Nakon niza priznanja sa svih strana svijeta, poznati crnogorski karikaturista Luka Lagator osvojio je i prvu nagradu na 22. Međunarodnom Bijenalu humorističke grafike na Kubi, u izuzetno jakoj konkurenciji u kategoriji strip-komiks.
Ranije ove godine Lagator je osvojio i specijalnu nagradu za rad na temu “Ljubav“ na 17. Internacionalnom festivalu karikature “SYRIA-21”. Bez obzira na veliki broj priznanja i nagrada, na koje bi se pojedini umjetnici oslonili, Lagator u razgovoru za “Vijesti” ističe da se svakoj iznova obraduje i da mu svaka predstavlja podsticaj...
“Nagrade mogu služiti kao inspiracija za dalje stvaralaštvo, a ima i onih koji postanu imuni i spavaju na lovorikama, zadovoljavajući se određenim brojem sakupljenih priznanja. Kod mene je slučaj da svaka nagrada koju osvojim nosi istu posvetu: ‘Samo naprijed’. Iako imam 75 godina, i dalje mi mnogo znače, a naročito kada dođu sa druge strane planete. Tamo se i te kako cijeni naš rad i karikatura koju ja nazivam i koja jeste salonska ili festivalska karikatura kojom se bavimo moj kolega Darko Drljević i ja i sa kojom smo postigli velike uspjehe po svijetu”, priča Lagator.
On kaže da je trebalo da prisustvuje Bijenalu na Kubi, ali zbog pandemije to nije bilo moguće... Pored ove selekcije, na Bijenalu su zastupljeni i radovi velikog broja autora iz cijelog svijeta na teme: humor uopšte, politička satira, portretna karikatura i fotografija.
U nagrađenoj karikaturi Lagator prikazuje degradaciju čovjeka uporedo sa tehnološkim progresom, ali i socijalnu otuđenost i distancu koja nastaje usljed svjetskog umrežavanja.
“Radi se o otuđenju čovjeka koji se izoluje od spoljašnjeg svijeta, a izlaz nalazi u kontaktu sa tim svijetom tako što neprekidno bulji u televizor. Uzajamni uticaj između čovjeka i tehnologije je očigledan. Čovjek mijenja i usavršava industrijske proizvode, ali u isto vrijeme često degradira i deformiše sebe i postaje rob sve sofisticiranije tehnologije”, objasnio je Lagator.
Ekran televizora u tom kontekstu mogao bi biti bilo koji ekran koji danas postaje čovjekova treća ruka, a njegova pobjednička karikatura, kao i svaka prethodna, razumljiva je gotovo svima. Tako jezik karikature danas, možda i jednostavnije nego bilo koji drugi znak, komunicira univerzalno i jasno. Ipak, karikatura ište dozu razvijenog intelekta, duha i svijesti o sadašnjici.
“Karikatura, a posebno ovaj vid kojim se ja bavim zaista jeste univerzalni jezik i univerzalna riječ za čitav svijet. Kroz taj oblik likovnog izraza ja nastojim da problem ili zadatu temu obradim tako da se ne rugam nikome i da ne vrijeđam nikoga, a da lapidarno, sa malo elemenata, kažem dosta. Najbolji rad je onaj koji je jasan svima bez ijedne riječi i može se dojmiti kao iskra duha koja nastane za kratko vrijeme i koja govori sama za sebe, umjesto nekoliko stubaca napisanog teksta”, ističe Lagator.
Baveći se socio-ekonomskim temama, pa nekada i političkim, karikature koje Luka Lagator stvara duže od pola vijeka mogu se posmatrati i kao kalendar društva i vremena u kojem umjetnik obitava. On dodaje i da je Balkan možda i najpogodnije područje za karikaturiste, a objašnjava i zbog čega.
“Imam veliku zbirku svojih radova još od početaka. Kada čovjek prati svoje vrijeme i analizira aktuelne događaje onda se pred očima istina ogoli sama. Tada čovjek postane svjestan fenomena apsurda i uopšte paradoksa koji ga pritiskaju i ako je imalo nadahnut, a umjetnici i karikaturisti jesu, ne može ostati ravnodušan prema svemu što se dešava u njegovom vremenu. Mi na Balkanu imamo mnogo turbulencija i uglavnom nas razna dešavanja, nažalost većim dijelom, tište. U takvim okolnostima je karikatura svojevrsna hronologija vremena. Razvijene zemlje i autori iz tih zemalja teško da bi mogli biti dobri autori i karikaturisti, jer dobar rad i dobra karikatura nastaju iz stomaka. Čovjek treba da osjeti to svoje vrijeme, nepravdu i sve druge društvene pojave, naročito socijalne... Sve što smo preživjeli mi na Balkanu tjera čovjeka da bude dobar autor. Ljudi iz bogatih sredina osjećaju prijatnu okolinu u kojoj rade i teme njihovih karikatura uglavnom su banalne stvari ili neke šale... Naša, balkanska karikatura, pa onda i one koje dolaze iz Irana i Turske su karikature koje grizu i zbog toga su prepoznate i nagrađivane širom svijeta”, ističe Lagator.
On se u jesen 2020, povodom 55 godina stvaralaštva, samostalno predstavio na Cetinju postavkom koju je posvetio upravo prijestonici. Usljed nepovoljne epidemiološke situacije malo ljudi je moglo da vidi izložbu koja obuhvata 70 radova, ali Lagator vjeruje da će ona pronaći svoj put ka publici, a nekih ponuda već ima... Udruženje Crnogoraca u Hrvatskoj mu je ponudilo da izložbu o Cetinju prikažu u Zagrebu, što je on i prihvatio, a “Vijestima” otkriva da će se tokom ljeta predstaviti i podgoričkoj publici, doduše, drugačijim povodom.
“U izdanju Matice crnogorske sam objavio dvije knjige nagrađenih i selektovanih karikatura koje će biti promovisane u okviru Podgoričkog kulturnog ljeta u Podgorici kada će biti organizovana i moja velika izložba u glavnom gradu. Knjige obuhvataju oko 400 karikatura selektovanih i u svijetu nagrađenih sa 125 međunarodnih priznanja. Tom prilikom će svako moći i da se uvjeri da u mom radu nema nikakve pomisli na vrijeđanje bilo koga, već da samo pružam svojevrestan pogled na svijet iz pera satiričara, likovnog umjetnika. Ovo priznanje mi to potvrđuje i daje podstrek da idem naprijed”, zaključuje Lagator.
Karikatura u Crnoj Gori nije dovoljno priznata
Na pitanje kako se u Croj Gori gleda na karikaturu Lagator navodi više pokazatelja koji dokazuju da se toj vrsti izraza ne pridaje dovoljno značaja.
“Dobrim dijelom su ljudi indiferentni što se tiče samog pogleda na karikaturu i to koliko ih interesuje karikatura. Jedino se zainteresuju kada se neki incidentan slučaj u smislu da se neko može ocrniti ili napasti - onda to interesovanje dolazi do izražaja. Mi u Crnoj Gori imamo nekoliko dobrih karikaturista, ali nijesmo zastupljeni dovoljno i onoliko koliko bi to trebalo i moglo u dnevnim listovima, a karikatura jeste jedna novinska stvar. Sve je manje i mladih koji se bave pravom karikaturom, jer se to kod nas i ne njeguje. Mi smo jedna od rijetkih zemalja na ovim prostorima i u svijetu koja nema valjani festival karikature. Ovo što Darko Drljević radi u Kolašinu izuzetan je pokušaj da se nešto napravi i da međunarodni festival karikature zaživi u Crnoj Gori, a tu postoji najviše ličnog odricanja. Šta mi iz Crne Gore da prikažemo i ponudimo svijetu, kako da se afirmišemo ako ne kroz umjetnost i sport. To su dvije najveće grane u kojima se mi možemo predstaviti u svijetu”, kaže Lagator i za kraj dodaje da je Iran otvorio i poseban odsjek za karikaturu na njihovoj likovnoj akademiji, kako bi njegovali ono po čemu se u svijetu izdvajaju.
Uvijek pazim da ne pređem granicu pristojnosti
Inspiracije mu nikad nije falilo, iako se često ograničavao kako ne bi prešao granicu ukusa i ljudskosti. Tanka je linija koja dijeli komičnu, satiričnu, angažovanu karikaturu od one koja je uvredljiva, pa i opasna...
“Bavim se karikaturom od ‘64. godine, imam veliko iskustvo za sobom i mislim da znam kako se prilazi ovom načinu umjetničkog izraza. Ono što definiše jedan rad jeste i potpis, iako to možda izgleda banalno, ali važno je... Ako potpišete rad to znači da ste htjeli baš to i da stojite iza svog djela. Karikatura je posebno osjetljiva jer je izložena velikom broju posmatrača bilo da se radi o plasiranju karikature putem novina, interneta ili slično. Ona zaista može biti i opasna, primjer toga je i časopis Šarli Ebdo... U želji da se što prije i lakše dođe do novca i popularnosti grize se tamo gdje je najosjetljivije. Došlo je vrijeme uništavanja koje ja ne mogu da shvatim. Imao sam i sâm jedno neprijatno iskustvo kada su me dva poslanika optužila tvrdeći da sam autor jednog neprikladnog rada. Uvijek sam oprezan i pazim da ne pređem neku granicu pristojnosti, pa sam opet dobio lažnu optužbu i to od ljudi od integriteta koji u Skupštini Crne Gore predstavljaju ovaj narod. Naravno, demantovao sam optužbe, ali opasno je igrati se sa tim, jer to nevinog čovjeka može dovesti u lošu poziciju. Došlo je takvo vrijeme da se čovjek ne može sačuvati”, priča Lagator...
Bonus video:
