“Andrić je lijepo rekao: ‘Izlazak jednog naroda na more, to je početak njegove istorije’. Ja nikada nijesam bio, niti ću biti, slatkovodni pjesnik jer moja poezija nudi suživot sa slanim vodama Mediterana, a krstarenje za sobom i nedokučivim morskim prostranstvima je više od magije“, kaže za „Vijesti“ mediteranski gospar Boris Jovanović Kastel koji će sjutra veče u 17 časova, u sali Dodesta, podgoričkoj publici predstaviti knjigu poezije „Bumerang valova“.
„Ova poezija ne traži ‘Zlatno runo’ kao simbol vlasti, moći i bogatstva, već njena misija postaje sidrenje pred horizontima beskraja, duše i časti“, kaže autor „Bumeranga“, zbirke koju je objavila izdavačka kuća “Shura publikacije” iz Opatije, specijalizovana za objavljivanje djela evropskih autora.
Pomenuta izdavačka kuća je prije tri godine objavila Kastelov „Testament u školjkama“, a pjesnik, koji je publikovao preko 30 knjiga, ne odustaje od „mediteranske plovidbe“.
„Cijelog života pišem jednu jedinu knjigu posvećenu Mediteranu i toj prokletoj i raskošnoj sudbini, tako da svaka knjiga postaje segment tog beskrajnog, bezvremenog i ponornog vitraža juga. Kao početak, kraj i beskraj svega, Mediteran se ne rađa u nama. On nas opija, osvaja, oplemenjuje i prosvjetljuje iz razloga što on nije plemićka titula već, prosto, način života“, ističe Jovanović čija je poezija prevođena na dvadeset jezika i zastupljena u mnogim antologijama crnogorske, južnoslovenske, mediteranske i evropske poezije.
Poznat po „sredozemnom poetskom i životnom identitetu i južnjačkoj pasiji“, Kastel priznaje da dvije ključne kazaljke kompasa njegove poezije „pokazuju hodočašće ka unutrašnjim morima i krstarenje ka vječnom“. To je, kaže on, privilegija, a privilegija je i to što je na njegovim unutrašnjim morima „Mediteran prstohvat soli pored baruštine globalizovanog svijeta i što je taj grumen veći i ljepši od njega“.
„U ovoj poeziji, Mediteran nije samo povijest ili zemljopis, java ili san, bolero, crnogorski oro ili lapidarijum, neki vjerski kanon ili pitanje slobode, već - sudbina. Arhipelazi Mediterana naše su misli i duše, oči i aure, njegove olupine istorija a drevne ruševine život. Zato je Mediteran plavi muzej naših života. Istovremeno, Mediteran je u svakom stihu pasija, nesagledivost i vječnost pamćenja. On nudi kosmopolitsku otvorenost jer je od pamtivijeka slobodna civilizacija. To je epska civilizacija nasuprot sadašnje analitičke koju karakteriše potrošačko-konzumerska žabokrečina koja već zaudara na prolazno i ustajalo“.
Kastel je pronašao efikasan način „borbe“ protiv prolaznosti - stih i Mediteran. Spojeni zajedno oni nude beskraj plavetnila i slobodu prostranstva, samo privremeno „ukoričeni“ jer „Bumerang valova“ ne miruje. Kao ni more po kome plovi. Ne čudi onda ni konstatacija izdavača: „Ako sjećanja biramo, onda je ovo poezija koju treba birati“.
„Kako ova poezija nije krstarenje za materijalnim već vanvremenim, ja sam se prosvijetlio suncima Sredozemlja, unutrašnjim morima sprao sa sebe pošasti svakodnevice i pod čempresima, koji mirišu na mitove, epove i karnevale, sagradio zaklon od besmisla, isključivosti i konačnog. Šta bi bili bez unutrašnjih mora. Pa, jedrenjaci bi bili olupine, korali skamenjeni, morske zvijezde fosili, kazaljke busola zarđal, a naše duše zapečaćene u antičkim amforama - zaboravljene“, poručuje pjesnik čija je poezija ovjenčana sa nekoliko međunarodnih nagrada.
Recenzent i autor pogovora “Bumeranga valova”, književnik i profesor Nedžad Ibrahimović, zapisao je da su Jovanovićeve „pjesme živi arheološki ostaci, takoreći, plutajuće amfore sa jednog strasnog pjesničkog istraživanja i putovanja korpusima mediteranske simbolike, mediteranskog duha i njegovog tijela“.
A Kastel poručuje da Mediterana nema valjalo bi ga izmisliti jer ne smijemo dozvoliti da izgubimo „sopstvenu sudbinu i postanemo bar kod“.
„Sve se to dešava u stoljeću globalizacije kada su sve pomorske mape, od onih Pirija Reisa do guglovih, postale tabule raze i zato, ako u ovom svjetskom metežu povampirenog fašizma, rececije i pandemija, zaboravimo naš Mediteran, onda smo ostali bez sopstvene sudbine sa velikim izgledima da postanemo bar kod. Sve i da ga nama, čovječanstvo bi trebalo da izmisli neki novi Mediteran na čijim će žalima Evropa liječiti svoje rane od promašenih bitaka i grijehe prema svojoj kolijevci“, zaključio je pjesnik čija „jedra“ su uvijek spremna za plovidbu Mediteranom.
Vrijeme da se sidro podigne
Zbog pandemije kovid-19 mnogi događaji iz kulture su ili odloženi ili održani u online izdanju. Takva sudbina nije zaobišla ni promocije Kastelovog književnog opusa koje su trebalo da budu održane u Korčuli, Sarajevu, Beogradu, Tuzli, Tresu, Rimu...
„Svijet, sebičan i nemilosrdan prema manjem i siromašnijem, u velikoj depresiji i friziranoj recesiji drhti ne osvrćući se na probleme malih i marginalizovanih.
Zato je koronavirus zatvorio vrata mnogih institucija kulture, biblioteka i festivala što će, do rješavanja situacije, imati negativne posljedice za mnoge stvaraoce.
Nadam se da će podgorička promocija najaviti da je vrijeme da se sidro podigne i krene u avanturu beskrajne plovidbe.
Bez nje, ostali bi zatočenici balkanskog simulakruma“, kazao je pjesnik za koga je Predrag Matvejević naveo: „Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga ‘Brevijara’ bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim - evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu“.
Bonus video:
