značenjem kao istorijskom ili društvenom kategorijom. Kao što je jedan teoretičar rekao: značenje je istorijsko, a osjećanje je transistorijsko”, dodaje slikarka.

U svakom slučaju, ističe Jovićević, kultura i umjetnost bili su dostupni onima koji su željeli da do tog sadržaja dođu.

“Dok je moguće, pa makar i uz propisane ‘mjere’, direktno iskusiti umjetničko djelo, svako ko je zainteresovan i kome umjetnost nešto znači posjećivaće izložbe uprkos epidemiji, a posebno s obzirom na to da internet platforme ne mogu zamijeniti neposredno iskustvo”, zaključuje Jovićević.

Željka Jovićević rođena je 1992. godine u Kotoru. Osnovne i specijalističke studije slikarstva završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju. Nagradu za najboljeg studenta Studijskog programa slikarstvo dobila je 2015. godine. Trenutno pohađa master studije iz transdisciplinarne humanistike i teorije umjetnosti na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu.

Bonus video: