Boje me često odvuku od početne ideje

Talenat i kreativnost Ivana Popović Martinović ne pokazuje samo kroz muziku, već je odlučila da pokaže kako se snalazi sa olovkom i papirom.

Tako je svoje prijatelje na društvnim mrežama “upoznala” sa svojim radovima.

"Sjećam se da sam se kao dijete više zabavljala praveći neke posudice od gline. Glinu sam nalazila u okolini, iako nije bila on prava za oblikovanje, ja sam bila srećna kad god nađem glinu pored rijeke ili na dnu korita Cijevne. Tamo smo odlazili na kupanje kao djeca. Tek nešto kasnije, tokom osnovne škole sam shvatila da su mi tempere, kao i tuš, izazov i da u crtanju i slikanju uživam jako... Negdje u srednjoj tek sam počela sa olovkama i ugljem i pored raznih eksperimenta, i proučavajući i druge tehnike, ipak sam se uvijek rado vraćala olovci", otkriva Ivana kako je počelo njeno interesovanje za ovu granu umjetnosti.

Njen pribor za rad su trenutno olovka i papir, a zahvaljujući njima Ivana pravi magiju.

"Meke olovke pružaju nešto što boje svakako ne mogu. Prosto, to je specifičan izazov da samo olovkom izrazite kompletnu viziju nečega. Boje me uvijek odvuku lakše od početne teme. Moguće je da su zbog toga na mojim crtezima neki detalji posebno obrađivani, isticani. Što se podloge tiče, posljednje radove sam radila na tvrdom, debljem, mat papiru, za kalendare. Poput hamer papira, ali je mnogo izdržljiviji, i posebno mi odgovara zbog gumice koju često koristim i za brisanje i za ispisivanje svijetlih tonova, dakle za neko nijansiranje", opisuje proces kako nastaju njeni crteži.

Iako važi za vedru, raspjevanu i uvijek nasmijanu osobu, Ivanini crteži su njena suprotnost. Naime, rađeni u crno bijeloj tehnici.

"Upravo zbog onoga što sam već rekla, boje me često odvuku od početne ideje. Trenutno završavam ovu seriju crteža pod nazivom ‘Parazit’ i to zahtijeva od mene fokus, jer nemam mnogo vremena da se bavim crtanjem, pravim velike pauze, i zato se trudim da ostanem ‘u temi’, naravno ne mijenjajući tehniku kao ni podlogu. Kad završim ovu priču o ‘Parazitu’, čekaju me neki novi izazovi koji me ne napuštaju već nekoliko godina, a to su ilustracije za jednu priču, čiji sam autor, koja ni sama nije završena pod naslovom ‘Balada o tri skitnice’. Želja mi je da uporedo, dok radim na priči, radim i na ilustracijama... Kreativan duh nikad ne miruje. I boje zaista nemaju realnu predstavu o tome kakav je čovjek u suštini. To je samo prosto faza istraživanja u izrazu", smatra ona.

Serija crteža “Parazit” obiluju detaljima, pa joj je zbog toga potrebno mnogo više vremena da ih završi.

"Detalji su nešto što me vodi u dubinu ideje. Zato moram da biram detalje kojima ću posebno da se bavim, dok neke čak ignorišem u korist ovih odabranih, i nadam se, koji će na kraju dati pečat samoj suštini nekog crteža. Slika ili crtež koji iskazuje nešto određeno često ima izrazite detalje, ili kao simbole ili kao važne karakteristike odnosno situacuje u određenoj priči. Kod mene se konkretno radi o evoluciji ‘parazita’. Sam parazit nije prikazan u bukvalnom smislu, već u metaforičnom, razumije se. Tako da svaki crtež ima neko svoje vrijeme za crtanje i vrijeme za posmatranje i razmišljanje", objašnjava Ivana.

Sjeća se da je prvi crtež, na kome se vidi izrazito oko, završila nakon deset sati neprekidnog rada.

"Ali to je bio početak ove priče i euforija. Kasnije se to već radilo u etapama, i sa većim ili manjim pauzama", dodaje ona.

I pored toga što uživa u crtanju, nema mnogo vremena za ovaj svoj hobi.

"Za mene je to osama, i nekoliko dana tišine. Od kada imam djecu, to skoro nemoguće, pa su pauze bivale i predugačke. To me mučilo uvijek. U posljednje vrijeme se polako vraćam nekim češćim pokušajima intenzivnijeg rada, ali i dalje prosto čeznem za tom tišinom i potpunim fokusom, pa recimo da narodski rečeno ‘crtam na rate’", kroz smijeh priznaje Popović Martinović. Nikada nije prodavala svoje crteze jer, kako kaže, nije bila hiperproduktivna dugo vremna.

"Ovi crteži sami prosto pronađu vlasnika. Poklonjeni su od srca i u nekom simboličnom trenutku. To je kao nekom mladunčetu neđete dom i sigurni ste da tamo pripada. Kad bih prodala crtež imala bih osjećaj da smo se zauvijek rastali. A to ću moći jedino kad budem imala više radova. Neke sam i sačuvala ili su prosto rečeno ‘ostali u svom domu’", priznaje ona.

O izložbama na kojima će izložiti svoje radove, bilo je često razgovora, ali se nije bavila tom temom nikad ozbiljno.

"Prije nekoliko godina bili su izloženi u Delta City u okviru sajma arihitekture i građevine, u jednom posebnom dijelu za neke nove talente, i vjerujete mi da sam se namučila samo da radove sastavim na jedno mjesto, a zatim ponovo da ih vratim vlasnicima. Tako da ću za neku narednu izlozbu biti bolje pripremljena i organizovana unaprijed", obećava Ivana.

Iako su se mnogi u periodu pandemije okrenuli hobijima, Ivana tokom pošasti nije bila pretjerano inspirisana da stvara.

"Period pandemije je stalno u haosu i to ne odgovara mojim inspiracijama. Posebno kad je briga i djeci konstantna, a online škola oscilira i mijenja svoje tokove jako često. Tu sam više posvećena njima i organizaciji nego svojim ‘tišinama’. Jedan odličan period desio se ljetos kad sam bila odsutna od kuće, sama u svom poslu, bio je raspust i savršena prilika da se jedan započet rad završi u naboljoj mogućoj mjeri", zaključuje Popović Martinović.

Apetiti uvijek rastu i ideje se nove rađaju

Iako tokom pandemije nije imala mnogo nastupa, nedavno se desio jedan i to u okviru projekta “Pjesma za društvo”. Iako je nekoliko kolega prije nje imalo koncert, o njenom nastupu se još priča.

"Projekat je bila prelijepa prilika da uradmo nešto novo, da damo neku novu energiju, i kako kaže Milena Đergović, ‘preplavimo medije domaćom muzikom’, što je velika šansa za mene kao autora. Da sa novom postavkom muzičara (Enes Tahirović, Marko Prentić, Mladen Lalović) prikažem neki novi zvuk mojih pjesma, nove aranžmane i energiju. Zadovoljni smo komentarina, i reakcijama, posebno jer smo ušli u ovu priču na neki nekomercijalan način, ali u korist kvaliteta. Mislim da smo u tome uspjeli, ali apetiti uvijek rastu i ideje se nove rađaju, što je uvijek pravi benefit ovakvih projekata. Nadam se da ćemo bez većih pauza ponuditi publici još zanimljivih projekta", sigurna je ona.