Šta može da stane u jednom koferu? Odjeća, hrana, stvari...ali mogu i uspomene, prošlost, tuga, mogu i porušeni ideali, ugašene nade, zablude vremena i boli prve ljubavi. Ima tu mjesta i za naša propitivanja, za “kopanje” po sopstvenoj duši da vidimo da li smo dovoljno veliki da ne dozvolimo da ljudi u našoj blizini budu gladni, da li smo dovoljno snažni da možemo pobijediti ono zlo koje postoji u svakom čovjeku, i biti ljudi. Da li možemo pasti i ponovo ustati, veći za jedno iskustvo, jači za jedan poraz, bolji za jedan pad. Da li smo svjesni da ne moramo imati mnogo da bi bili srećni, jer sreću ne čine “kule i gradovi”, već porodica, prijatelji, ljudi koje volimo.
Dovoljno je da se makar jednom zapitamo “hoće li u ovom u ovom gradu ikada zasjati sunce kako treba” i da već napravimo korak naprijed, jer smo počeli da se pitamo, preispitujemo, tražimo odgovore. A ti gradovi su svuda oko nas na ovom prostoru koji jedni zovu “bure baruta”, drugi Balkan, a treći bivša Jugoslavija.
Sve to, i još mnogo više od toga, ponudili su nam glumci Kamernog teatra 55 iz Sarajeva koji su na sceni Nikšićkog pozorišta, u okviru 17. Međunarodnog festivala glumca, izveli predstavu “Sjećaš li se Doli Bel”.
”Vizuelni segment sa Kokanovom idejom tih kofera, vječitih nomada, je traženje svoga mjesta u određenom vremenu, svoga prostora i svoga sunca. Ta simbioza, glumačka, rediteljska i scenaristička, ali i vizuelna, omogućava nam konstantnu transpoziciju iz tog vremena 60-ih godina naovamo, da to vrijeme konstantno igra neku vrstu ping-ponga i da ima tu vrstu fidbeka da nas vraća i ovdje i tamo. U suštini, ljudska sudbina se ne mijenja na taj način toliko dok je mi možda ne probamo vratiti u vlastite ruke. Pitanje je koliko nam okolnosti omogućavaju da se konfrontiramo”, kazao je glumac Amar Selimović.
Kultni tekst Abdulaha Sidrana, maestralna režija Kokana Mladenovića, “uokvirena” je izvanrednom glumom 12 aktera koji su pokazali zbog čega je pozorište hram umjetnosti. Kako i dolikuje, glumačku četu predvodio je upravnik pozorišta Emir Hadžihafizbegović. Rame uz rame s njim bili su tu Gordana Boban, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Saša Krmpotić i Sin Kurt. Dramaturgiju predstave o “malom čovjeku” u velikom sistemu, ili sistemu koji pokušava da bude velik, potpisuje Vedran Fajković, kostimografiju i scenografiju Adisa Vatreš Selimović, a autorka muzike je Irena Popović.
”Abdulah Sidran je veliki pjesnik i ja sam ovo doživio, ako se tako može definisati, kao svojevrsnu scensku poemu posvećenu jednom vremenu, kao pozorište koje nam je ponudilo moćnu glumačku igru i jednu vrlo sofisticiranu emociju. Ova predstava traži direktan odgovor, probudila je emociju kod svih, a to je negdje suština pozorišta. Da nismo imali ovaj ugođaj, Festival bi bio mnogo siromašniji upravo zato što je ovo Festival glumca, a glumac, od Aristotela pa naovamo, po svim praksama i teorijama, treba da donese katarzu. Kolege iz Kamernog teatra su nam to donijeli. To je procirkulisalo jako dobro i među publikom koja je na jedan vrlo emotivan način primila ovu predstavu. I publika i pozorišni profesionalci koji su ovdje u velikom broju”, kazao je Goran Bulajić, reditelj i moderator razgovara koji je vođen nakon predstave.
A publika je dugim aplauzom, stojeći, kako i dolikuje kada pozdravljate magiju pozorišne umjetnosti, pokazala šta misli o glumcima i predstavi. Uostalom, nikšićka publika je uvijek bila poznata po tome da zna da prepozna i nagradi kvalitet. Osjetili su to i glumci Kamernog teatra.
”Nahraniste nas ljepotom pljeska, pažnjom sa kojom gledate nas na sceni i ta interakcija je vrijedna svega”, kazala je glumica Gordana Boban.
Njene kolega Mirsad Tuka i Admir Glamočak su istakli da je bilo divno igrati za nikšićku publiku i da se nadaju da će saradnja i uzajamna gostovanja Nikšićkog i pozorišta iz Sarajeva biti nastavljena.
”Vrlo smo vas dobro, kao publiku, čuli i osjetili. Ako smo mi prebacili rampu, vi ste jednako tako”, poručila je Tatjana Šojić, dok je Saša Krmpotić dodao da su zahvalni što im je publika vratila energiju koju su glumci poslali.
”Jako dobro poznajem genezu ovog festivala, bio sam na njemu i igrao, znam ljude koji ovo organizuju. Ovo je jedan od boljih festivala u regionu i jedini Festival glumca, kada je teatar u pitanju. Zaista smo presrećni da smo na ovom velikom festivalu počašćeni velikim aplauzom koji razumijemo. Vi ste nas razumjeli, a mi smo vas. Ne postoji teatar bez nas glumaca i predstava se ne može desiti i ‘poroditi’ ako glumci nisu jedan harmonizovani umjetnički habitus. Ponosan sam na svoje kolege, na proces rada, na to da je Kokan, jedan od najboljih reditelja na Balkanu, režirao. Vratili smo Doli Bel na mjesto koje joj pripada”, kazao je Emir Hadžihafizbegović.
Kako je istakao, poseban kvalitet predstave je u tome što je ona autohtona i što gledalac nema nikakvu potrebu da pravi flešbek na film koji je Emir Kusturica uradio prije više od 40 godina. Predstava kojom je Doli Bel, kako je kazao Hadžihafizbegović, na volšeban način u teatarskoj estetici vraćena Sarajevu, približila se stotom izvođenju, a nagrade gotovo da je teško pobrojati.
”Ovo je predstava sa 12 glavnih uloga, ovdje je svaki kotačić bitan. Ovdje ne postoji, po mom mišljenju, uloga koju čovjek nije upamtio. Svaka uloga je dio tog mehanizma koji funkcioniše na najbolji način. Mislim da je snaga ove predstave u glumačkoj izvedbi, sjajnom tekstu i Kokanovoj magičnoj režiji. Ali ne može ovo iznijeti neka druga skupina glumaca”, zaključio je glumac i upravnik teatra.
Predstava je bacila novo svjetlo na scenu silovanja i prema riječima Hadžihafizbegovića ono što je “u filmu bilo smiješno, u predstavi izaziva i ledi krv u žilama”, traži odgovornost za užasan čin.
”Drago mi je da se neke stvari pomjeraju, da opet ljudi imaju sluha za to i da je stvarno bitna stvar da se o tome govori”, kazala je Elma Juković, koja u predstavi igra Doli Bel.
Davor Golubović, koji tumači lik mladog Dina, kazao je da ga je uloga koju igra naučila da mlade ne treba “trovati nikakvim ideologijama, glupostima”, već da ih treba pustiti da se bave velikim temama, da istražuju svijet i imaju bezbrižno djetinjstvo i mladost.
Mlađani Sin Kurt pokazao se kao odličan glumac, a koliko njemu znači igranje u predstavi govori i to što je kazao da iako se nada da će igrati u mnogim predstavama, Doli Bel mu je dovoljna za čitav život.
”Svakog dana, u svakom pogledu, sve više napredujem”, kultna je replika Sidranovog teksta koja, ako možda budemo dovoljno uporni, hrabri, dovoljno humani, slobodni, dovoljno svoji, se i obistini.
Večeras se uz “Bolivud” i nagrade završava festival
Zavjesu na ovogodišnje izdanje Međunarodnog festivala glumca spustiće predstava “Bolivud” Teatra Komedija iz Skoplja, koju je po tekstu Maje Pelević, režirala Nataša Poplavska. U predstavi igraju Žaklina Stefkovska, Atanas Atanasovski, Žaklina Petrovska, Žarko Dimoski, Eva Skenderovska, Mia Kantardžieva, Sergej Dimoski, a vokali i korepetitori su Sara Nikolovska i Ana Kostadinovska.
”Predstava govori o tranzicionom postkomunizmu, o stanju koje traje i u kome industrija zabave i sreće postaje zamjena za izgubljene vrijednosti. Tako svijet komunizima ulazi u stanje permanentne tranzicije u kome demokratija postaje sama sebi cilj i istovremeno izgubljeni objekat, a ‘djeca komunizma’ bolju budućnost vide samo iz ugla melanholije. U postkomunizmu, pitanje budućnosti je pitanje na koje je već odgovoreno, a pitanje prošlosti više nema smisla. Prinuđeni da zaboravimo svoju prošlost i prihvatimo sve što nam se nudi, dovodi nas do infantilne pozicije iz koje je veoma teško izaci. Od ‘djece komunizma’ se ne očekuje da imaju zrelu svijest o komunističkoj prošlosti. Stoga se ljudi pretvaraju u djecu koja se ne mogu sjetiti prošlosti. Naša predstava na komično-farsičan način ukazuje na probleme u našim postkomunističkim društvima kroz pjesmu i igru sa komentarima na situacije kroz koje prolaze naše zemlje u tranziciji uspješno korespondirajuci sa stvarnošću u kojoj živimo”, zapisala je rediteljka Poplavska.
Nakon razgovora o predstavi biće dodijeljene festivalske nagrade za najbolju mušku i žensku glavnu i epizodnu ulogu, kao i za partnerski odnos na sceni. O nagradama će odlučivati žiri u sastavu Milorad Damjanović, dramski umjetnik iz Beograda, reditelj Zoran Rakočević i glumac Dobrilo Boban Čvorović.
Organizator festivala, koji se organizuje u okviru Nikšićke kulturne scene, je JU Nikšićko pozorište, dok su pokrovitelji Opština Nikšić i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.
Bonus video:
