Mlada crnogorska glumica iz Budve Milica Majkić godinama već gradi karijeru u Srbiji, gdje je ostala da živi nakon što je završila Akademiju umetnosti u Beogradu, u klasi Mirjane Karanović.
Nedavno se premijerno predstavila crnogorskoj publici, i to u pozorištu igrajući čuvenu Šekspirovu Katu (Katarine) u novoj produkciji Gradskog pozorišta “Ukroćena goropad” koju je postavio poznati pozorišni reditelj iz Sjeverne Makedonije Dejan Projkovski.
Majkić je odgovorila zahtjevnoj ulozi, ritmu predstave i specifičnom i prepoznatljivom stilu koji njeguje Projkovski, a koji je poznat crnogorskoj publici. Kao priznanje stižu odlične reakcije publike, dug aplauz i ovacije tokom izvedbe komada, ali i želja za ponovnim gledanjem i narednim izvedbama, kojih će, sigurno, biti još mnogo.
U razgovoru za “Vijesti” nakon debitantskog predstavljanja i premijere u, do posljednjeg mjesta punoj, velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”, glumica kaže da nosi lijepe utiske, ali i da ne pravi razliku među angažmanima, već svakom pristupa profesionalno. Ipak, predstaviti se u svojoj zemlji, nakon sticanja znanja i prvih koraka u susjednoj, lijep je osjećaj, kaže.
”U profesionalnom smislu nema neke razlike. Raditi, odnosno igrati, svuda je isto, a u nekom ličnom smislu posebno je lijepo među svojima. Svakome je posebno drago ‘kod kuće’ da osjeti uspjeh”, priča Majkić na početku.
Najavljujući predstavu reditelj Projkovski je kazao da svi koji se u životu bave pozorištem, tragaju za njegovom definicijom i uvijek se vrate Šekspirovoj konstataciji da je pozorište igra, a svaki povratak Šekspiru povratak je u srž u izvorište pozorišta, a nakon 20 godina, Šekspirov komad je ponovo na sceni Gradskog. Postavljati njegov tekst, ali i igrati njegovog lika uvijek je istovremeno i privilegija i izazov, a koliko je to važno i izazovno za mladu glumicu na početku svoje karijere, Majkić odgovara:
”Igrati Šekspira, klasik, iskonsku umjetnost - pozorište, veliki je motiv, žrtva i satisfakcija na kraju. Kompletan proces je bio naporan, iskrena da budem. Bio je to ‘maraton’, ekipa je morala biti spremna na sve. Dug proces, tokom kojeg nas ni korona nije zaobišla i na svoj način nam otežala rad, neki su od razloga za odlaganje premijere. Na kraju, shvatila sam da nešto veliko i ne može doći bez velike žrtve. Velika djela traže veliki rad”, kaže Majkić.
Predstava je zahtjevna i produkcijski i umjetnički, a svojom energijom, radnjom i ritmom traži uključenost i pažnju gledalaca koje će povremeno iznenaditi, umiriti, nasmijati, rastužiti, uznemiriti, ali i naglo trgnuti, ali definitivno ih učiniti živima u teatarskom trenutku, sa mnoštvom uključenih elemenata, kako samo Projkovski praktikuje. To potvrđuje i glumica kojoj je dodijeljena glavna uloga.
”Publika može očekivati jedan spektakl - neskromno to mogu da obećam... Dinamična predstava koja seže od Šekspirovskih soneta do danas, izvodi se tako da, vjerujem, neupitno drži pažnju sve vrijeme i može da prija širokom opsegu publike”, smatra Majkić.
Ona dodaje da je nepotrebno pitanje o tome koliko je aktuelna i atraktivna danas i kako korespondira sa društveno-političkom situacijom u Crnoj Gori, jer, ističe, pozorište i zbilja u Crnoj Gori se lako mogu poistovjetiti.
”Sa zbiljom u Crnoj Gori predstava može veoma dobro da korespondira, ne samo ova, nego i pozorište uopšte, ha-ha. Šta je cijeli svijet nego pozorište pod otvorenim nebom... Patrijarhat kao duboko ukorijenjen u crnogorsko biće je nešto što je i te kako aktuelno, a predstavom na umjetnički način učestvujemo u razbijanju tog duha ‘konzervativnih konvencija’”, objašnjava Majkić.
Glumica je profesionalno vezana za Srbiju, a u Crnu Goru dođe da odmori, kaže i priča o tome kako vidi položaj mladih kolega, ali kinematografije i pozorišta, u rodnoj Crnoj Gori sa jedne strane, i situaciju u Srbiji, sa druge.
”U Crnu Goru sam dolazila da se odmorim i izliječim dušu, kako volim da kažem, ali i da napunim baterije. Sada sam se predstavila i u profesionalnom smislu, predstavom ‘Ukroćena goropad’, što mi je drago. U Srbiji se svakako više radi i više snima.
Govori se i o postojanju takozvane hiperprodukcije. Ipak, bavljenje glumom i umjetnošću uopšte, koja korespondira sa ekonomijom i politikom, znate i sami, u našim društvima je na nezavidnom mjestu. Umjetnost i kultura su posljednje na ljestvici ulaganjâ i brige države. Trebalo bi da budemo izuzetno ekonomski moćni da bi umjetnost od toga osjetila malo benefita, a u ovom stanju možete misliti koliko je potrebno volje, odnosno ljubavi, da biste radili ovaj posao”, smatra Majkić koja ističe da je jedna od onih koji svoj posao istinski vole.
Pred njom su novi projekti, a u razgovoru za “Vijesti” najavljuje početak snimanja nove sezone popularne serije “Urgentni centar”.
”U martu me očekuje početak snimanja posljednje sezone ‘Urgentni centar’, proces koji će trajati sedam mjeseci. Pored toga, tu je i igranje predstava u Beogradu, kao i snimanje filma ‘Pored nas’, i još par projekata o kojima je rano govoriti”, otkriva ona.
Nije birala glumu, već joj se prepustila, uz podršku porodice
Iako je rođena i odrasla u Budvi, gradu kojem je dugovječni festival “Grad teatar” praktično zaštitni znak, Milica Majkić kaže da je ta manifestacija u okviru koje je prvi put osjetila magiju pozorišta, ali da je glumu birala sama.
”Festival ‘Grad teatar’, sem lijepih uspomena iz djetinjstva kada sam sa roditeljima odlazila na predstave, nije značajno odredio mene kao glumicu. Tu sam prvu put vidjela i osjetila magiju pozorišta, ali volim da kažem da nisam ja birala glumu, već da je gluma izabrala mene, a ja sam se samo prepustila. Znala sam da je to poziv kojim želim da se bavim, a imala sam sreću što sam imala podršku svoje porodice u tome”, kaže Majkić.
Jednom prilikom je rekla i da bi preskočila okean ukoliko bi joj se ukazala šansa da radi u Holivudu, a ni danas se to nije mnogo promijenilo.
”Ispravljam se: preletjela bih ga. Avionom. Sa kartom i ugovorom za neki profesionalni angažman, što da ne. (osmijeh) Neka to ‘preskočila’ bude vezano za san mlade glumice, a ovo neka bude odgovor profesionalca”, zaključuje Majkić.
Svi likovi traže odricanje i isključivanje iz stvarnog svijeta
Milica Majkić za sobom ima nekoliko uspješnih i popularnih filmskih i televizijskih ostvarenja, a izdvaja se njen debitantski film “Pored mene” u režiji Stevana Filipovića, kao i film “Vlažnost” u režiji Nikole Ljuce. U razgovoru za “Vijesti”, Milica Majkić posebno izdvaja svoj prvi film koji će, kaže, uvijek pamtiti.
”Izdvojila bih svoj debitantski film ‘Pored mene’ u režiji Stevana Filipovića. Rekla bih da je to film jednog razdoblja života i ajde da kažem generacijsko ostvarenje, nešto što me određuje i predstavlja kao umjetnicu. Film ‘Pored mene’ je svoju premijeru imao na Pulskom filmskom festivalu i odnio glavnu nagradu, Zlatnu arenu, kao i nagradu publike na Sarajevo film festivalu, kao i sve nagrade žirija na FESTU, u Beogradu”, priča Majkić.
Popularnost i nagrade osvojilo je i ostvarenje “Vlažnost” koje je svjetsku premijeru imalo 2016. godine u Berlinu, a zatim prikazano i na otvaranju beogradskog “Festa”. Majkić otkriva po čemu će pamtiti taj film.
”To je debitantski film reditelja Nikole Ljuce koji je bio asistent režije na filmu ‘Pored mene’ tako da smo mi već bili uigrana ekipa. Pamtiću ga po fenomenalnoj glumačkoj postavi, saradnji sa svim tim glumcima na čelu sa Milošem Timotijevićem i po nezaboravnom provodu u Berlinu”, iskreno odgovara Majkić.
Glumica ističe da, pored spomenutih, kroz sve njene uloge, na televiziji, u filmu ili pozorištu, zainteresovana publika može upoznati jedan dio njenog glumačkog lika, dok sebe u stvarnosti razlikuje i čuva.
”A moj lik u stvarnosti je neko koga (u)poznajete samo van scene, van kamere, jer, ipak je gluma moj, da grubo kažem, posao, ali takođe i ljubav. Likovi koje igrate traže maksimum odricanja, traže da ‘uđete u glavu’ te osobe koja treba da postanete. Naravno da priprema za to iziskuje da se isključite iz stvarnog svijeta kao i što neki period nakon što igrate treba da odmorite i da obnovite glavu i tijelo, odnosno da izađete iz lika, najjednostavnije rečeno”, zaključuje Majkić.
Bonus video:
