Punih je 30 ljeta prošlo od tog mitskog 12. septembra, 1991. godine kada je, o prejaka braćo i preslatke sestre naše zabjelske, Sunce nezavisnosti Republike zasijalo i obasjalu mrklu tamu ovovjekovnih balkanskih lavirinata i uglavnom bespuća.
I to u godini početka jugoslovenskog raspleta, naš je mali narod ovđe prvi, prije svija, zgrabio slavnu sivozelenu dvobojku i skočio u odbranu legitimnih prava na samoopredjeljenje i nezavisnost. I bili smo u pravu! Sad nam se đeca naša zahvaljuju i hvale se svuda!!! Dok su se u okruženju bedni primitivci šamarali puškama i tenkovima, mi smo bez ispaljenog metka trijumfalno proglasili nezavisnost naše zabjelske domovine i istrgli je iz čeljusti slovenskih, bratoubilačkih užasa!
Sjajni bicepsi, definisani tricepsi i izuzetne ideje - bilo je svo oružje koje imasmo u godinama tim... A tek nakon otkrića impozantnog sarkofaga od murvine daske u njedrima Ljubovića, u kojem pronađosmo našu slavnu povijest ispisanu zaboravljenom zabjelčicom… o... kada bi ovi zabjelski bubulji mogli pričati....vele da je samo u doba slavne dinastije Masaka (od polovine V vijeke n.e do druge polovine VII vijeka) nepobjediva zabjelska armada imala preko 15 000 oklopnih konjanika, 250 lađa jezeruša, 10-ak elitnih divizija razrjarenih bikni... Poradovali bi se naši slavni zabjelski preci, to sigurne budite, kada bi nekim čudom mogli ustati i čuti i viđeti kako se Zabjelo diči imenom svojim.
(Fusnota1: Slobodan Bećo Došljak “Sabrana djela, tom 2” Institu za proučavanje povijesti Lamela, Zabjelo, 2001.)
Braćo i setre, o sestre od stica/ujaka... evo trideseto ljeto osvanu naše prekrasne nezavisnosti! Struja, voda, wi-fi, kafane i šopinzi, put do ispred svake zgrade i barake… svaki način! Dobro je, što nam je? Što smo se pomamili? I uzbičili?!! Što se palimo na ove komšijske igre bez granica? Alo!!!
Bubnjevi barbarizma i najnižih strasti ne prestaju punih 30 ljeta… Jedan, srećom ne veliki, broj naših državljana i dalje je mentalno zarobljen u spinovanim lavirintima crnogorsko-srpskih igara bez granica, dirigovanog sivoekonomskog preživljavanja, posttranziconih stereotipa i ne pokazuju znake oporavka. Zagrlite, kad ih sretnete, tu našu braću i sestre mučenike/ce i utješite ih riječima da ima života zabjelskog mimo mržnje i zavisti. Naši prvi susjedi ne poznaju ono što mi poznasmo i stalno se fataju za perčine, tumarajući i trčeći bez cilja. I što ćemo mi u tome? A? Ima li smisla da se naša đeca angažuju u primitivnim šovinističkim farsama? Braćo i sestre zabjelske, đeco naša, svoj posa!! Naša je zabjelska unikatnost odavno verifikovana i historijski preutemeljena tako da možemo slobodno da počinemo od svih smarajućih aktuelih dešavanja u bližem okruženju.
(Fusnota 2: mr Dejan P. Junčaj: “Dinamika izučavanja metodologije nativnog diskursa u zabjelskim demografskim strujanjima na prelazu milenijuma”, ZANU, 2003.)
Nego globalno je problem. Otrovasmo Planetu!! (Fusnota 3: Mili: “Globalne klimatske promjene i godišnji izvještaj za Pamučnu i Zabjelo”, IACAF, UK i EU Meteo, 2021.) Zašto palimo auta, svaki put kad treba poći od Centra do Lamela? Može li se prošetati, kad je lijep, sunčan dan, od Splićanke do Streljačkog ili moramo autom? Čemu paljenje kontejnera, gađanje mačaka i džukela kršima? Ne zaboravite, selektirali otpad ili ne, on se na kraju zapali! Nevidljive otrovne čestice nastale sagorijevanjem naftnih derivata i plastike neće niđe no u naša zabjelska pluća, hranu i krv! Samoinicijativno se trujemo! Plus, moramo kontrolisati naš vazdušni prostor kako bi spriječili aero zagađenja kojima nas globalni dušmani redovno zasipaju! Kakve ono magije na nebu kuljaju iz ko zna čijih aviona?!
Kulturološki - uspjeli smo! Cijeli svijet zna za Republiku Zabjelo! Vele i Belgijanci i Rusi i Maori - čuli su za nas. Murvina se pjesme ori širom Planete!
No, prostorno - gubimo! Sve geografske karte iz Kraljevine Crne Gore, Kraljevine Jugoslavije, FNRJ i SFRJ označavale su jasno teritoriju Zabjela: od Morače do Ćemovskog polja i od Ljubovića do južnih padina Dajbaba. U posljednjih 20-ak godine pokušavaju nam se “nacrtati” neki izmišljeni toponimi kako bi se veličina naše domovine umanjila i pokrala. E pa, gospodo falsifikatori iz raznih exyugeoInstituta, ovog ste se puta prevarili. Dokazi su na našoj, zabjelskoj strani! Ni milimetar naše domovine nećete nikada dobiti! To da vam je jasno!
O, tetke naše zabjelske, pogledajte na šta nam, u većem dijelu teritorije naše, liči Zabjelo! Livade, bujne i zelene, nestale su, a na njima su nikle sive betonske nakaze. Mi moramo vratiti nadležnost donošenja planova i njihove realizacije u zabjelske institucije! Ne smijemo dozvoliti da se van zabjelskih teritorija prostorno definiše naša presvijetla Republika. Ako se nastave ovakvi trendovi, vazduha i vode će nam faliti! No, o tom potom! Nećemo sad o tome. Ipak je danas 30 ljeta naše jedine, ubave Republike!
(Fusnota 4: Seka Miljić Zabić: “Prostorna dehumanizacija na primjeru Zlatinih livada i Grudice”, Zabjelski zemaljski glasnik, ZANU, 2020.)
Ipak, ništa se, što je obećano još daleke 1991. godine, draga gospodo na funkcijama, nije ispunilo. Ima li ikakve odgovornosti? Nema ni pomena obećanom metrou između Jerevanske i Trgovinske, Kolektivnu srušiše tajkuni, Barake iza Devetke još čekaju na detaljnu rekonstrukciju, Dajbabska gora nijemo jeca, Ljubović je skoro pa ugušen grobljem i zgradama, Turska i Kineska Ambasada ćute i gledaju kako se... oni... FK Zabjelo nikako da izbori baraž za II ligu, KK Ljubović je nestao, a sportski nam obraz čuvaju kik bokseri, kajakaši i rukometaši.
Srećom, demografski - uzbičili smo!
Sa nekih 25 000 prije 30 godina, sada nas je oko 50 000! Opa, uduplirali smo broj stanovnika i državaljana. Još proljetos, krajem drugog talasa, izmršikali smo covid boleštinu - oko 85% punoljetnija Zabjelčana uspješno je vakcinisano drugom dozom Murvofarm vakcine! Broj mladih i spremnih kadeta koji pokušavaju upisati neku od prestižnih zabjelskih Akademija iz godine u godinu je sve veći. U zabjelsku vojsku (ZOF) svi i dalje rado idu i vesele se. I dalje se organizuju gala ispraćaji na kojima se ije, pije i burliče.
Raznim povlasticama našim se mladim parovima isplati da ostanu u domovini, razmnože se i svoje pare troše u okvirima naše zabjelske ekonomije. Samo je u prvoj polovini 2019. godine uspješno registrovano oko 80 međuzabjelskih brakova, od kojih je zanemariljivih 0,5 % završeno razvodom.
(Fusnota 5: Petar Mrzni i Gaga Hadžizabjelović: “Slučajevi razvoda u barakama iza devetke 1980 – 2010”. Sociološka studija, ZANU, Zabjelo, 2018.) Ministarstvo ljubavi se opuči od para!!!
(Fusnota 6: Braća Rabitović: “Autorefleksije bezobrazluka u provladinim medijima - život u analima”, Viktor Drašković Fondacija, Podgorica, 2019.) Ima li to đe? Projekat “Rodi i ti još jednog Zabječanina!” pozitivno je motivisao blizu 200 zabjelskih majki i staramajki da bezbjedno zatrudne i podare Republici zdravo i veselo čedo! Ne što su rodile no su još i dobro zaradile!
Razvojna banka Zabjela je u prethodne 3 godine relizovala preko 6 miliona zipaca u tri kreditne linije podrške našoj premaloj i polusrednjoj privredi, a obim investicionih zamaha premašio je prošlogodišnje rezultate više puta, Mićo moj zabjelski, dobri moj… Moramo uvoziti jeftinu radnu snagu iz azijskija zemalja jer su zabjelčani rođeni za rukovodeća mjesta (mahom menadžeri i direktori) i prirodno je da neće da rade za crkavicu, ne no jel?!
Ipak je masu resursa naše Republike neiskorišteno. Imamo, no ne umijemo i prije svega ne znamo! Turizam nam je nikakav, ne pamti se kad je neki inozemac prekonačio u apartmanima iza Pamučne. Profitabilne tvornice za proizvodnju čaklji ugasile su se početkom 2000-ih, slavni Titex i OGP egzistiraju još samo u sjećanjima okorelih seniora, a ko još pamti Zijovu poslastičarnicu ili Kosovsku!?
(Fusnota 7: Grupa autora: “Kolektivna, đe je nekad bila!” - zbirka zabjelskih narodnih pjesama i poskočica, Zavod za običaje, Zabjelo, 2009.)
Alo, braćo i sestre zabjelske, opametimo se, krajnje je vrijeme, jer 90-te kao da nikad nisu prošle: teror polupismene većine i švercersko-estradne bagre! Bijesne tetovaže, napuhane rekvu i ljuti psi! Brao! Nemojmo se, mlada braćo i sestre naše, “pecat” na pecke obrasce iz bližeg okruženja.
(Fusnota 8: Miloš Sv. Marović: “Uticaj TV Rai 1 i 2 na formiranje kulturološke matrice zabjelske nejači sredinom i krajem 80-tih” ZANU, Zbornik, 2008.)
Rođeni smo za vječnost, o neponovljiva i unikatna braćo i sestre zabjelske, na ovoj svetoj, jedinoj nam zemlji Zabjelskoj i nemote se trepit, pinkit i neofolkat, apatično turbopopit ili krimi hiphopat…nego ruke gore i neka se pjesma Zabjelska ori, tako Vam jakija bicepsa našeg praoca Zaba i mega dojki pramajke naše Zabe, koja nas je sve svojim mlekom zadojila!!!
Neka nam vječno živi Republika Zabjelo!
(za The Republic of Zabjelo Zoran Bojović, neđelja, 12. septembra, 2021.)
Bonus video:
