Nakon vrlo lucidne konstatacije da je Svetlana Kana Radević bila, “po mnogo čemu ispred svog vremena”, te da se, “uz posvećen rad na razvoju arhitekture, zalagala za ideje emancipacije i građanske kulture, potvrđujući da njena profesija ima značajan uticaj, ne samo na estetske i ambijentalne, već i na društvene osobenosti sredine u kojoj nastaje”, Ivan - Iko (Ika) - Vuković, gradonačelnik Podgorice, otišao je (i) korak dalje.
”Arhitektura je za nju predstavljala svojevrsnu poetiku, ali i etiku života”, rekao je naš Ika 19. decembra na otvaranju izložbe “Svetlana Kana Radević: Poslijeratna arhitektura između centra i periferije” - i zaključio da “postavka poziva na dijalog o zajedničkom djelovanju i zalaganju za univerzalne vrijednosti u stvaranju arhitekture (arhitekturice - ne valja pretjerivati - op.a.), planiranju javnog prostora i ukupnog ambijenta u kome živimo”.
I sad se tu otvara čitav niz pitanja - od kojih je prvo: da li je i Filip - Fiko (Fika) - Aleksić, Ikov najstariji drug, a ujedno i glavni arhitekt Glavnog grada Podgorice (GAGGPG) - ispred svoga vremena? Da li je i Fika barem par minuta ispred nas? I koje su to društvene osobenosti, uz estetske i ambijentalne, za koje se Fika, kao prvi među nama - neštedimice zalaže u potonjih par godina, od kad je na funkciji? Da li i Fika istrajava na poetici, ali i etici života? Fika je dobar momak, da se razumijemo - ko drukčije kaže kleveće i laže - ali Fiku, bojim se, bog nije dao za (pre)velika djela.
Ako li pak krenemo od pretpostavke, Fiko na stranu, da je opjevana Kanina realizacija na desnoj obali Morače - naspram Sastavaka - 25 posto produkt ukupnog društveno-političkog ambijenta veselih šezdesetih - a 75 posto je to bio čisti (neobjašnjivi i neponovljivi) “trenutak radosti”, kako reče Pavle Mijović - onda se nameću dva pitanja. Zašto mi - današnja postava - ne činimo ništa u pravcu stvaranja društvenog ambijenta koji bi pogodovao realizaciji - jednoj jedinoj, za početak - u rangu Kaninog Hotela Podgorica - realizaciji na koju bismo mogli da budemo ponosni narednih 100 godina? - to je prvo pitanje, a drugo je - može li ovdje (opet) da se desi trenutak radosti? - ili drugim riječima - može li išta ovdje da zaiskri - a da svi mi, brže-bolje, ne skočimo da ugasimo/ubijemo tu iskru?
A imamo i pitanje na koje je, do sada, najcjelovitiji odgovor dala Mica Vujošević - Mica Kana (NVU Ko ako ne Mica Kana i sedam Kanica, arhitektica mladih) - i nastaviće nesebično da ga daje, sasvim je izvjesno: da li smo mi, dakle, ovakvi kakvi jesmo, svjesni što nam je na pouk i nauk ostavila cijela ta generacija koja je počela da djeluje koncem pedesetih i početkom šezdesetih - i da li ta graditeljska ostavština obavezuje na neki vid angažmana sa naše strane - što bi se odnosilo, u prvom redu, na nas koji smo rođeni, otprilike, u vrijeme kad je ta generacija počinjala?
Što se pak tiče dijaloga o zajedničkom djelovanju i zalaganju za univerzalne vrijednosti - dobri Ika nam je u svojoj beskrajnoj dobrodušnosti i razoružavajućoj naivnosti odškrinuo gvozdena vrata iza kojih operiše tzv. “Kolegijum brainstorming u Glavnom gradu” - u sastavu: “direktor Agencije za izgradnju i razvoj (u ulozi demonstratora), sekretar za prostorno planiranje, gradski arhitekta i gradonačelnik + zamjenici gradonačelnika i direktor Direkcije za imovinu” - koji se ne vide na te dvije fotografije koje su se 24. decembra pojavile na oficijelnoj Fecebook stranici gradonačelnika PG.
Toliko o dijalogu o zajedničkom djelovanju. Toliko i o rekonstrukciji Njegoševog parka, u kompletu sa prvim dijelom buduće promenade uz rijeku Moraču. Sad znamo - hvala ti Ika - ko stoji iza ideje da se u to ulupa cijeli milion (i kusurčić). Sve najblistavije ideje su rođene, vjerovali ili ne, u moždanim olujama Kolegijuma brainstorming. Uostalom, pada li vama na pamet neko ko bi, eventualno, mogao da se uključi i suštinski doprinese radu Kolegijuma brainstorming - jednim malim trenutkom radosti? A i zašto bismo mi - mi dibidus neupućeni u kompleksnu problematiku arhitekture, planiranja javnog prostora i ukupnog ambijenta u kome živimo - lomili glave oko bilo čega - kad postoji Kolegijum brainstorming itd.
***
Apsolutno rasterećen - i presrećan zbog činjenice da se planiranje Podgorice u potonje vrijeme svelo na moždane oluje u Ikovoj glavi i u glavama trojice Ikovih vjernih mušketira (Les Trois Mousqueataires) - uz još par nebitnih likova kojih nema na fotografijama - uzeh da listam nešto što sam slučajno iskopao na Internet stranici Skupštine Glavnog grada (skupstina.podgorica.me) - a što je naslovljeno, pazi sad ovamo: “Prijedlog programa uređenja prostora Glavnog grada Podgorice za 2022. godinu, sa Programom urbane sanacije”.
”Članom 244 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata”, veli pod “I”, odnosno u UVODU, “propisano je da će se odredbe člana 16 Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata primjenjivati do donošenja plana generalne regulacije (koji, gotovo je izvjesno, nikad neće biti donijet - op.a.), a kojim članom je propisano da Skupština lokalne samouprave donosi Program uređenja prostora (u daljem tekstu: Program). Program sadrži procjenu potrebe izrade novih odnosno izmjena i dopuna postojećih planskih dokumenata”.
I taman što sam sebi postavio pitanje da li je moguće da se novi zakon (iz 2017. godine) poziva na članove prethodnog zakona (iz 2008. godine) - zakona koji je, molim vas, prestao da važi, po definiciji, objavom novog zakona u SLCG - i zašto korisne odredbe iz predhodnog zakona nijesu jednostavno inkorporirane u novi zakon - naslutih, u magnovenju, neslućene razmjere brljotine koju nazivamo, od milošte, našim sistemom - našim vrlo rasteglivim sistemčićem - gdje zapravo sve počiva na moždanim olujama gospodara i nekolicine gospodaru/gospodarima odanih likova.
Pa imamo pod III - IZRADA PLANSKE DOKUMENTACIJE - “3.1. Planska dokumentacija saglasno članu 162c. Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata (prethodnog - nevažećeg zakona - op.a.)” i “3.2. Dinamika ulaganja/ Troškovi za izradu planske dokumentacije, u 2022. godini, iznosiće 10.000 eura (slovima: deset hiljada) i koristiće se za izradu planske dokumentacije po posebnom postupku koji je propisan članom 162c Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata (prethodnog - nevažećeg zakona - op.a.)”.
Dakle, za planiranje i urbanizam (ugašeni) 10.000 eura, za izradu tehničke dokumentacije 518.470 eura (pedeset puta više nego za planiranje), a za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa cijelih 2.800.000 - skoro tri miliona.
Toliko, kako reče Ika, o “planiranju javnog prostora i ukupnog ambijenta u kome živimo”.
I za kraj (i unatoč svemu): svima želim sve najbolje u novoj (arhitektonskoj) 2022. godini!
Bonus video:
