Crnogorska umjetnica Milena Mijović Durutović usmjerena je ka publici otvorenoj za neposredno čulno i intelektualno iskustvo, “koja je spremna da sav bagaž podrazumijevanog, pretpostavljenog, obrazovanjem i socijalizacijom preuzetog, kao i prethodnim iskustvom sličnih radova determinisanog, ostavi pred vratima galerije i suoči se sa radovima”.
To je zapisao teoretičar umjetnosti Stevan Vuković uoči izložbe “#KosmičkiRitmovi” crnogorske umjetnice, koja je otvorena u Beogradu u prostoru bioskopa Balkan, a u organizaciji Fondacije Saša Marčeta i uz saradnju sa Centrom za savremenu umjetnost Crne Gore.
Na takvu publiku je, djeluje, Mijović Durutović i naišla, pružajući snažnu energiju koja pogađa sva čula, neopisivu riječima. Tako su “#KosmičkiRitmovi” u jedinstveno arhitektonsko zdanje na tri nivoa, sagrađeno u drugoj polovini 19. vijeka, unijeli drugačiju energiju i novu dinamiku, tvrde organizatori izložbe.
”Monohromni, pročišćeni, organski… radovi stvaraju cikluse iz kojih se rađaju utvrđeni ritmovi prirode. Sve je povezano, sve je u suživotu i harmoniji. Nema narušavanja i tenzija; kontrasti samo dodatno intenziviraju i izazivaju odnose jakih pigmenata, sjenki, svjetla, tame, kreirajući ritmove koji nas meditativno uvode u simbole univerzalnog. Postavka je koncipirana tako da sa platnima, objektima i video radovima čini cjelinu, jedinstvenu strukturu”, rekla je direktorka Fondacije Saša Marčeta, Ksenija Samardžija, o radovima Mijović Durutović.
Postavka je u Bioskopu Balkan za posjetioce, čiju pažnju već plijeni, otvorena do 21. oktobra, od utorka do subote između 11 i 19 časova. A čim zatvori ovu izložbu, Mijović Durutović ide dalje i svoje “#KosmičkeRitmove” prenosi u Bukurešt, otkriva ona “Vijestima” i priznaje da se, ipak, raduje “povlačenju u atelje” koje će doći nakon toga.
”U posljednje vrijeme bila sam veoma aktivna kada je stvaranje u pitanju, ali sam istovremeno mnogo i izlagala tokom posljednjih godini dana. Vrijeme koje odvajamo za izlaganje oduzima nam vrijeme za stvaranje… Radujem se planiranom povlačenju u atelje krajem novembra poslije izložbe u Bukureštu”, priča Mijović Durutović.
Da posebnu pažnju obraća na prostor gdje izlaže primjećuje se odavno, pa tako nerijetko djeluje da i sâm izložbeni prostor uvlači u sopstveni umjetnički izraz pružajući mu prepoznatljivi lični pečat.
”Svaki prostor u kome se izlaže odredi i postavku izložbe. Uvijek o tome vodim računa i ta prilagođavanja mogu biti i zanimljiva. Neki radovi se ipak nameću kao dominantni na svim izložbama. I ovoga puta, bez obzira na veliki prostor (tri nivoa), više radova je ostalo neizloženo u cilju što čistije i jasnije čitane ukupne ideje”, priča ona i dalje prenosi šta čini ovu postavku:
”Uz, sada već veću, instalaciju ‘Kosmički ritmovi’, dio iz ciklusa ‘Dubine’ predstavljenog u dijelu ‘-1’, zatim dijela radova iz ciklusa ‘Tragovi’ na nivou ‘-2’, postavku prate i video rad procesa pravljenja instalacije koji je postavljen na više pozicija. Video je u jednoj mjeri približio proces rada i posjetioci ga sa pažnjom prate. Instalacija u Beogradu je mnogo veća u odnosu na dosadašnje, jer to prostor dozvoljava i zahtijeva, tako da je i proces rada i postavke izložbe bio komplikovaniji. Izazovno je i to što sami prostor nema izgrađenu galerijsku infrastrukturu pa smo imali dugotrajne borbe i traženja adekvatnih rješenja, prvenstveno kada je svjetlo u pitanju”, kaže umjetnica.
”#KosmičkiRitmovi” Milene Mijović Durutović kao da prenose proces igre između umjetnice i prirode, sa platnima umjesto terena, odnosno igrališta. Sa druge strane djeluje da, i platna od specifičnog materijala, kao i objekti i instalacija (koja uvijek zauzima centralno mjesto u prostoru), donose “visoku umjetnost”, poput “visoke mode”, prefinjenu, snažnu, originalnu i, vjerovatno, ne za svakoga.
Sve to čini jedinstvenu cjelinu uvijek savršeno sinhronizovanu sa prostorom, bio galerijski ili ne, a čija kompozicija djeluje kao osmišljena namjenski za baš tu izložbu, baš taj prostor i grad.
”Prostor starog bioskopa Balkan sâm po sebi nosi jednu veliku energiju koja se, evidentno je, taložila kroz njegov dosadašnji dug i zanimljiv život. To je za ovu priliku trebalo umiriti i ne dozvoliti da nadvlada ‘#kosmičkeritmove’. Zadovoljna sam jer sam uspjela, istina u dugotrajnom procesu, ali to na kraju zaboravite kada postignete željeni rezultat. Mislim da je u Balkanu najpotpunije predstavljen moj posljednji ciklus. Možda je razlog i to što je ova izložba trebalo da se desi prva, prije godinu i po dana, pa su se onda sve druge desile u međuvremenu, u tom periodu čekanja - čekanja da prođe korona i da se steknu uslovi za realizaciju ove postavke”, ističe Mijović Durutović.
Opčinjena energijom koju osjeća na ovoj izložbi a kojom njena djela u ovom prostoru zrače, ona dalje poručuje da se tako nešto mora osjetiti.
”Voljela bih, ali ne mogu opisati energiju koja se stvara konkretno u ovom prostoru ispunjenim mojim djelima. Mislim da se to mora osjetiti, jer ni fotografije ne mogu da prenesu ono što čovječije oko vidi ili biće osjeća. Stevan Vuković je to dobro objasnio: ‘U savršenoj kocki čiste bijele galerije sve to djeluje dopadljivo i upravo to na prvu loptu privuče ljude. Međutim, tek u direktnom kontaktu ljudi shvataju ili makar samo osjećaju da im je u tom ambijentu dobro’”, tvrdi Mijović Durutović.
Potvrda je stigla i od publike čijim je reakcijama i ponašanjem posebno zadovoljna, iako, naglašava ona, ne pokušava da joj podilazi.
”Od početka svojih izlagačkih aktivnosti, a posebno u posljednje vrijeme, ne razmišljam mnogo o tome šta publika želi i kako da joj ugodim, već vođena svojim osjećajima radim ono što mene ispunjava. Naravno, radujem se kada dođe do prepoznavanja sa druge strane, baš se radujem! Činjenica je da su i ova izložba i radovi u sklopu nje naišli na dobar prijem i kod naše i kod publike u Beogradu. Čini mi se da sam kroz ‘#kosmičkeritmove’ uspjela da prenesem svoju energiju i da su ljudi to prepoznali i u Beogradu. Postavku je već posjetilo mnogo ljudi, mnogo njih je bilo i na otvaranju, a mnogo njih i razgovara o izložbi. Posebno mi znači to što se ljudi zadržavaju u ovom izložbenom prostoru: gledaju izložene radove uz muziku koja prati postavku, sjede i čini mi se kao da meditiraju”, sa zadovoljstvom i ponosom priča Mijović Durutović.
U svemu tome, nakon neprekidnog stvaralačkog procesa, najveće zadovoljstvo donosi ono što ona sama kao čovjek predstavlja i što je u sebi sačuvala, a zatim i kao umjetnica i autorka prenijela dalje putem svojih djela.
”Ono što mislim da je najvažnije i što ja osjećam kao lični uspjeh je to što sam, nekako, uspjela da sačuvam sebe i ne dozvolim ovom vremenu u kom živimo i svim neprilikama oko nas da utiču na moj život više nego što moraju. Taj dio sebe koji sam sačuvala uspjela sam i da prenesem dalje kroz svoja djela. Smatram da u svakom umjetničkom radu posmatrač mora osjetiti energiju umjetnika ukoliko je i on kao stvaralac u direktnom kontaktu sa djelom tokom tog procesa. Osjećam da sam na pravom putu i to je ono što mene lično čini srećnom. Srećna sam jer mi je dosadašnji rad otvorio još puteva i vidjećemo kuda će me to odvesti”, naglašava Mijović Durutović.
Prije svega umjetnica, a onda i kustoskinja
S obzirom na to da je Milena Mijović Durutović i kustoskinja, na pitanje kako to balansira sa stvaralačkim dijelom sebe, da li se ti pozivi međusobno dopunjuju ili utiču na međusobne korekcije, ona odgovara:
”Stevan Vuković je tekst u katalogu nazvao ‘Disciplina mašte’, možda upravo iz tog razloga... Ja sam, prije svega, umjetnica, a onda sam i umjetnica koja je i kustoskinja. Naravno da se te (moje) strane i iskustva međusobno dopunjuju. Sigurno mi iskustvo kustoskinje pomaže da bolje sagledam prostore i situacije u kojima se nađem i brže i jednostavnije ih riješim. A mislim da ste i bolji kustos ako imate iskustvo umjetnika, kao i neka druga iskustva. Ono što me čini srećnom je što sam na ovom putu nailazila na saradnike koji zaista sa strašću rade svoj posao, a to je glavno - da volite ono što radite i da to radite sa strašću”, zaključuje ona.
Milena Mijović Durutović rođena je 1971. godine na Cetinju. Osnovne studije je završila na Fakultetu likovnih umjetnosti u rodnom gradu, a magistarske na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a dobitnica je i više nagrada i priznanja iz oblasti umjetnosti. Kustoskinja je u Centru savremene umjetnosti Crne Gore od 1996. godine, stručna je konsultantkinja iz oblasti dizajna enterijera i namještaja.
Država i umjetnost treba da budu iznad političkih partija
Klasične slikarske materijale Milena Mijović Durutović odavno je zamijenila prirodnim pigmentima i materijalima poštujući dalje prirodne procese kojima se i sama prilagođava.
”Možda je to i neka vrsta moje društvene angažovanosti u ovom vremenu u kome nam se svima čini lakše pobjeći od suštine. Intenzivna plava, koja se provlačila u manjem obimu i do sada, nikad nije bila ovako dominantna i sve kao da je samodovoljna ovoga puta. Tako je snažna i nosi svoje tajne”, otkriva Mijović Durutović.
Ona podsjeća da je umjetnost iznad svega, iako poredak u Crnoj Gori odaje drugačiji utisak. Ono što je neupitno jeste da umjetnost zavisi od države i da bi (veća i bolja) podrška doprinijela razvoju i kompletne scene i pojedinaca.
”Kultura i umjetnost, kao i obrazovanje, i te kako su zavisni od podrške države. Mi ovdje (uglavnom) znamo da generalno ne možemo da računamo na to. Konkretno ja se ni do sada nijesam razvijala uz tu podršku, ali sam sigurna da je ta podrška neophodna. Država je iznad političkih partija, makar bi trebalo da bude, kao i umjetnost”, poručuje Mijović Durutović.
Bonus video:
