Nikšić je uvijek bio njegova polazna tačka, ali i njegovo glavno odredište. Posebno podneblje na planeti Zemlji, kako to voli da kaže. Zbog toga je prošlu i ovu godinu posvetio gradu bez koga ne može.
”U liku Šante Pante 33 godine zabavljam djecu, pet godina sam pjevao u grupama ‘Još malo ljubavi’, ‘Rebeka’ i ‘Luna’ i nikada se nijesam posvetio svom rodnom gradu kao protekle i ove godine. Nikada nijesam sa toliko ljubavi prionuo ostvarenju nekih dječačačkih i mladalačkih snova, tako da sam objavio dvije knjige rodoljubive, socijalne i ljubavne poezije, ‘Marija’ i ‘Jutro’, i sa rimama na najljepši mogući način pričao i pjevao o svom gradu, lipama, o staroj majci koja me vikendom dočekuje na kućnom pragu, o Vitu Nikoliću, Miladinu Šobiću, Draganu Raduloviću, o najljepšem parku i trgu u Crnoj Gori, o lipama koje mi uvijek mirišu gdje god da sam, o Krupcu, Trebjesi, ljudima koje volim i koje me vole”, priča za “Vijesti” Radojica Stanković.
Onda je odlučio da rime zamijeni pričama, da gradu, sugrađanima, ali i ostalima, pokloni jedan neobičan “Nikšićki imenik” - bez brojeva telefona i adresa, knjigu o ljudima koji su posebnim činili i čine grad pod Trebjesom. Imenik vječitog dječaka u kome je, na sebi svojstven način, pribilježio crtice o ljudima koji su mu značili i znače, koji su, baš kao i on, sastavni dio grada N, vratio je mnoge u djetinjstvo, u neka ljepša i srećnija vremena.
”Poslije tri godine upornog rada ‘rođena’ je knjiga ‘Nikšićki imenik’, neobična saga o ljudima sa kojima sam odrastao, za koje sam čuo, koje volim i poštujem i koja je zaokružila moje stvaranje za ovu godinu. Ljudi koji su zastupljeni u njoj su fenomenalno reagovali, srećni što su u mojim pričama, sjećanjima i moram napomenuti da sam imao u vrlo kratkom periodu tri promocije u Nikšiću, što je svojevrsni presedan i ne vjerujem da je iko ikada promovisao na takav način knjigu u svom zavičaju”, ne bez ponosa kaže Stanković.
Dodaje da je “Imenik” priča o ljubavi prema mjestu rođenja i ljudima u njemu, o djetinjstvu, mladosti, sjećanjima i svemu što je obilježilo njegov životni put. I ništa više.
Nakon nikšićke promocije, uslijedilo je predstavljanje knjige po Crnoj Gori i regionu, a beogradsko druženje okupilo je njegove školske drugove, zemljake koji u “bijelom gradu” grade uspješne karijere a koji su, kao i on, ostali djeca grada N. Na promociji u Beogradu su došli i ljudi iz Andrijevice sa kojima je Stanković, kao dječak, provodio ljetnje ferije na selu.
”Teško je riječima opisati osjećaj koji su u meni probudili svi ti ljudi, jer njihovo prisustvo je promociji dalo jednu posebnu draž, jedno sjećanje i ljubav vredniju od svega. Jer sve je to Nikšić, i sve sam to ja. Nikšić je, prije svega, grad ljudi, ali i piva, željeza i rokenrola. To je grad naših majki, sestara, braće, komšija, rođaka, kumova, grad lipa, Krupca, manastira, Trebjes,. grad boema, pjesnika, muzičara, slikara, humanista, sportista, novinara, planinara, izviđača, mangupa, kriminalaca, grad najljepših djevojaka i momaka”.
”Imenik” mu je donio i jednu posebnost - odjednom je Šantu Pantu, bar za trenutak, “zamijenio” Radojica Stanković.
”Toliko radosti mi je ‘Nikšićki imenik’ donio, da je to teško riječima opisati. Ljudi me prepoznaju po njemu i konačno je na svjetlost dana isplivalo moje puno ime i prezime. Međutim, Šanta Panta je ipak, neko ko je obilježio skoro cijeli život jednog dječaka iz Ulice ‘Dragice Pravice’, iz samog centra grada”.
Priču o Nikšiću, makar zasada, zaokružiće pjesmom “Sve bih dao za Nikšić moj”. Izdao je pomenuti singl, a na jesen slijedi i snimanje spota.
”Sredstva za spot je obećao aktuelni gradonačelnik, Marko Kovačević, u šta uopšte ne sumnjam. Nikšić proradi u meni svakog trena, ali tokom prošle i ove godine posebno. Za mene je Nikšić moja majka, moja djeca, moja sestra i sestričine, moji prijatelji, drugovi, moje djetinjstvo, mladost, moje bitisanje i nikada ne može izaći iz mene. I da hoću, niti mogu, niti mu dam”.
Humanost je mjerilo čovječnosti
Nije Stanković zaboravio ni sugrađane kojima su potrebna sredstva za liječenje, pa je na gradskom Trgu održao tri humanitarna koncerta. To su, priznaje on, uvijek posebne svirke, jer je i namjena posebna, a svi treba, kako je istakao, da se trude da pomognu onima kojima je pomoć potrebna. U tome se i ogleda snaga čovjeka.
Korona je svima poremetila život, ali čuveni Šanta Panta potrudio se da i tada bude uz najmlađe.
”Sa mog balkona i iz stana pjevao sam dječije pjesme, a sve je to bilo i na društvenim mrežama. To je bio poseban doživljaj. Nijesam zaboravio ni njihove roditelje, pa sam pjevao i rokenrol pjesme. Svi smo uživali – i oni i ja i bar na trenutak zaboravili na koronu. Napisao sam i četiri scenarija za djecu, za koje sam nagrađen od strane Ministarstva za kulturu i CNP-a”.
Amerika ima Mikija Mausa, a Crna Gora svog Šantu Pantu
U septembru, ukoliko to kovid-19 dozvoli, Šanta Panta će obići sve crnogorske gradove i tradicionalnim koncertom “Za ptice i petice” mališanima iz vrtića i škola poželjeti srećan početak školske godine. Uostalom, on je još prije 33 godine čvrsto odlučio da djeci ponudi priče za laku noć, bajke uz koje se odrasta, pjesme uz koje se ne stari i junake djetinjstva. I uspio je u tome.
”Kao što je novinar Zoran Kopitović, napisao: ‘Amerika ima Miki Mausa, a Crna Gora svog Šantu Pantu’, za najmlađe ću uvijek ostati Šanta Panta, a mogu mi tepati Radojica”.
Prije nešto više od deset godina Stanković je na Festivalu glumaca i pjevača za djecu “Krasnaja plošćad” u Moskvi, ponio titulu najboljeg dječijeg glumca na svijetu. Imao je više od 5.500 nastupa širom zemlje i inostranstva, od toga preko hiljadu humanitarnih. Zastupljen je u udžbenicima za osnovnu školu, izdao je dvije kasete, sedam CD-a, tri DVD-a, realizovao 2.000 emisija za najmlađe. Na koncertima u SC “Morača” bilo je prisutno 7.000 ljudi, sedam puta u Nikšiću sa njim je pjevalo po 6.000, u Bijelom Polju i u Beranama po 3.000 ljudi.
Bonus video:
