Nikšićki korzo ima posebnu, neobjašnjivu draž i magiju, riječima teško opisivu.
Znaju to oni koji su makar jednom prošetali tom stazom života. Zna to odlično poznati publicista i scenarista Milorad Bošković za koga je nikšićki korzo “više od pulsa grada”.
To je “institucija, staza na kojoj nikada nije dosadno, teatar egzistencije”. Zato je knjigu koja sadrži razmatranja, članke, kritike i utiske o pozorištu i filmu u Crnoj Gori u drugoj polovini XX vijeka nazvao “Hamlet na korzou”.
Naziv je, kako je objasnio na promociji organizovanoj u Nikšićkom pozorištu, inspirisan zbirkom pjesama Tina Ujevića “Auto na korzu”, koja je 1932. godine objavljena u Nikšiću i koja je predstavljala prekretnicu u Ujevićevom stvaralaštvu.
“Zašto korzo? Nikšić je zapisan u gradove koji imaju poseban teatarski i filmski kod. Nikšićki korzo ima elemente teatra pod vedrim nebom. To je svakidašnjica nove osjećajnosti, igra koja se rađa i umire u istom trenu. Zašto Hamlet? Hamlet je djelo za sva vremena u kome su treptaji ljudske duše, najdublji čovjekovi strahovi i nade, sva ona vjekovna osjećanja od kojih je satkan ljudski život u svakom vremenu i svakom podneblju. Hamlet je dio i svakidašnjice svakog od nas ponaosob i svih koji će doći”, kazao je Bošković koji je zapisao: “Postoji li čovjek pod kapom nebeskop koji, makar na nekoliko sekundi, nije imao hamletovskih dilema”.
Knjigu su zajednički izdali Nikšićko pozorište i Crnogorsko narodno pozorište, organizatori promocije, a urednica je Slava Marojević, koja je bila moderator večeri
Reditelj Goran Bulajić istakao je da je u drugoj polovini XX vijeka Crna Gora imala pozorišne kritičare i da su svi, koji su tada počinjali da se bave tom scenskom umjetnošću, sa nestrpljenjem i zebnjom čekali da pročitaju tu kritiku.
Danas je, smatra on, potpuno drugačija situacija - kritikom se bavi ko stigne, ko zna i ko ne zna, “bez sagledavanja suštine, bez tog nekakvog iskonskog odnosa prema pozorištu”.
“Zbog toga je ova knjiga dragocjena. Nije ona samo svjedočanstvo jednog vremena, nego i svjedočansvo jednog, rekao bih, jednog zrelog načina mišljenja, ljubavi u elementarnom smislu, prema stvaralaštvu. Ona je svjedočanstvo za različite oblasti, dragocjeni uzorci iz opusa dugogodišnjeg rada Milorada Boškovića. Istrajavanje u dobrom artikulisanom stilu, a po tome je Milorad uvijek bio prepoznatljiv”, kazao je Bulajić i dodao da se nada da će “Hamlet na korzou” budućim kritičarima i radnicima u kulturi značiti dosta.
Nikšić je zapisan u gradove koji imaju poseban teatarski i filmski kod. Nikšićki korzo ima elemente teatra pod vedrim nebom. To je svakidašnjica nove osjećajnosti, igra koja se rađa i umire u istom trenu. Zašto Hamlet? Hamlet je djelo za sva vremena u kome su treptaji ljudske duše, najdublji čovjekovi strahovi i nade, sva ona vjekovna osjećanja od kojih je satkan ljudski život u svakom vremenu i svakom podneblju”, kazao je Bošković.
Režiser Andro Martinović, koji je jedan od recenzenata knjige, kazao je da ona predstavlja Boškovićev životopis. Knjiga, koja je “jedna vrsta hronike pozorišnog i filmskog života”, prema riječima Martinovića, nije žanrovski određena, već se u njoj mogu naći kako memoarski elementi, tako i kritički ogledi.
“Knjigu sam doživio kao jednu vrstu razgovora autora sa vremenom i protagonistima tog vremena u koje Bošković i sam spada. Nije neko ko stoji sa strane i posmatra, nego čovjek koji i kao kritičar i kao scenarista, kao čovjek koji je volio pozorište, utiče u mnogim stvarima na to kako će se taj život dalje odvijati. I o tome nas obavještava na jedan način koji je zaista uzbudljiv i pomalo tako fluidan kao i razgovori. To je knjiga koju možete čitati i na preskoke, dakle ono što vas posebno zanima”, istakao je Martinović.
“Hamlet na korzou”, taj svojevrsni pozorišni i filmski brevijar, kako je istakao Martinović, ima i kosmopolitski duh i polifoni karakter, a u njenom središtvu je Crna Gora i crnogorska kultura.
Knjigu su zajednički izdali Nikšićko pozorište i Crnogorsko narodno pozorište, organizatori promocije, a urednica je Slava Marojević, koja je bila moderator večeri.
“Očaran pozorištem, kao jedinom živom umjetnošću, i filmom, tom čudesnom pokretnom slikom svijeta, Bošković u knjizi produbljuje snagu i moć te dvije umjetnosti… Korzo nije slučajna adresa naslova ove knjige. Za Boškovića je korzo više od definicije. Korzo nije samo mjesto za ‘vidjeti ili biti viđen’. Korzo je susret čovjeka sa čovjekom. Mjesto za razmjenu mišljenja, stavova i emocija. Slično kao u pozorištu. Tu vezu korzoa i pozorišta, Bošković opisuje kao tajnovitu i blisku, istovremeno i čvrstu”, istakla je urednica knjige.
"Biti ravnodušan prema pozorištu i pokretnoj slici, filmu, znači lakomisleno osiromašiti svoj život”, kazao je Bošković koji nije dozvolio da “lakomisleno osiromaši život”, već ga je duhovno nadograđivao.
Dvije trećine tekstova su pozorišne kritike predstava Crnogorskog narodnog pozorišta od 1986. do 1990. godine. Tu su i tri odlomka iz Boškovićeve knjige “Ava Gardner na Koniku”, ali i njegova tri novija teksta iz 2017. godine i jedan iz 2019, kao i tekst “Filmsko stvaralaštvo Ratka Đurovića” iz 2000. Recenzenti knjige su prof. dr Nenad Vuković i Andro Martinović.
Kada te damari Nikšića nose
Bošković je kazao da je Nikšić grad njegove mladosti, gdje se sa 14 godina prvi put susreo sa korzoom, tom “čudesnom arenom alternativnog teatra”.
“U gradu pokretačke energije Crne Gore naučio sam da prepreke postoje jedino i samo da bi ih čovjek moralnim odnosom i posvećenim radom savladao. Nikšić me tada opečatio. Gdje god sam bio, ljubio, pio, gluvario, u meni je pulsirao taj grad slobode, energije i mladosti. Nikšić građanski gospodstven, intelektualno pronicljiv, boemski opušten, pulsira u meni i u mojim damarima”, kazao je Bošković.
Bonus video:
