Vjerujem u sebe - koliko je puta potrebno ponoviti tu rečenicu da bismo zaista u nju povjerovali.
A koliko tek mladim ljudima, koji se posljednjim atomima snage trude da uhvate još koji trenutak mladosti, prije nego što postanu zreli i za sebe i za život i upitaju se da li su ikada bili mladi, treba da ponove tu naizgled jednostavnu rečenicu da bi ona postala stvarnost. Najbolje to zna Jana, ali i Mladen, Bubi, Danilo i Marija, glavni junaci filma “Poslije zime”.
Reditelj Ivan Bakrač nije čekao zimu, kao njegovi junaci, da se vrati kući. On je to uradio prije zime, a crnogorskom premijerom (pošto je svjetsku imao na 55. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima) u Nikšiću, na “Sceni 213” zakotrljao je bioskopski život filma koji je crnogorski kandidat za Oskara. Bilo je i za očekivati da premijera bude i održana u gradu u kome su i reditelj i junaci filma sanjali dječije snove, odrastali i prebolovali sve one dječije ljubavi, ali i sačuvali prava prijateljstva, ona koja traju, koja pomažu da odbolujete sve boli odrastanja, koja vas tjeraju na smijeh i kada vam do smijeha nije, koja, što da ne, mogu u Nikšiću da izgrade svoj Pariz, poput Bubi i Mladena.
”Prije sedam godina ovi ljudi su zakotrljali jednu grudvu da bi film ‘Poslije zime’ u Nikšić i u bioskope stigao prije zime”, kazao je prije premijere Zoran Lalatović, urednik filmskog programa “Scene 213”, dok je publika gromoglasnim aplauzom pozdravila dio filmske ekipe. Bili su tu producent Ivan Đurović, koproducentkinja Snežana Nikčević, scenografkinja Dragana Baćović, Jelena Baćović koja je igrala sporednu ulogu, glavne protagonistkinje Ana Vučković, Maja Šuša i Ivona Kustudić, glumac Petar Burić, dok se Momčilo Otašević obratio putem video-bima. Naravno, bio je tu i glavni krivac što je nikšićka publika imala priliku da prva u Crnoj Gori pogleda film koji predstavlja glas jedne generacije, priča o prijateljstvu, brzom sazrijevanju, suočavanju s promjenama i životom.
”Posebno mi znači da u Crnoj Gori startujemo baš u Nikšiću, jer tu je sve počelo. Mi smo ovdje, kolega Kasalica i Boris, pravili prve amaterske filmove u srednjoj školi i baš su ovdje prikazani. Drago mi je da smo se vratili tu sa drugačijim razmišljanjima i vizijama”, kazao je Bakrač prije premijere.
Kako je priznao nakon prikazanog filma, trema je cijelo vrijeme bila prisutna.
”Mnogo treme je bilo prije filma, a čini mi se da je poslije filma još više imam, jer čekam da publika podijeli utiske sa mnom. Nadam se da će biti iskreni i da neće biti subjektivni. Zaista je magično poslije toliko godina bavljenja filmom da se vratim u Nikšić odakle je sve krenulo. Jednostavno je neopisiv osjećaj”, kazao je Bakrač i dodao da nije čekao zimu da krene bioskopski život filma.
Makar u Crnoj Gori, dok će u Srbiji i u Hrvatskoj biti prikazan u skladu sa imenom - poslije zime.
”Mladi ljudi koji vode određeni život odjednom treba da se suoče sa tim da treba da ga mijenjaju, uz način razmišljanja, koncept funkcionisanja. To na neki način jeste tužno, ali i nužno, i ako na pravi način gledamo na sudbinu, na budućnost, onda to treba da doživimo kao nostalgiju za nečim što je nekada bilo fino i da to gajimo, a ne da budemo tužni. Njihova želja je da se odloži taj trenutak odrastanja, da se dâ gas do daske i u nekim posebnim trenucima kada mislimo da nijesmo više toliko mladi, da treba da preokrenemo svoj život i navike kažemo sebi ‘ne ajmo još, da zaustavimo sve to’. Rekao bih da je to eskapizam koji je u stvari posljedica te naše konstantne tranzicije u kojoj se mi nalazimo, pa su onda i likovi u konstantnim tranzicijama i u jednom trenutku nije baš moguće ići do kraja već treba stati i prihvatiti život onakav kakav jeste”, kazao je reditelj, i priznao da bi ponovo da radi kasting za film izabrao iste glumce jer je cijela ekipa govorila istim jezikom, što se i u filmu osjeća.
Ni Petar Burić ne bi mijenjao ekipu koja je od samog starta izgradila pravi odnos, imali jedni u druge povjerenje i znali šta žele. Što se reditelja tiče on je bio baš po meraku glumaca.
”Sa Ivanom Bakračem radim prvi put i nakon iskustva sa njim mogu da kažem da bih volio da cijelog života dobijam takve reditelje, ljude koji materiju koju rade toliko lično proživljavaju i razumiju da bi onda mogli sa nama da nastave sa radom”, kazao je Petar ističući zadovoljstvo što je bioskopska priča filma krenula upravo iz Nikšića.
Prema riječima Ane Vučković, koja u filmu igra Mariju, film govori o sadašnjosti o neprecioznoznosti, o vremenu u kojem smo željni ljubavi i stvaralaštva.
”Tuga je zdrava i iz tuge desila su se velika djela i najdivnija poezija. Zdrava tuga je inspiracija. Moramo da njegujemo i da čuvamo ono što jeste danas dobro. Marija će tek da odraste. Ona živi svoj ideal stila života koji će da joj se desi. Srećna sam da se film desio u našoj državi i srećna sam jer je naša ekipa sklopljena zaista istinski i tako se desila se slika. Baš sam srećna i ponosno zbog kolega jer su napravili dobre uloge i jer smo svi posvećeni i stvorili smo živote likove. Uspjeli smo i zbog toga sam srećna. Volim jer sam dio ove priče, jer smo iskreni i zaista živi. Volim stvaranje i dobru namjeru”, kazala je Ana.
I Ivona Kustudić (Jana) je srećna što je u filmu o prijateljstvu dobila prijatelje.
”S obzirom na to da je glavna uloga i zvijezda filma prijateljstvo, a nas petoro kao različiti aspekti tog jednog entiteta, kako u filmu tako se i u životu, čini mi se, međusobno dopunjujemo i doživljavamo. Baš sam imala sreće da naiđem na sjajne prijatelje tokom odrastanja, pa mislim da nije slučajno što sam dio ovog filma. Svi moji najbliži prijatelji me iznova i iznova osvajaju svojom prisutnošću i ljubavlju prije svega, nadam se da sam dovoljno često toga svjesna i zahvalna, i da uzvraćam”, kazala je Ivona.
A šta ide poslije zime? Ivona odgovara da ide život, dolaze nove, nada se, srećnije generacije, a za Bubi, Mariju, Mladena, Dača i Janu “ostaje svakodnevna borba kroz snijeg, pa neki sunčan dan”.
”Za Anu, Petra, Moma, Maju i Ivonu, za reditelja Ivana Bakrača, isto to i još premijera, još ideja za spasiti svijet”, poručila je Ivona.
Možda je i najbolje tekst o crnogorskoj premijeri filma, o priči o drugarstvu, završiti onako kako je to uradila Ivona - stihovima pjesme grupe “Detour”: “Za spasiti svijet nemam ideju i sve je na kraju prekrio snijeg. Kao mi bio ovdje netko, kao mi biće i ovdje poslije nas.”
Sanjala Pariz, a dosanjala rodni Nikšić
Maja Šuša, koja tumači lik Bubi, u filmu je sanjala Pariz, a dosanjala rodni Nikšić.
”Svima nam se u životu dešavaju neki nagli rezovi, događaji koji nas prosto pomjere i natjeraju nas da se saberemo, preispitamo i vidimo gdje smo i šta smo u tom životu. Šteta je kada ne razmišljamo unaprijed, nego čekamo da nas nešto udari u glavu, ali čini mi se ako želiš da uživaš u toj mladosti i eskapizmu, možda ti je nekad potrebno stvarno nešto da te otrijezni. Čini mi se da ipak Buba pokušava da nađe način da te svoje snove infiltrira u svakodnevicu i možda nekom mlađem omogući da sanja iste te snove, ako ništa drugo. Odlučili smo da vjerujemo da možda mogu Bubi i Mladen da izgrade svoj Pariz u Nikšiću. Vidjećemo posle zime”, sa osmijehom je kazala Maja.
Bonus video:
