Pijanistkinja Lana Milanović, učenica VII razreda klavira u ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš”, osvojila je prvu nagradu na online takmičenju “International Youth Music Competitions” u Atlanti, SAD i sa 99 poena postigla treći najbolji rezultat u ukupnom takmičenju za umjetnika godine.
Kao pobjednica, od organizatora takmičenja dobila je poziv da u maju nastupi u čuvenom Karnegi holu u Njujroku.
Pored Milanović, veliki uspjeh ostvarila je i Valentina Lukić, učenica VII razreda, koja je osvojila drugo mjesto.
U međuvremenu Milanović i Sergej Savić, takođe učenik VII razreda očekuju rezultate i online takmičenja “Royal Sound Music Competition” u Montrealu, a pripremaju se i za nastup u okviru Festivala savremene muzike “Forte piano” koji će se održati u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici 24. februara.
O svom uspjehu, pripremama za nastup u Karnegi holu, te učešću na Festivalu savremene muzike “Forte piano”, talentovana Lana Milanović pričala je za “Vijesti”, a na početku razgovora je otkrila više o sebi i ljubavi prema muzici.
”Prvi put sam se srela sa klavirom sasvim slučajno. Imala sam sedam godina i divnu drugaricu Kseniju koja je svirala klavir. Sa njom sam pošla na njen čas, upoznala njenu profesorku klavira Jelenu Dobrković, dodirnula dirke tog divnog klavira i na neki način ostavila srce u toj učionici”, prisjetila se Milanović, koja je od tada učenica dvije škole, OŠ “Jugoslavija” i ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš”, te naglašava da u obje dobija samo petice.
”Od tada dišem violinskim ključem, sanjam među notama i cijelo svoje vrijeme bojim muzikom. Moj najveći podsticaj i podrška od prvog dana je moja profesorica Jelena Dobrković. Ona je moja muzička majka”, dodaje sagovornica “Vijesti”.
Kako kaže, već nakon dva, tri mjeseca od prvog susreta sa klavirom uslijedila su takmičenja.
”Pošli smo na takmičenje u grad klavira - Bečej. Pošli smo da vidimo kako izgleda takmičenje, bez nekih očekivanja i nada. Tog 15. maja 2017. godine, u toj lijepoj vojvođanskoj ravnici, u tom zauvijek dragom Bečeju, osvajam prvo mjesto, odnosno prvu nagradu. I tako sve kreće. Ređaju se nagrade jedna za drugom. Nakon Bečeja otvaraju se moja pobjednička vrata predivnih gradova: Skoplja, Novog Sada, Pariza, Barleta, Maribora, Beograda, Toronta, Atlante...”, nabraja mlada pijanistkinja.
”Sada u Atlanti osvajam prvu nagradu, u konkurenciji takmičara iz 42 zemlje iz cijelog svijeta, i poziv da nastupim u Karnegi holu. Srećna sam, zbog sebe, zbog mojih, zbog moje najbolje profesorice Dobrković, zbog mog grada Bara, moje voljene Crne Gore. Ponosno stojim u ime svih njih da muzikom prenesem cijelom svijetu najljepše želje iz moje divne zemlje”, poručuje Baranka, a potom otkriva kako je došlo do apliciranja na International Youth Music Competitions.
”Moja draga profesorica, koja je od prvog dana prepoznala moj talenat, koja me usmjerava i prati, a uz to poznaje moj senzibilitet, i ove godine je odlučila da pošalje prijavu. S obzirom na prošlogodišnje moje uspjehe, koji su me učinili najnagrađivanijim učenikom škole, bilo je očekivano da se prijavimo”, ispričala je ona.
”Prošle godine sam osvojila prve nagrade u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Sloveniji, Kanadi i dva puta u Atlanti. Kada je stigao mail sa obavještenjem da sam prva i da sam dobila medalju, znala sam da ću vidjeti Njujork, svirati na tako prestižnom mjestu, da sam svrstana u najbolje umjetnike godine i da će me slušati moje tetke Aleksandra, Dubravka, Milica i Jeja... Bila sam ponosna na sebe”, nastavlja Milanović.
Ona je za potrebe aplikacije poslala svoj snimak u kojem izvodi “Nocturne” P.I. Čajkovskog.
”Snimak smo brzo uradili, dan pred slanje na takmičenje. Kad god šaljemo snimak na takmicenje, ili dok nije bilo korone, pa smo išli na takmičenja, uvijek sam očekivala pobjedu. Jedino je nisam očekivala u Bečeju te prve godine, nakon tako kratkog vremena učenja da sviram”, iskrena je sagovornica “Vijesti”.
”Uostalom, zašto se ide na takmičenje ako se ne očekuje pobjeda?”, dodaje ona, a potom otkriva i kakva je bila njena reakcija na obavještenje da je osvojila prvo mjesto.
”Kada su mi javili da sam prva - počela sam da mislim o Karnegi holu, kakav je, koji je klavir na kojem ću svirati, kakvo je ozvučenje u sali, a srce je bubnjalo... Trenutno osjećam samo sreću, a tremu čuvam za Njujork. Trema zna da me motiviše da dam još bolje i više na nastupu”, priznaje pijanistkinja, koja odgovara i na pitanje šta priprema za nastup u Njujorku, ali i u Podgorici.
”Tamo ću svirati program koji ćemo dogovoriti moja profesorica Jelena i ja. Krajem februara u KIC-u ‘Budo Tomović’ sviraću ‘Baladu o maslini’”, odgovara Milanović, koja i privatno voli da sluša klasičnu muziku koju izvodi, ali i onu moderniju, koja je popularna među njenim vršnjacima.
”Inače, najradije slušam klasiku, ali volim da slušam i Arianu Grande i slično. Volim ono što vole sve djevojčice mojih godina. Volim da skijam, volim da budem sa bratom Dušanom, kučetom Diksijem, da šetam sa majkom, da se družim sa mojim društvom, da kupujem, idem u bioskop... Sve to volim, ali sam ja - ja, kad dodirnem one dirke klavira, koje me odnesu negdje gdje počinje i živi moja sreća. Tu, za tim klavirom, moji prsti pišu moj život”, daje mlada pijanistkinja unaprijed odgovor na naredno pitanje - kakvi su njeni planovi i ambicije kada je u pitanju muzička karijera.
”Muzika je moj život. Bolje rečeno moj život je muzika. Tim putem sam pošla. On ima pravac i smjer. Jedan jedini smjer. Nastavljam...”, poručila je ona.
Bonus video:
