Pojedinac se ne računa on postaje nešto samo u stroju, rečenica je koju na početku predstave “Omladina bez boga” izgovara glumica Branka Otašević, a koja se osjeća i ponavlja kroz čitav komad kojim je otvorena nova sezona u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP).
Predstava koju je režirala mlada rediteljka iz Beograda Tara Manić definitivno jeste timsko dostignuće zajedničkog truda i rada, ali u kontekstu u kojem taj tim podstiče svakog pojedinca i izvlači iz njega maksimum, a čiji se članovi međusobno podstiču i prevazilaze sami sebe. Zaključuje se i da je rediteljka Manić odlično znala kako da pristupi i šta da traži svakome od 20 glumaca i glumica ovog ansambla, baš poput iskusnog fudbalskog trenera koji svoje igrače raspoređuje na odgovarajućim pozicijama sa dovoljno dugačkom minutažom u kojoj će moći da briljiraju.
Mora se istaći da “Omladinu bez boga” na sceni CNP-a “nosi” energija, talenat, sposobnost, trud i široka lepeza teatarskih sposobnosti Miloša Pejovića koji igra glavnu ulogu - Profesora. Pejović je, pak, istovremeno i narator koji gradi svojevrstan odnos sa publikom držeći tako pažnju tokom pričanja priče podijeljene u dva dijela i čini predstavu još življom, prisnijom ličnom iskustvu, uzbudljivijom.
Sve to je u razgovoru za “Vijesti” potvrdila Otašević koja je, takođe, pokazala raskošno glumačko umijeće uokvireno snagom karaktera i transformacije, ali je istovremeno predstavila i širinu spektra svega onoga što posjeduje i što može da iznese.
”Ovom predstavom smo pokazali da tim ipak može da zaživi. Svakako, to umnogome zavisi i od rediteljke, ali u ovom slučaju mnogo je i na Milošu kojem je na plećima bio ogromni zadatak i od kojeg se tražilo veliko davanje za sve nas. Tu je i veliki rad mlade rediteljke koja je imala nevjerovatnu pripremu i koja je tokom čitavog procesa bila pravi trener. Mislim da bi pored nje i kamen povjerovao u sve što smo radili, koliko je bilo uvjerljivo, tačno, precizno. Ponosna sam na izuzetan rad, disciplinu, energiju koju nam je unijela Tara Manić, ali i omladina koja igra u predstavi... Bilo je nemoguće da iz ovog procesa izađe nešto što nije dobro”, istakla je Otašević.
Pejović, za kojim je 65 strana teksta (otkrila je “Vijestima” jedna od članica ansambla), priznao je da je umoran nakon zahtjevnog procesa, ali na najzdraviji način, podstaknut za nove izvedbe.
”Ova predstava tek treba da dobije svoj život i zaigra! Mnogo je posla urađeno za kratko vrijeme, osjećam se umorno, ali to je zdrav umor. Mislim da smo ovom predstavom otvorili bitna pitanja i moramo da nastavimo da ih otvaramo. Predstava je došla u pravom trenutku”, kazao je on nakon premijere i poručio da “posao još nije gotov”.
Rediteljka Manić potvrdila je da je predstava sada jedno otvoreno pitanje koje će svoje odgovore, potpitanja i nijanse dobijati u narednim igranjima.
”Na premijeri sam osjetila podršku, razumijevanje i ono što je meni nadasve značajno je to što sam stekla utisak da su reakcije bile baš onakve kakvima sam se nadala. To mi mnogo znači jer je jedan drugi grad i drugo pozorište, pa i druga publika imala priliku da me upozna kroz nešto na šta sam izuzetno ponosna. Radosna sam jer djeluje da su prepoznate najdublje nijanse ovog teksta za koji mislim da nije ostao na površini. Drago mi je što je publika imala pažnje, koncentracije i istrajnosti da strpljivo i odgovorno pristupi i razazna jednu materiju koja nije nimalo laka i prijemčiva a priori”, rekla je Manić.
Svako od ekipe briljira u ovom komadu i svako je, definitivno napravio nešto svoje pružajući predstavi lični pečat, od dramatizacije romana Edena fon Horvata koju je radio Vuk Bošković, preko scenografkinje Vesne Popović koja je suptilnom scenom moćno dočarala jednu epohu za nama, baš kao i kostimografkinja Selena Orb čija je asistentkinja bila Gordana Bulatović, kompozitor Vladimir Pejković.
Scenski govor potpisuje glumica Dubravka Drakić koja i igra u predstavi i koja u solo nastupu dokazuje zbog čega je jedna od najboljih crnogorskih glumica. Scenski pokret radila je Tamara Vujošević Mandić, asistent reditelja je Danilo Milatović, a izvršna producentkinja je Nela Otašević. Njoj su neizmjerno zahvalni mladi glumci, studenti glume Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, kojima je ovo prva profesionalna predstava i prva premijera u nacionalnom teatru. Pavle Bogojević, Milo Perović, Matija Memedović, Miloš Kašćelan, Una Lučić i Stefan Vuković osvojili su publiku i pokazali da Crna Gora iz generacije u generaciju dobija nove buduće glumačke zvijezde.
”Omladina bez boga” poseban je komad jer su svi članovi ansambla dobili prostor da pokažu i prevaziđu svoje umijeće i sposobnosti, poput magateatra, prvaka CNP-a Mirka Vlahovića i dvojice posljednjih dobitnika Godišnje nagrade CNP-a, Velike nagrade za najznačajniji umjetnički rezultat u 2018. godini - Dragana Račića i Slobodana Marunovića. Da je rođen za scenu ponovo je pokazao Slavko Kalezić koji kao niko umije da izmami reakciju publike koju dalje publiku oduševljavaju i: Danilo Čelebić, Slaviša Grubiša, Jovan Dabović, Aleksandar Radulović, Andrea Mugoša, Tihana Ćulafić, Vukan Pejović, Nikola Perišić...
Predstava je na repertoaru i večeras i sjutra u 20 časova na Velikoj sceni, kao i 1. novembra, kada će biti obilježen Dan Crnogorskog narodnog pozorišta.
Jaka i zdrava predstava
Za mladog Matiju Memedovića ovo je bio dug i radan proces sa najboljim ishodom.
”Bilo je nevjerovatno, inspirativno, naporno, ali se isplatilo. Po reakcijama publike bih rekao da je predstava prihvaćena sa oduševljenjem i da su prepoznali da je u pitanju jaka i zdrava predstava. Što se tiče konkretno moje uloge, o tome ne bih umio govoriti, a mislim da se najbolje može shvatiti kada pogledate predstavu. Čak i profesor u posljednjoj sceni za mog lika kaže: ‘On je htio da upozna život i smrt i sve između’, a to između je upravo sami život, to je ono sve”, kaže Memedović.
Pavle Bogojević ističe da je u pozorištu bitan feedback publike, koji se osjetio i na pretpremijeri i na premijeri. On je pozvao publiku da pogleda predstavu pred kojom je, zasigurno, uspješan pozorišni život.
”Reakcija je važna jer tako shvatamo dokle smo dogurali i šta proizvodimo kod publike za koju smo to i radili. Gledaoci koji dođu da pogledaju ovu predstavu shvatiće da ukoliko nastavimo sa dosadašnjim podjelama u našem društvu doći ćemo u nezavidnu situaciju koja će biti nalik tridesetim godinama 20. vijeka. Svrha pozorišta je upravo to, da ukaže na anomalije u društvu, da spriječi neke događaje, neke možda i da poboljša, pa tako i ova predstava korespondira sa našom sadašnjicom”, poručio je Bogojević.
Bonus video:
