Mitska bitka bez stvarnog pobjednika

Poj, boginjo, ljutost Pelevića Ahilesa, strašnoga viteza, koji mnoga Ahejcam nanese neizbrojna čuda i nesreće i moguće mnoge duše tište u adovu bezdnu mrakovitu; vitezove i hrabre vojnike on predade lakomim dobićem okoličnim psima i ticama. Sovrši se volja Kronidova i od toga dnevi nesretnjega - otka sporu među se digoše i sa zlom se vraždom zajedoše Atrid, pastir ljudstva i naroda, i Ahiles, junak blagorodni.

Ovako je Petar II Petrović Njegoš u desetercu preveo početne stihove Homerove “Ilijade”. U tom poslu oprobali su se mnogi, u naše doba i Džoni Štulić u svom dobrovoljnom holandskom egzilu…Homerov šesnaestosložni stih ipak najbolje zvuči u prepjevu legendarnog heleniste, profesora Miloša Đurića - nezaboravne su njegove sintagme kravooka gospođa Hera i ružoprsta zora...

Kroz ovu prizmu "Ilijade" o Troji i desetogodišnjem ratu koji ju je razorio razmišljate dok se ne nađete na samom poprištu. Ostaci drevne Troje - Truve na turskom jeziku - nalaze se na brdu Hisarlik, na oko 30 kilometara od centra maloazijskog grada Čanakalea.

Prema arheološkim otkrićima, područje Troje bilo je naseljeno još u bronzano doba, grad je bio sjedište mnogih drevnih civilizacija, opisao ga je Homer u svojim epovima "Ilijadi" i "Odiseji", a tu se u 12. vijeku p.n.e. odigrao čuveni Trojanski rat.

Lokaciju je 1870. godine otkrio njemački arheolog Hajnrih Šliman.

Od tada pa do danas neprestano se obavljaju arheološka iskopavanja i istraživanja ovog lokaliteta, a do sada je otkriveno ukupno devet slojeva različitih naselja iz raznih istorijskih epoha.

Najstariji sloj, Troja I, datiran je 3.600 godina p.n.e, a najmlađi, Troja IX, iz rimskog perioda - 300 godina p.n.e. do 300 naše ere. Smatra se da sloj označen kao Troja VI potiče iz vremena čuvenog rata. Na ovim lokacijama mogu se vidjeti ostaci kuća, hramova, drevnih pozorišta...Hodajući ovim lokalitetom, sa izvanrednim pogledom na okolinu, još ako ste poklonik antičke istorije i epova, lako možete zamisliti kako su se na ovom prostoru prije više od 3.000 godina borili najveći junaci svog vremena - Ahil, Hektor, Agamemnon, Menelaj, Nestor, Odisej, Ajant...

Legenda o Troji dio je naše civilizacije više od 3.000 godina. Priča o veličanstvenom gradu i desetogodišnjem ratu zbog najljepše žene na svijetu, neodoljivo je dramatična i tragična. Njena zavodljivost plijenila je maštu avanturista i arheologa, pa potraga za izgubljenim gradom traje vjekovima.

Ali, ko su heroji, pobjednici i poraženi, žene i osvajači, koji su igrali ulogu u Trojanskom ratu? Zašto se ova priča toliko prepričava, od Homera, preko Šekspira, do Holivuda? Na ova pitanja odgovore ćete naći u muzeju Troje, kroz prikazane fascinantne arheološke dokaze i umjetnost koja oduzima dah, od dramatičnih antičkih skulptura, ali i ostataka i detalja koje govore o svakodnevnom životu.

Da bi se javnosti i svijetu predstavili originalne ostatke sa lokaliteta, starine koje su ostale u Turskoj, ali i sa ciljem da se na svoje mjesto porijekla jednog dana vrate svi oni predmeti koji se trenutno nalaze u inostranstvu, 2011. godine tursko Ministarstvo kulture i turizma kupilo je 10 hektara zemlje u provinciji blizu lokaliteta na Hisarliku, započelo izgradnju muzeja 2013. godine, a 2018. ova institucija otvorila je vrata prvim posjetiocima.

Muzej se prostire na približno 12.000 kvadrata, sa 6.000 izloženih i 30.000 predmeta koji se čuvaju.

Pažljivo se čuva sve ono što nije završilo u Neues muzeju u Berlinu, Britanskom muzeju ili Muzeju Puškina u Moskvi... Turska država i institucije kulture sa pažnjom i velikom brigom odnose se prema ovom neprocjenjvom blagu i trude se da ga na što bolji način prikažu posjetiocima. Troja se od 1998. godine nalazi na Uneskovoj listi kulturne baštine.

Tu je i oko deset metara visoka kopija čuvenog Trojanskog konja, ideje lukavog Odiseja, pomoću kojeg su Ahejci ušli u Troju i konačno je razorili. Napravljena je na osnovu crteža sa vaze iz sedmog vijeka p.n.e, nađene na grčkom ostrvu Mikonos.

To su svjedočanstva o tome gdje je bila stvarna Troja, nudeći primamljivu istinu iza mitskih priča. Od otmice Jelene Trojanske do prevare sa trojanskim konjem i pada grada, muzejska postavka ispreda nit između mita i stvarnosti.

U suštini, povijest o Troji, iz ugla "Ilijade" je tužna priča. Helenski bogovi koji u epu imaju veliki značaj ako se posmatraju u alegorijskom smislu. Bogovi, kao otjelotvorenja izdiferenciranih ljudskih osobina, pažljivo se trude da čuvaju velike ljude, junake, „božje ljubimce“. Afrodita, boginja ljubavi, ulazi sama u rat „koji njoj ne priliči“ da njen ljubimac Paris ne bi poginuo od Menelajeve ruke. Apolon spasava Eneju, a boginja Atina pomaže Ahileju da savlada Hektora.

Čini se da se u "Ilijadi" bogovi naizmjenično pojavljuju u skrivenom i neskrivenom obliku. Ma koliko henelske predstave o bogovima bile alegorijski poučne, ipak su nesavršene. Nemali je broj rasprava u kojima se kritikuje helenska predstava bogova jer je previše ljudska, a u tim napadima posebno se obraća pažnja na bahato i raskalašno ponašanje bogova, kao i na izraženo odsustvo moralnog kodeksa. U prilično nemoralnoj i pristrasnoj igri, ginu veliki junaci i stradaju nevini i nevoljni sudionici - žene: Hekaba, Andromaha, Jelena, Ifigenija, Kasandra...

Grci su dobili rat, ali su uništili jedan veoma sofisticiran grad i uz veliku muku se vratili kući. Nema istinskog pobjednika.

Zašto je Apolon postao “Gospodar miševa”

Ruševine hrama posvećenog Apolonu, “Gospodaru miševa” Sminteusu, nalaze se u mirnom selu Gulpınar na poluostrvu Biga, tridesetak kilometara od Troje.

Zašto je jedan od najznačajnijih bogova grčkog panteona stekao nadimak povezan sa glodarima i zašto je njegov hram sagrađen u Troadi? Na ova pitanja nema jasnog odgovora, ali kada se traga za njima potrebno je krenuti od izvora, odnosno od Homera, prvog pjevanja “Ilijade” u kojoj se spominje.

Apolonov sveštenik Hris, moli boga da se osveti Grcima jer je njihov komandant, Agamemnon, oteo je njegovu ćerku Hriseidu. Apolon je poslušao ovaj zahtjev, poslao kugu na grčku vojsku, a Hriseida je vraćena ocu. Ova situacija je postala izvor sukoba između Agamemnona i Ahila. Najzagonetnija riječ u ovom odlomku epa je nadimak „Sminthe“, koji je Hris dao Apolonu.

Drevni Grci su ovu riječ već smatrali nerazumljivom i njeno porijeklo pripisali jednom od anadolskih jezika. Nažalost, Homerov ep ne daje nikakve nagoveštaje značenja ove riječi. Stoga su sljedeći mitovi o Apolonu pokušali da objasne ovaj nadimak na osnovu konteksta u kojem je korišćen u Ilijadi.

Otkako je Apolon poslao kugu na Grke, bio je povezan sa glodarima kao glavnim prenosiocima bolesti. Stoga je Apolon kao bog koji je mogao poslati ili završiti epidemiju, postao „Gospodar miševa“.

Hram Apolona Sminteiona nalazi se na mjestu bogatom izvorima čiste vode, rijetkim u ovom kraju. Bili su presudni za ustanovljavanje apolonskog proročišta. Ovo svetilište bilo je poznato u davnim vremenima, ne samo među stanovnicima Troade, već i među hodočasnicima iz cijelog regiona Egejskog mora.

Hram Apolona Sminteiona izgrađen je sredinom drugog vijeka prije nove ere, u jonskom stilu. Prvobitno je bio okružen kolonadom, sa osam stubova na prednjoj i zadnjoj strani zgrade, i 14 stubova sa bočnih strana. Svi stubovi stajali su na mermernoj platformi. Tijelo svakog stuba sastojalo se od sedam djelova - najviši je ukrašen scenama iz “Ilijade” ili bareljefnim ukrasnim motivom u obliku glave vola. U centralnom dijelu hrama nekada je stajala statua boga Apolona. Fragmenti ove statue, koje su pronašli arheolozi, omogućili su procenu da je bio visok oko pet metara. Njegov tvorac je, najvjerovatnije, bio poznati vajar Skopas sa Parosa. Tačan izgled statue nije poznat. Međutim, na kovanicama pronađenim u obližnjoj aleksandrijskoj Troadi vidi se lik koji stoji ispred Apolonovog hrama i gazi miša. Alternativna verzija je da miševi predstavljeni na statui nisu gaženi, već su okruživali božanstvo.

Najzanimljiviji očuvani arhitektonski element hrama je njegov friz, gdje su scene iz Homerove “Ilijade” predstavljene u bareljefu. Danas se može vidjeti obnovljeni jugozapadni ugao hrama sa stepenicama i ponovo postavljenim fragmentima stubova. Pored hrama, možete vidjeti dugačke djelove puta iz rimskog doba, zajedno sa vodovodom. Tu su i ostaci nekoliko zgrada iz rimskog perioda. Najveća i najbolje očuvana od njih je kupatilo. Između rimskog kupatila i hrama nalaze se ostaci rimskih cisterni.

Drevni Asos, Atinin i Aristotelov grad

Istorijski gradić Asos nalazi se 87 kilometara južno od Čanakalea. Asos ili Behramkale, nekada važan grad u Maloj Aziji danas je okrenut turizmu. Asos, otkriven 1879. sastoji se iz dva dijela: pravog sela na vrhu brda koje se uzdiže nad Egejskim morem i obalskog dijela koji je u prošlosti bio važna luka.

Oba dijela su bogata arhitektonskim blagom, kamenim kućama u mediteranskom stilu. Danas se na ovom mjestu mogu vidjeti ruševine akropolja, gimnazije, teatra, agore, ali i crkva i džamija Murat-hudavendigar.

Najčuveniji stanovnik ovog grada je filozof Aristotel koji je ovdje živio i radio od 347 do 344 godine p.n.e. i imao svoju Akademiju. Pred najezdom Persijanaca izbegao je na ostrvo Lezbos, na koje sa Atininog hrama, podignutog oko 540 godine p.n. e. u dorskom stilu, pruža fantastičan pogled.

Prema predanju, Asos je posjetio i apostol Pavle.