Na radost glumaca i sreću publike protekle dvije večeri Crnogorsko narodno pozorište bilo je živo: reflektori na sceni su se upalili, svjetlo je bilo prigušeno, glumci su obukli kostime i zaigrali pred pedesetoro posjetilaca u Velikoj sali CNP-a, ali sa zadovoljstvom kao da su na sceni Bordveja.
Komad star sedam godina, “Predstava Hamleta u selu Mrduša donja”, prva je pozorišna predstava izvedena pred publikom na sceni nacionalnog teatra nakon skoro godinu dana spuštenih zavjesa. Karte su unaprijed rasprodate, bez kašnjenja, sa velikim nestrpljenjem publika se rasporedila u gledalištu sa po tri mjesta razmaka, a glumci vidno srećni istrčali na pozornicu jer imaju za koga da igraju... Ili samo - jer igraju.
“Atmosfera u pozorištu, za razliku od prethodnih deset mjeseci bila je i više nego živa, bilo je očaravajuće, makar nama, jer skoro godinu dana nijesmo igrali pred publikom. Jesmo mi imali premijeru predstave ‘Posjeta’ početkom decembra u Crnogorskom narodnom pozorištu, ali bez publike, što budi samo jedan ružan osjećaj i neispunjenost koja se osjeća i koja je dominirala. Nepovratna energija koju glumac dobija od publike koje nije bilo stvara prazninu u glumcu. Da je i desetoro ljudi bilo u publici mi bismo sigurno igrali sa puno žara i u punom gasu, kao što smo sinoć igrali pred njih pedeset. Sada smo samo srećni što smo se vratili na scenu”, kaže Jovan Dabović, član ansambla “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” Iva Brešana, u režiji Luke Kortine.Sa njim su scenu dijelili: Danilo Čelebić, Julija Milačić Petrović Njegoš, Ana Vujošević, Stevan Radusinović, Dušan Kovačević, Dejan Ivanić, Ana Vučković, Aleksandar Gavranić, Dragan Račić i Jelena Minić. CNP je ovom izvedbom najavio nastavak redovnih aktivnosti.
Dabovićevo mišljenje dijeli i njegova koleginica Julija Milačić Petrović Njegoš koja za “Vijesti” sumira utiske od prve noći igranja.“Osjećaj je bio kao da izlazimo na scenu poslije godinu dana rada na novoj predstavi… Imala sam veliku tremu, ali i neugasivu žeđ da iznova zaigram. Radujem se što smo startovali sa ‘... Hamletom u selu Mrduša Donja’ komedijom i predstavom koja se igra već, čini mi se, desetak godina na sceni CNP-a i publika je konstantno traži. Pedeset gledalaca, ali ipak bučna reakcija… Čini mi se da su uživali sa nama, i osjeća se da, kako glumcima, tako i publici, pozorište fali, malo je danas događaja koji hrane dušu a pozorište je njena elitna kuhinja”, istakla je ona.
Sa druge strane, Ana Vujošević ističe da je tokom čitavog perioda izolovanosti, uprkos aktuelnosti i traženosti izvedene predstave, bilo za očekivati da nacionalni teatar priredi novi komad za premijeru - praktično duplu premijeru ukoliko se uzme u obzir vremenski period tokom kojeg publike u CNP-u nije bilo.
“Iako je u pozorištu veoma loša situacija već dvije godine, konačno smo nakon godinu počeli sa radom na pravi način, odnosno za publiku. Za početak, moram istaći da se sve odvija bez poštovanja epidemioloških mjera, iako naša uprava insistira na tome da se sve mjere poštuju. Publika jeste zaštićena, postoji distanca, mali je broj ljudi na velikom broju mjesta, ali glumci nijesu zaštićeni. Probu sam radila sa maskom, ali igrati sa maskom je nemoguće. Nas 13 je na sceni, mi vičemo, pljujemo, dodirujemo se i to nije bezbjedno za nas... Nadam se da se posljedice neće osjetiti za 10 dana. Radovali smo se, bili veoma raspoloženi, ljudi su došli, karte su prodate... No, pored svega toga, meni je žao što naša uprava nije bila spremna da publici priredi nešto novo već smo igrali predstavu staru sedam godina. Ona jeste aktuelna i taj tekst prodire sada jače nego ikada, ali činjenica je da nijedan novi projekat nije osposobljen da se izvodi na sceni, jer se insistiralo na velikim projektima i velikim podjelama. Mogli smo da imamo pet projekata sa manje glumaca, ali i manjim rizikom po nas... Tako bismo, praktično, imali spreman i repertoar, mogli bismo publici ponuditi više”, ističe Vujoševićeva i naglašava da bi to bilo u interesu umjetnosti, pozorišta i publike.
Da teatar od pamtivijeka postoji zarad publike i samo jednog čovjeka u gledalištu, potvrđuje i Dabović.“Suština je u tome da ukoliko samo jedan čovjek shvati srž onoga što mi na sceni djelamo, što radimo, on će tu suštinu prenijeti na nekog drugog i to je ona dobra i lijepa strana pozorišta koja treba da se njeguje, a za to ne postoji alternativa”, kaže on.
Na pitanje postoji li mogućnost da skoro godišnja zatvorenost nacionalnog teatra ostavi posljedice i na kulturnu scenu i na publiku, mišljenja sagovornika “Vijesti” su ponovo podijeljena.
“Ako volite pozorište, vi ćete svakom mogućom prilikom ući u teatar, bilo gdje u svijetu, nevažno od toga gdje se nalazite. No, postoji i druga strana... Ljudi koji su tek počeli da stvaraju naviku odlaska u pozorište moguće da će je lako izgubiti. Pozorište je samokulturno i samosvjesno uzdizanje i nad sobom i nad situacijom - i nad trenutnom situacijom u zemlji, u regionu, na svijetu... Pozorište je mjesto gdje vi možete pronaći i sebe i druge, ali samo ukoliko vi to želite. Pandemija je zablokirala čitav svijet tako da se nosimo sa tim kako znamo i umijemo. Nažalost, jedini koji su u kondiciji tokom sveg ovog perioda su medicinski radnici, trgovci i novinari, ostalo je sve zamrlo, a nama glumcima, kao i sportistima i svim profesionalcima, treba dobra kondicija da bismo mi svoj posao odradili kako treba”, priča Dabović “Vijestima”. Ana Vujošević ukazuje na aktivnosti teatara u regionu, ali hvali i Gradsko pozorište Podgorica.
“Planirano je da se sada rade manje forme u CNP-u, to je nezvanična informacija koja je došla do mene, ali mislim da je to trebalo raditi u periodu tokom kojeg smo bili zatvoreni. To su pokušavali i djelimično uspijevali teatri u regionu. Ne možemo se mi uporediti sa teatrima u Evropi, jer je Evropa u strogom ‘lockdownu’ već duže vremena, pozorište u Londonu već deset mejseci ne radi, zaključano je. Imali su jedan pokušaj izvođenja duodrame... Da, u velikim londonskim pozorištima se izvodi duodrama! Hrvatsko narodno kazalište i Zagrebačko kazalište mladih su imali premijere, da ne nabrajam ostala pozorišta u regionu, ali svi s oprezom i mjerama u toku procesa, bez velikog broja ljudi. Gradsko pozorište je vrlo uporno, tri premijere su iznijeli i zaista moram da ih pohvalim, pokušavali su, radili oprezno na novim projektima kako bi bili spremni za ovaj trenutak otvaranja. Kod nas je sva koncentracija bila na predstavi ‘Posjeta’ koja broji oko 15 ljudi na sceni u situaciji kada je to rizično. Ljudi su se razbolijevali, pa i sada imamo kolege koje prebolijevaju kovid... Usljed svega toga mi pred publikom igramo stari tekst, umjesto da ponudimo nešto novo. Zaključak je da se sve svodi na samopromociju uprave sa izostankom promišljenog i znalačkog vođenja nacionalnog teatra, a o tome smo se više puta izjašnjavali”, kazala je Vujoševićeva u razgovoru za “Vijesti”.
Julija Milačić Petrović Njegoš je saglasna sa tim da su neophodne manje podjele i da je neki dobar plan aktivnosti neophodan.
“Ja sam sigurna da će se publika vratiti u pozorište, ali nikako ne smijemo zanemariti njen kritički stav, čini mi se da je bilo neophodno dobro promisliti i napraviti novi plan shodan situaciji u kojoj se nalazimo. Povratak pozorišta vidim kao povratak manjih formi, mislim da je dovoljno vremena prošlo da konačno shvatimo da se moraju raditi komadi sa manjim brojem likova ako želimo da traju… U suprotnom - stalno ćemo se vrtjeti u začaranom krugu obolijevanja i karantina… Takođe, mislim i da je vrijeme da Ministarstvo kulture prekine ovu nepodnošljivu tišinu i konačno nastavi sa radom”, zaključuje glumica.
Bonus video:
