”Kod Ženskog raja” Emila Zole, “Čovjek od povjerenja” Hermana Melvila i “Druga strana” Alfreda Kubina - tri romana, pomalo zaboravljena klasika svjetske književnosti, objavljena su u Laguninoj ediciji Feniks, zamišljenoj da predstavi pomalo zaboravljena djela dobro poznatih pisaca. Neka od ovih djela po prvi put su prevedena, tako da čitaoci imaju priliku da se upoznaju sa nekim od najvećih dometa svjetske književnosti. Iako napisana prije više od sto godina sva tri romana posjeduju zapanjujuću dozu savremenosti, pronicljivosti i univerzalnosti.
”Kod Ženskog raja” francuskog klasika Emila Zole objavljen je 1883. godine, a svoju aktuelnost doživljava i danas. Zola je prikazao pojavu velikih robnih kuća u Parizu i šta su veletrgovine značile za tadašnje društvo. “Kod Ženskog raja” je jedan od dvadeset romana iz proznog ciklusa pod nazivom Rugon-Makari (s podnaslovom: Prirodna i društvena istorija jedne porodice u doba Drugog carstva) o dvjema porodicama čiji članovi će biti glavni likovi budućih romana. U romanu “Kod Ženskog raja” Zola čitaocima daje uvid u posao izmišljene robne kuće (do detalja opisuje kako se novac prenosio kroz radnju, do prostorije u kojoj su brojali pazar), opisujući koliko su ljudi bili opsjednuti ovim novim radnjama. Prodavnice su služile da nagovore kupce, naročito žene, da troše novac, koristeći tehnike koje se smatraju komercijalnom praksom 20. vijeka.
Oktav Mure, junak ovog romana, zarađuje na ženskim željama. Njegova robna kuća u Parizu je raj za čula. Svilu, parfeme, haljine, damske rukavice, šešire, veš, pribor za šivenje, tepihe i skupocjeni namještaj, drugim riječima sve što jedna žena godine 1883. može da poželi, Oktav Mure prodaje. Zahvaljujući dotad neviđenim marketinškim trikovima, agresivnim reklamama, dostavi na kućnu adresu i mogućnosti zamjene kupljene robe, Mureov uspjeh je ogroman. Ali i koban po njegove zaposlene kao i sitne trgovce iz kraja. Deniz Bodi, dvadesetogodišnja djevojka iz provincije koja je u Pariz došla u potrazi za boljim životom, radi kao prodavačica kod Murea. Trinaestočasovno radno vrijeme, oskudna hrana i očajan smještaj za radnice naličje su luksuza koji se nudi u Ženskom raju. Nakon mnogobrojnih pokušaja da pridobije Denizinu naklonost, Mure će morati da se pomiri sa činjenicom da nije sve na prodaju.
Roman opisuje nemislosrdne tržišne zakone, otrovni svijet trke za novcem i zaradom, beskrupoloznost maloprodaje za žene, lov na luksuznu robu i kapitalističku mašinu u nastajanju. Sve je to svijet mode u nastajanju čiju kulminaciju doživljavamo danas.
Emil Zola (1840-1902) bio je francuski pisac, teoretičar i osnivač književnog pravca naturalizma. Djetinjstvo je proveo na jugu Francuske, a nakon očeve smrti i neimaštine koja je uslijedela, s majkom se seli u Pariz. Pokušao je da radi razne poslove, ali se na kraju odao boemskom životu. Napisao je brojna djela, među kojima su: “Žerminal”, “Trbuh Pariza”, “Jazbina”, “Nana” “Tereza Raken”...
Objavljen 1. aprila (1857), na “dan budala”, kad se i odigrava cjelokupna radnja, roman “Čovjek od povjerenja: opsenarova maskarada” američkog pisca Hermana Melvila prati mnogobrojne junake koji su se ukrcali na misisipijski parobrod Fidel. Nižući različite predstavnike društva - kapitalistu, tvrdicu, vjernika, filozofa, brđanina - Melvil svoj kolaž Amerike objedinjuje zagonetnom ličnošću za koju se sumnja da je tajanstveni obmanjivač koji je nedavno stigao sa Istoka. Ova osoba kameleonske sposobnosti i nepoznatog porijekla vješto prilazi putnicima i kuša njihovo povjerenje. Kroz obilje pripovijesti i međusobnih nadmudrivanja, ponekad urnebesnih, ponekad zastrašujućih, pomalja se pravo lice savremenog čovjeka. Ova “komedija misli”, kako je naziva sam pisac, uvijek se iznova čita i svaki put potvrđuje kao djelo istinskog genija.
U vrijeme kad je Melvilov “Čovjek od povjerenja” objavljen, nije bio dobro prihvaćen među kritikom i čitalačkom publikom. Roman je bio znatno ispred svog vremena zbog svoje fragmentirane strukture, pripovijedačke tehnike, a iznad svega i zbog kritičke metafore SAD devetnaestog vijeka. Jer cijelo putovanje parobrodom sa putnicima svih klasa i rasa može se tumačiti i kao metafora zemlje, izrasle iz sukoba slobodnih i “robovskih” država. “Čovjek od povjerenja” je satira, kritika haotične bezobličnosti američkog društva, koje, lišeno korijena i nošeno strujom istorije, plovi nekuda. Po mišljenju slavnog američkog pisca Filipa Rota ovaj roman preteča je Trampove Amerike, a isto tako je pesimistično mračno i smjelo inventivan prikaz Amerike.
Herman Melvil je rođen u Njujorku (1819-1891), imao je život prepun pustolovina. Prijavio se na kitolovac i plovio je južnim Pacifikom. Živio je na Tahitiju i Havajima i bio u Američkoj mornarici. Godine 1844. prestao je da plovi i počeo da piše o svojim pomorskim iskustvima u raznim romanima: “Tajpi” (1846), “Omu” (1847), koji je pobrao velike uspjehe, i svoje remek-djelo “Mobi Dik” (1851).
”Druga strana”, roman Alfreda Kubina smatra se jednim od prvih djela u istoriji svjetske književnosti koji su uveli distopijsku viziju svijeta. Alfred Kubin, koga još nazivaju “Kafkom prije Kafke”, svojim opisom imaginarne Zemlje snova u koju je smještena radnja romana oštro je kritikovao Austrougarsku monarhiju i gotovo predvideo Prvi svjetski rat.
Objavljen 1909. sa autorovim ilustracijama, roman “Druga strana” je uticao kako na književnost njemačkog nadrealizma, kojoj je Kubin prethodio, tako i na umjetnike okupljene oko Plavog jahača, čijem krugu je i autor pripadao. Iako je svoje djelo “Druga strana” nazvao fantastičnim romanom u doba kad je napisan smatran je avanturističkim, kritikom modernog svijeta, književnim izrazom dekadencije, najavom nadrealizma. Sigurno je da tada nije prepoznat kao distopijska viziju svijeta. Kubinova distopija proističe iz slutnje da jednom svijetu uskoro može doći kraj, a taj svijet bila je habzburška Srednja Evropa. Carstvo snova, država u cenralnoj Aziji u koju se glavni junak po pozivu svog prijatelja seli, naseljena je probranim pojedincima sa Starog kontinenta. Čim sa svojom ženom stupi na tle ove neobične države, glavni junak shvata da je odatle nemoguće otići, a čekaju ga sve veća i neprijatnija iznenađenja.
Alfred Leopold Isidor Kubin (1877-1959) austrijski slikar tokom duge i plodne karijere izradio je više od 20.000 slika, bio je jedini Austrijanac među članovima čuvene minhenske umjetničke grupe “Plavi jahač”. Ilustrovao je preko 150 knjiga, između ostalih i djela Edgara Alana Poa i E. T. A. Hofmana.
Bonus video:
