Kamerni ansambli Crnogorskog simfonijskog orkestra, predvođeni maestrom Mladenom Tarbukom upriličiće večeras koncert barokne muzike, u Podgorici u velikoj sali Muzičkog centra Crne Gore, u 20 časova.
Violončelistkinja CSO-a, Ana Zakrajšek, zajedno sa kolegom Vladimirom Drobnjakom, interpetiraće tom prilikom solističku dionicu u “Koncertu u g-molu za dva violončela i gudače” čuvenog italijanskog kompozitora Antonija Vivaldija.
Na koncertu će, pored njih, kao solisti nastupiti i još tri člana CSO-a, i to prva truba Aleksandar Arsić koji će svirati na baroknoj trubi i hornistkinje Ana Abramović i Maša Tulić, a koncert, kakav crnogorska publika rijetko ima priliku da iskusi Ana Zakrajšek najavljuje u razgovoru za “Vijesti”.
Pored Vivaldijevog “Koncerta u g-molu za dva violončela i gudače”, na repertoaru je i premijerno izvođenje savremenog djela “Sebastian u snu”, koje je komponovao šef-dirigent CSO-a ove sezone, Mladen Tarbuk, kao i “Koncert za dvije horne, gudače i kontinuo u D-duru” njemačkog kompozitora Georga Filipa Telemana i “Koncert u D-duru za trubu, gudače i kontinuo” Đuzepea Torelija, a na kraju i treća svita za gudače “Drevne melodije i plesovi” italijanskog kompozitora 20. vijeka Otorina Respigija.
U Kamernoj sali Muzičkog centra uoči koncerta, u 19.30, će biti upriličen i “Razgovor pred koncert” koje će voditi maestro Tarbuk, a gdje će govoriti o nosećim tematskim materijalima i dramaturgiji odabranih kompozicija, kao i interpretativnim izazovima koje kompozitori postavljaju pred izvođače, dok će publika biti u prilici da dobije odgovore i na druga pitanja koja ih budu zanimala.
Ulazak u nove prostorije Muzičkog centra je bio logičan, mada i dugoočekivan, sljedeći korak kako bi Crnogorski simfonijski orkestar dobio adekvatne uslove za rad
U susret koncertu, Ana Zakrajšek, govori o pripremama za koncert, saradnji sa maestrom Tarbukom, violončelu i zvuku u kojem uživa i priznaje da ne može izdvojiti djela koja najviše voli da interpretira...
Kao solistkinja na violončelu predstavićete se podgoričkoj publici na koncertu kamernih ansambala CSO, a pod vođstvom dirigenta Mladena Tarbuka. Na programu, pored ostalog, je i “Koncert u g-molu za dva violončela i gudače” Antonija Vivaldija, kompozitora za kojeg važi da je imao presudnu ulogu u formiranju žanra baroknog solističkog koncerta. Vaš kolega, Aleksandar Arsić, najavio je da će ovo biti jedan “barokni koncert” sa prizvukom i atmosferom tog doba, a šta biste Vi rekli da publika može očekivati i da čuje i da osjeti?
Naša ideja, u saradnji sa maestrom Tarbukom, bila je da tokom ovog koncerta pokušamo da dočaramo publici dio atmosfere barokne epohe. S druge strane na programu je i premijerno izvođenje kompozicije maestra Tarbuka, “Sebastian u snu”. Ta kompozicija je savremeno djelo i smatram da će to pružiti dodatnu dimenziju i ugođaj u ovom koncertu. Vjerujem da će publika uživati u baroknim djelima, a posebno s obzirom na to da u Crnoj Gori nemamo često priliku da čujemo djela napisana za barokne sastave sa čembalom.
S obzirom na to da ovoga puta kao solisti nastupaju članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra, kako biste prokomentarisali tu ideju da se članovi predstave publici i na ovaj način? Kako teče saradnja sa Tarbukom koji je ove sezone i šef-dirigent u CSO-u?
Pored orkestarskog muziciranja, kamerna muzika je sastavni dio repertoara svakog većeg simfonijskog orkestra. Na inicijativu maestra Tarbuka začeta je ideja o formiranju manjeg kamernog sastava, a koju smo svi sa posebnim zadovoljstvom i prihvatili. Saradnja sa njim je izuzetno iskustvo i osjećaj ansambla je da uz njega napredujemo iz projekta u projekat. Uz to, napomenula bih i da prisustvo šefa-dirigenta, a poslije dužeg vremena, ima značajan i blagotvoran uticaj na kompletan ansambl.
Kako violončelo korespondira sa zvukom i djelima baroka, s obzirom na to da kompozicije iz te epohe dominiraju na koncertu? Takođe, šta odlikuje violončelo, prema Vašem mišljenju?
Današnje violončelo vuče svoje korijene iz barokne epohe, pa samim tim osjećam jednu posebnu vrstu afiniteta prema ovom periodu klasične muzike. U Vivaldijevom “Koncertu za g-mol za dva violončela i gudače”, imamo solističke dionice, “dijaloge” koji se smjenjuju uz pratnju orkestra i čembala, autentičnog baroknog instrumenta. S tim u vezi, tonski balans kamernog ansambla zahtijeva potpunu posvećenost i podređenost tome.
Djeluje da su koncerti ove sezone, uprkos koroni, posjećeniji, ali i redovniji, u odnosu na ranije. Da li je neki od razloga za to možda i što je Muzički centar dobio svoju zgradu? Kako biste Vi prokomentarisali interesovanje crnogorske publike za koncerte Crnogorskog simfonijskog orkestra, ali i za klasičnu muziku?
Sve nas mnogo raduje veliko interesovanje crnogorske publike za koncerte klasične muzike u izvođenju Crnogorskog simfonijskog orkestra. Samim tim, to je veliki kompliment za nas kao ansambl koji iz koncerta u koncert dokazuje i opravdava svoj potencijal. Od trenutka kada je orkestar formiran, tačnije prije 15 sezona, bilježi se kontinuirani rast interesovanja za koncerte i ostale sadržaje koji se održavaju pod okriljem Muzičkog centra Crne Gore. Ulazak u nove prostorije Muzičkog centra je bio logičan, mada i dugo očekivan, sljedeći korak kako bi Crnogorski simfonijski orkestar dobio adekvatne uslove za rad.
Današnje violončelo vuče svoje korijene iz barokne epohe, pa samim tim osjećam jednu posebnu vrstu afiniteta prema ovom periodu klasične muzike. U Vivaldijevom "Koncertu za g-mol za dva violončela i gudače", imamo solističke dionice, "dijaloge" koji se smjenjuju uz pratnju orkestra i čembala, autentičnog baroknog instrumenta. S tim u vezi, tonski balans kamernog ansambla zahtijeva potpunu posvećenost i podređenost tome
Svjedočimo i sve većoj popularizaciji violončela i njegovoj zastupljenosti i u “komercijalnoj” muzici i ansamblima. Koliko je violončelo bogat instrument sa različitim mogućnostima?
Kad govorite o popularnosti, pretpostavljam da mislite na ansamble poput “Two cellos” i slične. Svakako da njihova prisustnost u mejnstrim medijima doprinosi popularizaciji violončela, ali moram reći da me moj izbor, a to je klasična muzika, u potpunosti ispunjava.
Šta Vi najviše volite da izvodite?
Teško je izdvojiti djela koja najviše volim da izvodim. Trudim se da svoj repertoar uvećam i obogatim koliko god mi moje obaveze dozvoljavaju i da se, samim tim, ne vezujem za neko određeno djelo.
Poznato je da violončelo ima posebnu boju, ali i da Vi ovaj instrument svirate od 11. godine. Koliko je moguće usavršavati se i istraživati sebe i sopstvene mogućnosti muziciranja angažmanom u Crnoj Gori? Da li tome doprinosi članstvo u različitim ansamblima i brojni nastupi?
Ja sam prve muzičke korake napravila kada sam imala šest godina, prvi instrument koji sam svirala bio je klavir, a sa jedanaest godina sam počela da sviram i violončelo. Boja i toplina zvuka ovog instrumenta su me odmah osvojile. Tokom cijele karijere i života mi propuštamo kroz dušu i tijelo genijalne kompozicije, remek- djela čovječanstva koja nas uvijek iznova oplemene i produhove. Smatram da sa zahvalnošću treba da prigrlimo naš “umjetnički zanat” zahvaljujući kojem smo svakim koncertom sve bogatiji ljudi.
Pored toga, Vi ste i direktorka Festivala gudača koji okuplja umjetnike različitog uzrasta sa međunarodnog nivoa. Na osnovu tog iskustva, kako korespondiraju muzika, kultura, pa i turizam, da li se međusobno nadopunjuju i jesu li potencijali Crne Gore u tom smislu ispunjeni?
Festival gudača Perast je manifestacija koja je osnovana u cilju razvoja, njegovanja i promocije muzičke kulture, unapređenje ukupne kulturne i turističke ponude Boke kotorske i pružanja podrške mladim i darovitim umjetnicima. Festival gudača je tokom prethodnih 12 godina izrastao u manifestaciju po kojoj se prepoznaje kulturno i turistički visoko razvijena sredina kao što su Perast i Boka kotorska. Mi smo uz finansijsku podršku Opštine Kotor i prijatelja Festivala gudača uspijevali da svake godine iznova unaprijedimo cjelokupnu ponudu festivala iz koje bih posebno izdvojila brojne koncerte, masterklas radionice, edukativne izlete i slično...
Bonus video:
