Život je kao Rubikova kocka - od tebe zavisi hoćeš li je sastaviti

Nagrađivani dugometražni dokumentarni film “Blizanci satkani od sna” Seada Šabotića i Lee Varhušev za vikend prikazan i u Nikšiću

1761 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Svetlana Mandic
Foto: Svetlana Mandic

”Zatvorskim dvorištem hodaju zatočeni blizanci satkani od sna. Van njega žive oni drugi sačinjeni od jave. Samo ruku pod ruku - čine život”, zapisao je Goran Petrović u priči “Saveti za lakši život (roman uz kafu)”.

Ovo je ujedno i najbolji opis nagrađivanog dugometražnog dokumentarnog filma “Blizanci satkani od sna” Seada Šabotića i Lee Varhušev koji je za vikend prikazan u sali “Zahumlja” u Nikšiću. Film o grupi zatvorenika koji izdržavaju kazne u Okružnom zatvoru u Beogradu počinje upravo Petrovićevim citatom iz koga je i “pozajmljen” naslov.

Tokom sedamdeset minuta publika je imala priliku da vidi koliko komad neba može da bude velik, a nebo malo, da je sloboda u ljudima, a ne u prostoru, da je ljudima nekada potrebno mnogo više vremena da se ostvare kao čovjek, nego kao roditelj, da tijesne patike mnogo manje žuljaju od sjećanja, da tišina mnogo više plaši od sadašnjosti, da se budućnost opisuje riječima “Srećno vani”. Marko, Nemanja i Jovan nijesu glumci, već stvarni ljudi svjesni da je “zatvor mačji kašalj” u odnosu na ono šta ih čeka kada izađu, ali i da je izlazak vani “Rubikova kocka, a da od nas zavisi hoćemo li je sastaviti ili ne”.

”Čini mi se da su njih trojica pokušavali da kroz film sebi olakšaju, ako ne da dožive iskupljenje, onda makar da teže ka njemu”, kazao je Sead Šabotić, mladi reditelj koji je režirao nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova.

Kako je objasnio, dugo vremena se niko nije bavio zatvorskom tematikom, pa su Lea i on željeli da “daju pečat i toj temi”.

”Po nekim mojim procjenama dugo vremena se niko nije bavio tom vrstom tematike. Posljednje filmove o zatvoru snimio je čuveni reditelj sa RTS-a, Božidar Kalezić, 80-ih godina. U kasnijim godinama pojavljuju se po jedan do dva filma i to su obično bili neki vrlo angažovani dokumentarci koji su pratili neke od projekata. Silom prilika i srećnom okolnošću mi smo imali tu šansu da napravimo širi uvid u cjelokupnu priču i obuhvatimo tretiranje porodično bračnih odnosa”, objasnio je Sead.

Marko, Nemanja i Jovan su svjesni da je sa porodicom mnogo lakše razgovarati preko telefona, ali da kontakt očima može da ih slomi, da strah od otvorenog prostora može biti mnogo veći od samice, da ih prava borba čeka kada izađu vani, jer spoljašnji svijet je često nemilosrdan i prema onima koji na svom “životnom saldu imaju samo pozitivan rezultat”, a ne prema onima koji “na slobodi ne kreću od nule, nego od minusa”.

”Taj cjelokupni svijet je, po nekom mom sudu, vrlo mračan i težak, iako to možda kada pogledate film i ne djeluje tako, jer se većina tih porodica raspadne, većina ljudi ostane bez bilo kakvog vide podrške, a i ako imaju podršku često je ona samo pro forme. Možda će paradoksalno zvučati, ali čini mi se da je njima mnogo bliže sloboda nego nama. Mir robujemo nekim komfornim zonama u kojima se danas nalazimo, a oni su ljudi koji su osuđeni, oni znaju koliko traje ta kazna, i mislim da oni u glavi imaju neku, da tako kažem, fiktivnu ideju slobode koji ih spašava u svim tim nedaćama koje su ih zadesile”, istakao je Šabotić.

Film je premijerno prikazan prošle godine u septembru na prestižnom Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs u Beogradu gdje je i nagrađen za najbolju montažu za koju je zaslužna Mina Petrović. Na 12. Međunarodnom festivalu dugometražnog dokumentarnog filma “Underhill fest” u Podgorici ove godine osvojio je nagradu publike, koja je Šabotiću posebno draga. Film je do sada imao veći broj prikazivanja i pune sale, ovacije i aplauzi su ono što je obilježilo projekcije. Šabotić priznaje da je iznenađen.

”Nisam ovo očekivao, jer nisam neko ko od svog rada očekuje da bude prijemčiv publici. Moji prethodni filmovi uopšte nijesu bili za neki širi auditorijum već su svedeni i tjeraju ljude na koncentraciju, a mislim da to danas baš i nije dobrodošlo ako se bavite filmom”, iskren je mladi reditelj.

Odjavnu špicu filma o slatko-gorkom ukusu slobode, o blizancima satkanim od sna, prati pjesma DST-a (Društvo skrivenih talenata), “Novi dan”.

”Ruke moje navikle na žicu danas prvi put dohvatiće nebo, noge moje navikle na zid danas prvi put hodaće po vjetru”.

Bonus video: