Planeta 7693 poziva u avanturu svakoga ko je spreman da mašta i oživi tanane dječje emocije, ali se i suoči sa oholom stvarnošću, te paralelnim dimenzijama i putovanjem kroz vrijeme... U pitanju je dugometražni igrani film, po scenariju Ane Vujadinović i u režiji Gojka Berkuljana, koji se upravo snima u Crnoj Gori.
Ovo ostvarenje se možda najbolje može opisati kao jedno veliko igralište za maštu i igrarije otvoreno za neke drugačije i nove junake na kojem vrijedno radi međunarodna ekipa. Ipak, nije u pitanju baš klasičan poligon ili igraonica, pogotovo ne klasičan film namijenjen striktno djeci ili odraslima, već “svegeneracijsko” ostvarenje koje donosi interesantnu tematiku kakva se na domaćem terenu rijetko sreće.
”U prigradskom naselju, u veoma zanimljivom komšiluku, živi osmogodišnji dječak Luka, sa roditeljima i sestrom. Priča se odvija tokom jednog nesnosno vrućeg i ljepljivog ljetnjeg raspusta. Njihova porodica je prilično harmonična i složna, roditelji su na svoju djecu prenijeli ljubav prema naučnoj fantastici, kultnim knjigama i filmovima SF sadržaja. Samim tim, Lukina mašta je više nego živopisna. Kada dođe do turbulentnog perioda, koji biva izazvan majčinim gubitkom bebe u već naprednoj trudnoći, dolazi do nerazumijevanja, mimoilaženja i velikih svađa unutar porodice. Luka, ostavljen od svih ukućana, svoju usamljenost kanališe tako što se prepušta fikciji”, navodi se u sinopsisu filma čiji je producent Marko Jaćimović.
Nakon uspjeha na brojnim kinematografskim marketima snimanje je počelo 25. avgusta u Podgorici. Projekat nastaje u koprodukciji kompanija “A Production” i “Giggling Goat” (Crna Gora), “Cinnerent” (Srbija) i “Skopje Film Studio” (Sjeverna Makedonija), uz podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Filmske agencije Sjeverne Makedonije, kao i SEE Cinema Network-a.
Planirano je da snimanje traje četiri sedmice na lokacijama u Podgorici i na Cetinju. Glavne uloge tumače: Andrija Kuzmanović, zatim i Kristina Obradović, Ivona Čović Jaćimović, Nikola Perišić, Dejan Đonović i djeca Ilija Pejaković, Mara Rakčević i Hana Ivanišević. Direktor fotografije je Aleksandar Jakonić, scenografkinja Tamara Tričković, a kostimografkinja Lina Leković.
Nakon Podgorice ekipa će se preseliti i na Cetinje gdje ih čeka malo teži zadatak, priča Jaćimović.
”Važno je da smo sve dobro pripremili i onda stvari funkcionišu lakše, uprkos nezahvalnim okolnostima, prije svega pandemiji kovid-19. Svakodnevno je na setu oko 30 ljudi, svi su testirani i poštuju se propisane mjere. Ekipa je međunarodna, ali se već uigrala, dobar dio je sarađivao i ranije, a pritom riječ je o dokazanim profesionalcima. I u glumačkom dijelu osjetan je entuzijazam, odrasli podupiru mlađe, mlađi inspirišu odrasle, uklopili su se sjajno! Sada smo na lokaciji u jednoj privatnoj kući koja je set za dom naših glavnih junaka i to nam daje prostora za efikasnije snimajuće dane. Nešto komplikovanije biće na Cetinju, sa više različitih lokacija, eksterijerima i enterijerima, ali je i taj dio dobro pripremljen i ne bi trebalo da bude velikih odstupanja”, kaže producent za “Vijesti”.
Da čitava ekipa odlično funkcioniše i da je atmosfera na setu prijatna i konstruktivna potvrđuju i ostali.
”Divan je set, profi ekipa, intimna atmosfera i profi pristup! Drago mi je što sam dio ovog filma jer nisam imao priliku da radim ovaj žanr i mislim da mi trenutno prija i da mogu dosta da naučim bez obzira što sam svašta do sada radio! Igram oca, što do sada nisam imao priliku, mada sam svjestan da te godine definitivno dolaze... Imam 37 godina i logično je da cijela moja generacija lagano ulazi u te neke uloge gdje više nećemo biti najmlađi u ekipi već jedni od zrelijih. Igram Borisa koji je slikar po vokaciji, ali radi na recepciji hotela jer se od umjetnosti ne živi”, otkriva popularni glumac iz Srbije Andrija Kuzmanović.
Scenaristkinja Ana Vujadinović dodatno ističe da je tim uigran, te su lako našli zajednički jezik.
”...Kao i put kojim želimo da idemo kada je ova priča u pitanju. Kroz proces dug tri godine zajedničkim snagama smo došli do projekta kakav je sad i kakvim će ga naš režiser Gojko Berkuljan i prikazati kroz svoje vješto rediteljsko oko. Osim što nam je ovaj projekat pružio priliku da budemo do kraja iskreni (što nam je, vjerujem, dalo na autentičnosti), pružio nam je i beskrajno veliko igralište za maštu i igrarije, u koje smo, na suplitan i nježan način smjestili naše glavne junake”, ističe ona.
Mara Rakčević, koja je među mlađim članovima “posade”, kaže da je “svaki minut na setu važan” i obećava da će se u potpunosti posvetiti svom zadatku.
”Ovo je za mene svakako novo iskustvo, ne znam tačno šta osjećam, ali prija mi okruženje, druženje sa ekipom, dinamika koja je pomalo i naporna. Kako god da bude - prilagodiću se. Posebno mi je zanimljivo to što otkrivam gdje su moje granice, moj stalni rast uz ulogu, pritisak, zanimljivo mi je to što sam se uopšte našla u svemu ovome”, iskreno odgovara Rakčević.
Ona u filmu tumači ulogu tinejdžerke Sandre, Lukine starije sestre...
”Nije mi bilo teško da se identifikujem sa njom jer prolazimo kroz iste situacije koje donose tinejdžerske godine. Mogu reći da sam sazrela kroz ovu ulogu, baš kao što je i Sandra kroz film. Pred Sandrom su izazovi koje još uvijek pokušavam sama da razumijem, a zbog čega mi je ova uloga interesantna. Mislim da će većinu mojih vršnjaka zainteresovati atmosfera na ulici i u jednoj ekipi prijatelja i Sandrino otkrivanje identiteta”, nagovještava mlada glumica.
Iako se ovaj projekat često žanrovski svrstava u kategoriju porodičnog ili filma za djecu, “Planeta 7693” je zapravo porodična drama sa science-fiction (naučno fantastičnim) elementima, a ispričana kroz vizuru beskrajno maštovitog i posebnog djeteta, napominje scenaristkinja.
”Smatram da je ovaj film poseban jer se stilski i žanrovski izdvaja od onog što smo navikli da vidimo na našim prostorima. Nama su inspiracija bila neka svjestska imena koja forsiraju ‘indi’ stil i to je ono čemu težimo. Nismo nasilno lokalizovali i nismo igrali na kartu ‘balkanske autentičnosti’. Odlučili smo se na univerzalnost i sigurna sam da baš u tome leži naša autentičnost, koja je samo naša, a ne kolektivna, te se ova priča uspješno može implementirati u najraznovrnije djelove svijeta. Dakle, film je namijenjen svima, a ono što mi želimo jeste da se, u toku gledanja našeg filma, djeca smiju a da odrasli plaču”, kaže Vujadinović.
Jaćimović podsjeća da priču pratimo iz ugla devetogodišnjeg dječaka, ali to ne uslovljava starosnu dob buduće publike, već je cilj da publika bude generacijski raznovrsna.
”Nije to klasični dječiji film, već bih ga u kontekstu referenci prije uporedio sa ostvarenjima u kojima gledamo kako se ozbiljni životni izazovi prelamaju kroz dušu jednog mladog bića. Naš junak u jednoj takvoj situaciji bježi u maštu i to donosi naučno-fantastičnu dimenziju filmu. Podtekst može biti i to na koji način većinom nesvjesni postupci odraslih utiču na djecu, što će reći da film obrađuje više važnih tema i nadamo se moći će da ponudi ponešto za svakoga... Svako će, nadamo se, proživjeti ono što mu je najbliskije, a nisu to teme koje su daleko od sadašnjice. Sem, naravno, paralelnih dimenzija i putovanja kroz vrijeme, ali da ne otkrivam previše. Volio bih da na kraju sa projekcije izađu nasmijani i zamišljeni”, zaključuje Jaćimović i dodaje da po završetku snimanja slijedi faza postprodukcije, tako da se premijera može očekivati negdje krajem 2022.
Radeći na ovom projektu i ekipa okupljena na zadatku uspjela je da oživi “tanane dječje emocije koje, iako nikad ne zaboravimo, često potisnemo”, kaže Vujadinović i poručuje:
”Želim da svaki gledalac oživi taj dio sebe kroz našeg glavnog junaka i podsjeti se da su iskrenost i istrajnost podcijenjene. Takođe se nadam da će ovaj film učiniti da se zapitamo koliko i kako utičemo na ljude oko sebe, ali i kako utičemo na naše najmlađe. Nadam se da ćemo uspjeti da podsjetimo ljude da je biti spreman da razumiješ i da pružiš više uvijek bolji izbor od grčevitog odbrambenog stava i ljudske nemogućnosti da se oslobodi istog”, naglašava scenaristkinja.
Treba više slušati djecu
Neobična i zahtjevna priča nastala je iz pera Ane Vujadinović koja se još od studija bavi “pričanjem priče” iz perspektive djeteta, potvrđuje “Vijestima”.
”Taj pristup mi je, već dugo, jako interesantan i inspirativan. Nevinost, ljepota, šarenilo ali i surovost koju nam pruža pogled na svijet kroz nevinu i maštovitu dječju prizmu ono je što me dotiče i tjera na razmišljanje. Ne postoji ništa iskrenije i autentičnije od djece. Djeca su jako intuitivna i vrlo dobro znaju kada stvari u njihovoj okolini ne funkcionišu. Zapravo, njihov doživljaj i samo poimanje problema (oslobođeno sujete, egoizma i nepovjerenja) često je bliže samoj suštini istog. Često pomislim da bi trebalo više da ih slušamo”, jasno kaže Vujadinović.
Ona je sa čitaocima “Vijesti” podijelila i jedno svoje sjećanje iz djetinjstva i otkrila kakvu reakciju priželjkuje od publike.
”Kao mala, bila sam uvjerena da ukoliko nešto jako želiš i u to iskreno vjeruješ, onda to ‘nešto’ prosto mora da postane stvarnost. Vrlo dobro se sjećam trenutka kada sam, u toku svog djetinjstva, spoznala da igra i mašta nisu pretpostavljeni način života i da, nažalost, nije dovoljna jaka želja, vjera i volja da bismo popravili stvari oko sebe. Rušenje te iluzije je za mene bilo jako upečatljivo, pa je možda to i razlog zašto ga se i dalje tako živo sjećam. Ono što bih ja željela jeste da se naša publika ‘vrati’ unazad, tik pred taj prelomni trenutak u kom šarenilo dječje mašte ustupa mjesto suvoparnom raciju i svakodnevici kakva jeste”, poručuje Vujadinović.
Tokom razvoja projekta sarađivali sa profesionalcima
Pripreme za film, posebno u kinematografijama sličnim crnogorskoj, traju mnogo duže nego što autori žele, priznaje u razgovoru za "Vijesti" producent Jaćimović. No, rad na "Planeti" je dobio zamajac nakon podrške na konkursu Filmskog centra za razvoj projekta 2019.
"Zatim slijede i selekcije za MIDPOINT program u okviru radionice u Podgorici, gdje smo dobili prve sugestije od afirmisanih profesionalaca iz svojih oblasti, pisca Dejvida Poupa i producenta Danijela Hočevara. Vidljivost našeg projekta povećana je kada smo među brojnim evropskim kandidatima selektovani za koprodukcijski market 'Crossroads' u okviru Filmskog festivala u Solunu što nam je bila dodatna potvrda da postoji potencijal u scenariju i cijelom paketu. Konačno, kruna je bila to što smo odabrani među 12 projekata za jednogodišnji program Kids Kino Laba iz Varšave, gdje smo radili pod mentorstvom Filipa Lazebnika, scenariste nekoliko Diznijevih animiranih filmova (Mulan, Pokahontas...) i Ronalda Krušaka, uspješnog njemačkog producenta. Sve nam je to pomoglo da projekat dobro pripremimo i zavrijedimo podršku za proizvodnju filma, na prvom konkursu Filmskog centra i Ministarstva kulture za filmove za djecu i omladinu", kaže Jaćimović i dodaje da su svako učešće na koprodukcionom marketu, radionici ili programu usavršavanja, iskoristili kako bi unaprijedili i scenario, ali i produkcijske aspekte.
Bonus video:
