Dugo očekivani roman “Noći kuge” turskog nobelovca Orhana Pamuka, djelo koje je pisao punih pet godina, donosi živu panoramsku sliku posljednjih dana Osmanskog carstva: od straha pred smrću do protivljenja zdravstvenom zaključavanju, od tekijskih šejhova do grčkih nacionalista, od hodočasničkih brodova do pobuna protiv karantina, ali koji ponovo razmatra i temeljna pitanja života, smrti i ljubavi. “Noći kuge” je s turskog prevela Mirjana Marinković, i ovo je prvi prevod u svijetu nakon originala. Izdavač je beogradska Geopoetika.
Kada je u proljeće 1901. godine izbila epidemija kuge na ostrvu Minger - u 29. provinciji Osmanskog carstva - sultan Abdulhamid šalje na ostrvo najprije glavnog zdravstvenog inspektora Bonkovski-pašu, a za njim i mladog i uspješnog doktora Nurija, da zaustave epidemiju. Padišah je upravo oženio ovog mladog ljekara sultanijom Pakize, ćerkom sultana Murata V, svog starijeg brata kojeg je držao zatočenog u palati. Sultanija prati supruga na tom putovanju. A na ostrvu su mladi nacionalista, osmanski oficir, upravnik provincije i fatalne ostrvljanke. Roman “Noći kuge” je priča o borbi tih ljudi sa poštovanjem karantinske zabrane, sa kugom, sa tradicijom ostrva i naposljetku - jednih sa drugima i smrtnim prijetnjama, kao i o njihovim ljubavima.
Kako primjećuju turski kritičari najvažnija specifičnost “Noći kuge” jeste uspješno prožimanje istorije i fikcije, što čitaocu otežava da pojmi gdje prestaje stvarno, a gdje počinje fiktivno. Pamuk je u roman utkao istoriju i politiku, dodavši im nešto ironije i parodije. “Noći kuge” su očaravajući i u isti mah višeslojan roman.
O svom romanu koji je prije nekoliko dana predstavljen u Beogradu, Orhan Pamuk je preko video konferencije rekao da je o romanu “Noći kuge” razmišljao 40 godina, a pisao ga posljednjih pet godina, podsjetivši da se kuge često doticao u svojim prethodnim djelima.
- Svaki put kad napišem neki roman zapitam se zašto već nijesam napisao svoj roman o kugi? Pomislim da nijesam još spreman, treba dosta istraživanja. Trebalo mi je 35 godina za pripremu. Htio sam napisati istorijski roman koji se dešava tokom kuge u osmanska vremena. “Noći kuge” je takav roman. Ali htio sam i da napišem roman sa više egzistencijalištičkih tema - rekao je Pamuk.
Pamuk je rekao da ga je rad na romanu doveo do teme šta je orijentalizam, koju su razvili zapadnjaci baveći se istokom, i fatalizam, kojim su bili okarakterisali muslimane pošto su prilikom posjete Istanbulu primijetili da se ljudi suočeni sa zarazama “nijesu bojali, nijesu preduzimali mjere i nijesu bježali”.
- Kad je počela pandemija kovid-19 bio sam u Americi. Panično sam otišao na aerodrom i došao u Istanbul. Razmišljao sam 40 godina o svom romanu o kugi. Pomislio sam kakva slučajnost sada moram završiti svoj roman. I svi će reći da sam se sjetio da ga napišem sada kada je izbila pandemija - rekao je turski nobelovac.
O sličnostima i razlikama pandemije opisane u romanu i ove naše, današnje, Pamuk kaže: “Sličnosti ima u svim pandemijama, i to u reakciji ljudi: prvo poriču postojanje bolesti, onda smišljaju teorije zavjere pa mrze zamišljene krivce, slinedi strah i na kraju protivljenje vladinim i medicinskim mjerama, zaključavanju. Ali ima i velikih razlika. U svijetu je 1901. samo pet odsto stanovništva bilo pismeno. U današnjoj Turskoj je to 95 odsto. Oko 75 odsto ljudi ima pristup internetu. Danas znamo kako stoje stvari, i to saznamo brzo. U tome je velika razlika između današnjeg svijeta i svijeta u romanu”.
Pamuk je, kaže, detaljno istraživao brojne istorijske i književne izvore među kojima je izdvojio “Vjerenike” Alesandra Manconija, “Dnevnik kuge” Danijela Defoa i jedan izvještaj “Bubonska kuga iz 1894. godine u Hongkongu”, koji su pisali ljekari.
- Shvatio sam koliko je teško nametnuti karantin ljudima. Mehanizmi svake pandemije su isti bilo da je riječ kuga, korona ili kolera u pitanju. Prvo kreće negiranje, sumnja, onda slijedi depresija, brojevi rastu. Nametanje karantina i lokdauna vlasti čini autoritarnijima, a s druge strane dovodi do novog poretka koji se odupire pandemiji. Kroz priču o pandemiji htio sam da preispitam nastajanje, poimanje i razvijanje malih nacionalnih država, razvijanje nacionalne mitologije. Nijesam se bazirao isključivo na turskom i osmanskom primjeru, ta priča je univerzalna. U Turskoj trenutno nema slobode govora, nema potpune demokratije, neki moji prijatelji i mnogi novinari su u zatvorima i stradaju zbog izgovorene riječi. Turska trenutno prolazi kroz ekonomsku katastrofu, Erdoganova popularnost opada i da je demokratije njegova partija bi izgubila izbore - kazao je Orhan Pamuk.
Bonus video:
