Svestrani umjetnik Pjer Paolo Pazolini, rođen 5. marta 1922, u svijetu će ostati upamćen kao "anfan teribl" italijanske književnosti i kinematografije, čije ubistvo 1975. nikada nije rasvijetljeno. Pjesnik, pisac, filmski stvaralac, dramaturg, kritičar, glumac, novinar, "PPP" je ostavio bogat opus, obilježen i istraživanjem i političkim opredjeljenjem. Mnogi smatraju da je to "vrsta jevanđelja" koju je napisao agnostik, marksista i homoseksualno opredijeljeni Pazolini.
Za 20 godina umjetničke djelatnosti, Pazolini, često upoređivan sa Žanom Koktoom ili Žanom Ženeom izazvaće burne kontroverze suočen sa buržoaskom kritikom, hrišćanskom cenzurom i neofašističkom prijetnjom. Njegovi stihovi, proza, pozorište, filmovi i mnoge hronike čine mračnu poetiku u kojoj Pazolini, inače bliski prijatelj Žan-Lika Godara i Federika Felinija preispituje modernost tadašnje Italije. Pazolini je već bio poznat u Italiji po svojim zbirkama pjesama, kada je u inostranstvu postao poznat kao filmski stvaralac. Umjetnik će od realizma kao što je film "Mama Roma" do adaptacije Bokača, Sofoklea i Sada, snimiti 23 filma. Njegovo posljednje ostvarenje "Salo i stodvadeset dana Sodome" iz 1975. bazirano na knjizi "Stodvadeset dana Sodome" francuskog pisca Markiza de Sada, će izaći poslije njegovog ubistva.
Režirao je između ostalih i filmove "Jevanđelje po Svetom Mateju" (1964), koji mu je donio nagradu žirija Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji (Mostra), "Teorema" (1968), "Medeja" (1969) sa velikom Marijom Kalas i "Dekameron" (1971), koji je nagrađen na Berlinskom festivalu.
Njegovi romani pričaju najprije o njegovoj fascinaciji i privlačnosti za mladiće, a ciklus romana se okončava nedovršenim djelom "Nafta". Pazolini je ubijen u noći između 1. i 2. novembra 1975. na jednoj plaži u blizini Rima. Naredne godine je za ubistvo osuđen Đuzepe Pino Pelozi, tada 17-godišnjak za kojeg se tvrdi da se posvađao sa umjetnikom jer je Pazolini odbio njegove seksualne usluge. Pelozi je kasnije negirao da je ubio Pazolinija već da se iza tog ubistva kriju politički motivi. On je tada osuđen na devet godina zatvora. Okolnosti njegovog ubistva ostale su nerasvijetljene. Prema zvaničnoj verziji, riječ je o seksualnoj aferi, ali prijatelji i poznavaoci rada Pazolinija govore o politički motivisanom ubistvu jer je umjetnik bio ljevičar, i da je Pelozi bio samo "instrument zavjere".
Bonus video:
