Sve više glumaca ne sjedi i čeka ulogu života, već se kroz samostalne projekte bore da pokažu svoj talenat.
Iako je teže raditi projekte koji su samostalna produkcija, crnogorska glumica Marija Đurić je uspjela da odgovori tom zadatku, pa je okupila ekipu i sa svojim koleginicama napravila dvije predstave. Oba komada će biti prezentovana ove sedmice. Premijera prve predstave desiće se sjutra veče, dok će druga biti prezentovana u nedjelju veče.
”U pitanju su predstave ‘Atomsko cvijeće’ i ‘Golf četvorka’. Nije bilo lako uskladiti ritam i obaveze svih nas, ali s druge strane komotno mogu reći da imamo veliku sreću što svi radimo, imamo angažmane i mimo ovih projekata, koji jesu samo još jedan dokaz koliko volimo i uživamo u ovom poslu, pa smo samim tim našli vrijeme za sve. Pored koleginica Jelene Đukić i Anđelije Rondović, našoj priči ‘Atomsko cvijeće’ pridružili su se violinistkinja Ana Rašović koja je radila kompoziciju, dok su Filip Rašović i Radoje Burzan uradili fantastične fotografije i pristali na ‘eksperiment’ ambijentalnog snimanja predstave u mom stanu”, priča u razgovoru za Vijesti Đurić.
Drugi projekat započeli su nakon “Atomskog cvijeća” i u posljednjoj, premijernoj fazi paralelno su radili na obije predstave. Marija otkriva da je predstava koju će prezentovati u nedjelju komedija i nosi naziv “Golf četvorka”.
”Pored Jelene Đukić i mene ovoj priči su se pridružile Maja Stojanović i Marija Maša Labudović. Ove dvije priče su žanrovski različite, dok je ‘Atomsko cvijeće’ tragična priča majke i dvije ćerke, ‘Golf četvorka’ vam ‘otvara vrata’ komičnog, površnog i nezrelog ženskog prijateljstva”, otkriva o čemu se radi u projektima Đurić.
Obje premijere desiće se u njenom stanu, te glumica otkriva kako su zamišljene i zasto baš odabrala pomenutu lokaciju:
”Često kroz posao nailazimo na ‘nepravdu’ ili smatramo da nam nije pružena ‘prava prilika’. Evo načina da se svi ohrabre i da povjeruju u to da samo od nas zavisi hoćemo li raditi ili ne. Ako uvjerljivo pričamo priču, što je najvažniji naš zadatak, onda sam sigurna da je pozorište i scena u nama, a ne onamo gdje je fizički postavljena. Ovoga puta, jeste moj stan, neki naredni biće terasa mog stana, pozorište, do CKZ Ribnica”, obećava sagovornica Vijesti.
Upravo su ovi projekti dokaz da se predstave ne moraju igrati samo u salama i amfiteatrima gdje su publika i glumci odvojeni, već da se umjetnost može odvijati i u nekim drugim, alternativnim prostorima.
”Što se prostora tiče, upravo sam navela gdje se sve može igrati i zašto. Vjerujem da je na neki način i publici zanimljivo da se prostorno poigravamo. Sve u svemu, jedno će uvijek biti najvažnije, a to je da dobro i jasno plasiramo priču gdje god se ona igrala”, savjetuje Đurić.
I jedna i druga predstava su nezavisna produkcija, te na pitanje koliko je u vrijeme ne samo pandemije, već i političke situacije gdje su kase mnogih državnih institucija “zatvorene”, smjelo i hrabro raditi ovakve projekte, Marija odgovara:
”Kakva god situacija bila, kultura se ne smije pustiti niz vodu. Ona je tu zbog naše mentalne higijene, zbog kolektivne svijesti i na nju ne smijemo gledati kao na nešto što bi trebalo da ima idealan ‘tajming’, ona je uvijek i zauvijek tu”, napominje Đurić.
U obije predstave igra mala postavka glumaca, te su uglavnom to glumice iz klase sa kojima je Đurić studirala, ili ih zna sa fakulteta. Sve one su sa oduševljene prihvatile njenu ideju da učestvuju u ovim projektima.
”Naglasiću da je sreća što u ovom, rekla bih ‘pesimističnom’ vremenu ipak imam tim ljudi, koji prije svega ima znanje, a onda i hrabrost da zajedno stvaramo i ohrabrimo druge, da ih uvjerimo da je najgore ne raditi iz straha da ne pogriješimo. Grešku treba prihvatiti na ovom dugom putovanju i dok god radimo biće i grešaka, ali će nas rad uvijek voditi do adrese koja se zove uspjeh”, smatra Đurić.
Bonus video:
