Ribarski prsluk i šešir bili su njegov zaštitni znak - mast i filc njegovi omiljeni materijali.
Želio je da ukine kapitalizam i svijet (iz)liječi umjetnošću.
Tako je Jozef Bojs postao najpoznatiji i najuticajniji njemački umjetnik 20. vijeka, koji je uzburkao umjetnički svijet - i do danas ga dijeli na njegove vatrene poštovaoce i one koji ga preziru.
Sedam hiljada hrastova za Kasel
Povodom stotog rođendana umjetnika, filozofa i predavača, dvanaest muzeja u Sjevernoj Rajni Vestfaliji pripremilo je izložbe i programe, uključujući i onaj u Kleveu, mjestu u kojem se Bojs rodio 12. maja. 1921.
„Svaki čovjek je umjetnik“ - pod tom poznatom krilaticom Jozefa Bojsa, K20 umjetničke kolekcije Sjeverne Rajne Vestaflije u Diseldorfu, od 27. marta organizuje takozvane „kosmopolitske vježbe“ sa umjetnikom. Na ekranima postavljenim na čeličnim skelama mogu se vidjeti dvanaest izabranih Bojsovih umjetničkih akcija i hepeninga, koje su snimili savremenici. Pomenimo samo neke:
Tamo može da se vidi film Bojsove akcije iz 1974. pod nazivom „I like America and America likes Me“ (Sviđa mi se Amerika i ja se sviđam Americi). Umjetnik je dva dana proveo u njujorškoj galeriji zatvoren sa živim kojotom. To mu je donijelo ne samo reputaciju šamana, već i vrtoglavo podiglo tržišnu cijenu njegovih umjetničkih djela.
Tu su i fotografije sađenja „7.000 hrastova“ na Dokumenti 7, 1982. godine, kojom je umjetnik propagirao „šumu umjesto uprave grada“.
Bojsova „Pumpa za med na radnom mjestu“, koju je instalirao u Kaselu na Dokumenti 6 1977. godine, svojevrsna je umjetnička kritika kapitalizma.
Savremenost Bojsa
Šta nam Boj može danas reći? Da bi to istražio, kustoski tim koji čine Izabela Malc, Katerine Nikols i Ojgen Blume dodao je Bojsu 34 citata i djela savremenih umjetnika, autora, mislilaca i aktivista. Iako se oni ne odnose direktno na Bojsa, oni stupaju u dijalog sa umjetnikom, kao i međusobno.
Poput njega, oni traže odgovore na goruća pitanja našeg vremena. Tu su zastupljeni Šveđanka Greta Tunberg, aktivistkinja za klimu, kontroverzni francuski filozof i književnik Mišel Uelbek, američka aktivistkinja za građanska prava Anđela Dejvis, indijska aktivistkinja za ženska prava Vandana Šiva, pa čak i vijetnamski budistički monah Tič Nat Han.
Mnogo ekrana, mnogo zvučnika. Citati Bojsa zalijepljeni na zidovima. Umjetnik bi bio oduševljen tom polifonijom. Međutim, uzalud se traže crteži, skulpture… Predstavljanje umjetnika svodi se na njegovu akcionu umjetnost. Nema materijala tako tipičnih za Bojsa - masti i filca.
Prošireni koncept umjetnosti
Jozef Bojs proširio je koncept umjetnosti. Svojom umjetnošću, svojim akcijama, svojim govorima, postavljao je pitanja: Šta je demokratija? Da li je ovo kraj kapitalizma? Šta umjetnost čini za društvo?
Za njega umjetnost nije bila djelo koje može da se stavi u dnevnu sobu ili muzej, već događaj, razgovor i proces razmišljanja. Umjetnik ima zadatak da podstakne akcije tako da one razviju sopstvenu dinamiku.
Čuvena Bojsova rečenica „Svaki čovjek je umjetnik“, značila je: Svaki čovjek kao društveno biće ima kreativnu moć da promijeni sebe i svijet.
Ko je u stvari bio Bojs
Ali ko je on u stvari bio? On, koji je umio tako dobro se proda, koji je izmislio svoju biografiju, petljao se sa kulturnom birokratijom i tako provocirao da ga izbace sa umietničke akademije u Diseldorfu na kojoj je bio profesor?
On, koji je bio suosnivač Zelenih i istovremeno se kretao u neonacističkim krugovima? On, koji je bio ekolog koji se vozio velikim bentlijem? Antikapitalistički humanista koji je takođe bio prijatelj sa nacističkim bankarom Hermanom Jozefom Absom?
Da li je Jozef Bojs bio vizionar, kako to misle njegovi vatreni obožavaoci? Ili je bio šarlatan, kako to kažu kritičari? Izložba u Diseldorfu ne postavlja takva pitanja. Jozef Bojs kao složena umjetnička figura u posljeratnoj Njemačkoj ostaje nedešifrovan. Ali godina Bojsa tek je počela.
Bojs i Jugoslavija, Beograd
Za očekivati je da će se povodom godišnjice rođenja, Bojsa sjetiti i neki sa prostora bivše Jugoslavije. Bojs, tada profesor u svojim pedesetim, sedamdestih godina učestvovao je na likovnom Bitefu u Beogradu. Bio je u bliskim vezama sa avangardnom umjetničkom scenom oko Studentskog kulturnog centra.
Bio je i na čuvenim aprilskim likovnim susretima 1974. gdje je održao svoje višečasovne govore, istog dana kada je Marina Abramović izvela svoj čuveni performans sa zapaljenom zvijezdom. Mnoga imena tadašnje umjetničke scene povezana su sa njim, kao i ime nedavno preminulog Ere Milivojeveća, koji je bio jedan od govornika na komemoraciji povodom smrti Jozefa Bojsa, koji je umro 23. januara 1986. u Diseldorfu.
Bonus video:
