Za mladu crnogorsku poetesu i slikarku Saru Vuković, pisanje je način oslobađanja od svih negativnih, a i pozitivnih, intezivnih emocija. Sa druge strane, slikanje je njena oaza mira, život u trenutku, trenutak sadašnjosti bez razmišljanja o prošlosti i budućnosti. To je kazala na krajem protekle sedmice u Narodnoj biblioteci Budve gdje je upriličena promocija njene prve zbirke poezije nazvane simbolično “Atelje” i izložba slika “Čestica tišine”. Događaj je organizovan povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, 23. aprila.
“Nakon napisane pjesme imam osjećaj da sam uspjela da se suočim sa onim stvarima od kojih me bilo strah, od kojih sam bježala. Imam drugu sebe ispred sebe na papiru, to znači da je borba završena... Upravo onda kad osjetim olakšanje, znam da je pjesma završena. Ne vraćam im se, osim ukoliko jedna riječ odskače od cjeline, to je jedina, da kažem, ispravka. Svaka pjesma je pisana u jednom dahu, otuda je većina pjesama napisana u kratkoj i sažetoj formi”, kazala je mlada pjesnikinja o svom radu.
O knjizi su govorile recenzentkinja dr Sofija Kalezić i urednica izdanja Stanka Stanojević, a zbirku je objavila Narodna biblioteka Budve.
“Ona kombinuje svakidašnju leksiku sa modernim formama stiha, ne narušavajući pritom pojedinačnu posebnost i izrazitost sastavnih elemenata. Istovremeno, ovakvom kombinacijom naizgled nespojivog, ona je staru formu zamijenila novom, obilježavajući je odlikama vlastitog stvaralačkog personaliteta i stila... U ovoj zbirci ljubav poprima fatalane oblike, dovodeći onoga koji voli do grozničavog stanja tuge i iskušenja. U Sarinoj poeziji ima i bunta, koji se provlači kao lajtmotiv njenog poetskog prvijenca. Lirski subjekat se zadržava na analizi osjećanja, kroz simbolične slike sugestivno dočaravajući čitavu skalu emotivnih stanja“, kazala je Kalezićeva.
Autorka je, u razgovoru, istakla da je inspirišu intenzivne emocije.
“...Sve one stvari sa kojima mogu da se poistovijetim, koje mogu da osjetim, koje mogu da udahnem i na kraju na papir izdahnem... Sve te životne teme nikad neće biti kliše ukoliko im iskreno pristupite i ako ih iskreno predstavite”, istakla je Vukovićeva.
Stanojevićeva je predstavila koncept zbirke “Atelje” koja sadrži osam cjelina/ciklusa specifičnih po odsustvu sažetih imenovanja...
“Umjesto toga imamo: uvodne poetske zapise, Sarine slikarske radove, potom poeziju, i sve je to u jednom saglasju, koje mu je autorka a priori odredila. Njen jezički i poetski iskaz je inventivan, asocijativan, simboličan, aluzoran, sveden i do savršenstva doveden, u skladu, jezgrovit, koncizan, emotivan, sugestivan, slikovit, paradigmatičan, paraboličan, jezički uređen i dotjeran... A emocijom, kao osnovnom mjernom jedinicom i zajedničkim imeniteljem zvanim ljubav, iskazuje i sve njene propratne ‘simptome’ koje, ovog puta dijagnostikuje poezija, uz neophodnu i nasušnu dozu fikcije, to su: zujanje u ušima, u izvjesnom smislu lajtmotiv (enehem), histerija, paranoja, šizofrenija i katatonija, potom ablepsija.... To su samo neke od dijagnoza kojima bi se mogla opisati tuga, bol i razočaranje (pod uslovom da nas je neko prethodno očarao) u već stvorenom poetskom krugu (a to znači izmišljenom i zamišljenom, domišljenom) ‘iznova dokrajčivanja’ i ‘simpozijuma laži’”, rekla je Stanojevićeva.
U holu Akademije znanja predstavljeno je 25 slika Sare Vuković, a postavku je zvanično otvorila magistar slikarstva Jasmina Grudnik. Slike su rađene akrilnim bojama, akvarelom i uljem. U muzičkom dijelu programa nastupila je Milica Vulanović, učenica Srednje muzičke škole “Vida Matjan” u Kotoru, odsjek za gitaru.
Mlada umjetnica je na kraju predstavljanja zaključila da umjetnost oplemenjuje i ima snagu i moć da mijenja svijet.
“Poezija i generalno umjetnost mogu mijenjati svijet kroz pojedince. Kako kaže izreka ‘Ako želiš mijenjati svijet, moraš prvo promijeniti sebe’. Učini da tvoje djelo, koje je u suštini stvaraočeva poruka, odjekne makar kroz jedno biće na taj način da promijeni u nekom momentu svoj životni kurs na bolje, onda si promijenio svijet”, poručila je Vukovićeva.
Bonus video:
