Koliko pjesnika i poetesa, još je više svjetova, motiva, stilova... Tako je i u nedavno objavljenom zborniku poezije “Dezintegrisano”, izdavačke kuće “Otvorena knjiga”, kaže glavni odgovorni urednik i jedan od zastupljenih autora, Bjelopoljac Milovan Kljajević.
”To je zbornik sa 57 autora i 57 svjetova različitih poetika, odnosno 57 univerzumâ koji su sudareni u jednoj knjizi. Svi oni nose različitu poetiku i motive i, siguran sam, da će biti interesantno za čitanje svima, pa i onima koji se još nijesu upustili u to. Zbornik obuhvata i mlađe i starije, ozbiljne, ali i neafirmisane i/ili neobjavljivane književnike. Pa ipak, sve njih vezuje to što su zastupljeni na Fejsbuk i Instagram stranici ‘Dezintegrisano’ koju vodim”, kazao je Kljajević u razgovoru za “Vijesti”.
Autori su u zborniku predstavljeni sa po tri pjesme, bez ikakvih ograničenja, okvira ili smjernica. Ima ih sa raznim motivima, od par stihova do par stranica, slobodnih stihova ili u rimi... Zastupljeni su: Danijela Jokić, Maja Babović, Suzana Rudić, Zlatko Stevanović, Stefan Višekruna, Nikola Đolović, Ognjen Kandić, Đorđe Simić, Vladana Perlić, Slađana Janinović, Bojana Marković, Haris Jusufović, Amina Hrnčić, Slađana Bušić, Dušica Mrđenović, Matija Vraneš, Milica Milosavljević, Boris Marić, Dolores Atanasova-Lori, Nevena Đuretić, Suzana Miceva, Marija Dragnić, Vanja Parača, Danica Roganović, Marija Radović, Boško Ćirković Škabo, Sanja Vilus, Aleksandar Vuković, Mehmed Begić, Šimon Cubota, Aleksandra Bratinić, Andrea Debak, Snežana Stojčevska, Silba Ljutak, Luka Boljević, Milan Stanišić, Sandra Alek (Aleksandra Šarenac), Marko Stanojević, Rade M. Šupić, Mirjana Marić, Milovan Kljajević, Marija Veselinović, Dalibor Daničić, Danilo Marić, Iva Damjanovski, Sava Radulović, Boris Bajić, Ljubodrag Stojanović, Milovan Lalović, Valentina Novković, Đoko Zdraveski, Aleksandar Veljić, Slobodan Mićić, Maja Belegišanin, Milovan Stanković, Marieta Dukić i Ana Petrušić.
Jedan od autora, Marko Stanojević, u osvrtu ističe da stranica “Dezintegrisano” otvara prostore mladim pjesnicima koji će tako prenijeti svoje iskustvo, dar i riječ kojoj će “suditi” čitalačka sloboda, a ne žiri, katedra, klan, ideologija ili elitistička percepcija koja je poeziju svela na salon, nagradu i sredstvo za ostvarenje slavoljubivosti.
”Siguran sam da će štampano izdanje zbornika donijeti osvježenje književnom svijetu, jer ovaj zbornik nema namjeru da mjeri kvalitet nečijeg stvaralaštva, niti da osvaja izloge knjižara ili da se dodvori kritizerima, već da bude odgovor elitizmu i jedan vid alternative za one koji su odabrali drugačiji put do afirmacije”, zapisao je Stanojević.
Kljajević dodaje da autora na društvenim mrežama ima mnogo više, jer nijesu svi mogli stati u jednu knjigu, ali je tako ostalo prostora za narednja izdanja o čemu već i razmišlja. Ipak, kaže da je to bio zahtjevan proces.
”Sve je došlo slučajno, pa i zbornik. Nijesam imao neki cilj u početku, a prvobitna ideja je bila da objavljujem svoja djela na Instagramu i Fejsbuku, a onda sam počeo da upoznajem razne pjesnike iz Crne Gore i šire i da im ustupam prostor na stranici. Interesovanje kod ljudi je raslo, a tako i moje. Htio sam da sve to saberem i napravim nešto konkretno. Nijesam ranije ništa slično (u)radio, pa tek sad vidim koliko posvećenosti i truda taj proces zahtijeva. Nijesam sâm birao koji će autori biti u zborniku, već sam kontaktirao neke pjesnike sa kojima sarađujem, između ostalog Marka Stanojevića i Vanju Paraču, pa smo zajedno napravili izbor. Bilo je mnogo prijava, a sada ih je još i više zainteresovanih za drugi zbornik i prostor na stranici”, priča Kljajević.
On se nada da će biti interesovanja i da neko podrži izdavaštvo i ideju širenja poezije, jer materijala ima, kao i volje. Njegova ideja da izlazi po jedan zbornik godišnje, no, čini se da poezija nije “dovoljno” popularna.
”Za poeziju kod nas nema prostora niti vremena. Čak i institucije koje bi trebalo da se zauzimaju za popularizaciju i podrže autore i umjetnost uopšte funkcionišu ‘preko volje’. Djeluje kao da su ljudi “upali” na neke funkcije i rade posao za platu, bez neke želje da nešto konkretno urade kako bi se poboljšao položaj umjetnosti i kulture... Zbog toga je poezija na lošem nivou i u nezavidnom položaju kod nas. Ne pruža nam mogućnost da vidimo neku perspektivu. Nema scene, nema prostora, nema ni perspektive, kako za autore, tako i za njihova djela, ali i za ovaj zbornik. Sve to čini da nema ni publike”, surovo Kljajević postavlja stvari, no, ne odustaje.
Na štampu čeka i njegova prva samostalna zbirka poezije “Trn” u izdanju “Otvorene knjige”.
”To će biti moja prva samostalna knjiga poezije, a obuhvatiće pjesme nastale u raznim periodima mog života. Ni ova zbirka nije nastala vođena određenom temom ili motivima, već isključivo slobodom. U njoj će biti raznih motiva, od pjesme do pjesme, pa se ne može definisati samo jednim suštinskim. Ima ljubavnih pjesama, depresivnih, mračnih, vedrih, onih koje sam pisao u raznim duševnim rastrojstvima, tako da ima raznih tema i pitanja koja postavljamo sami sebi”, otkriva pjesnik...
Pisanje mu upravo to i pruža - slobodu.
”Ne pristupam pisanju kao nekoj obavezi, već pisanje poezije za mene predstavlja vid razgovora. Ne pišem zato što mi je dobro, jer da mi je dobro ne bih napisao ni stiha. Sve proizilazi iz nekih mojih tokova misli i unutrašnjih sukoba koje imam sam sa sobom. Nekad pomislim da me je poezija na neki način spasila”, zaključuje Kljajević i poziva čitaoce da uživaju u poeziji - čitajući je ili pišući.
Bonus video:
