Gdje sam ono stao...
Ah da, Borhes (Jorge Luis Borges)...
Nijesam uspio da iskopam prevod Borhesove kratke priče (vrlo kratke - jedan pasus) “O rigoroznosti u nauci” (Del rigor en la ciencia) - pa sam riješio da tu pričicu (lično) prevedem sa španskog (oslanjajući se na par prevoda na engleski) - i da uz to priložim original - isključivo za jezičke sladokusce i velike Borhesove štovatelje.
Pa kaže:
O rigoroznosti u nauci
... U tom Carstvu, umijeće kartografije je doseglo toliku perfekciju da je mapa jedne provincije pokrivala cijeli grad, a mapa Carstva, cijelu jednu provinciju. Vremenom, ni te glomazne mape nijesu zadovoljavale, pa su kartografske škole napravile mapu Carstva, koja je bila veličine Carstva, i koja se precizno podudarala sa njim. Manje naklonjene unapređivanju kartografije, naredne generacije su došle do zaključka da je ta preuveličana mapa ipak beskorisna, pa su je, ne bez svijesti o tome da čine grijeh, predale ćudima Sunca i zima. U pustinjama na zapadu, još se mogu naći razbucani ostaci te mape, koji životinjama i prosjacima pružaju zaklon; dok u cijelom carstvu nema drugih ostataka geografske discipline.
Suárez Miranda: Putovanja hvale vrijednog čovjeka, knjiga četvrta, glava XLV, Lérida, 1658.
A sad original, molim vas:
Del rigor en la ciencia
... En aquel Imperio, el Arte de la Cartografía logró tal Perfección que el Mapa de una sola Provincia ocupaba toda una Ciudad, y el Mapa del Imperio, toda una Provincia. Con el tiempo, estos Mapas Desmesurados no satisficieron y los Colegios de Cartógrafos levantaron un Mapa del Imperio, que tenía el Tamaño del Imperio y coincidía puntualmente con él. Menos Adictas al Estudio de la Cartografía, las Generaciones Siguientes entendieron que ese dilatado Mapa era Inútil y no sin Impiedad lo entregaron a las Inclemencias del Sol y los Inviernos. En los Desiertos del Oeste perduran despedazadas Ruinas del Mapa, habitadas por Animales y por Mendigos; en todo el País no hay otra reliquia de las Disciplinas Geográficas.
Suárez Miranda: Viajes de varones prudentes, libro cuarto, cap. XLV, Lérida, 1658.
Dakle, interesantno je kako Valter Marioti (Walter Mariotti), urednik Domusa (domusweb.it), italijanskog časopisa za arhitekturu, dizajn i umjetnost - u članku (uvodniku) naslovljenom - Ucraina, Metaverso, e il redesign dei confini umani (Ukrajina, metaverzum i redizajn/prekrajanje ljudskih granica) - i objavljenom 1. marta u posljednjem broju Domusa - reinterpretira Borhesa:
”... u zaboravljenoj priči koju je Borhes napisao 1946. godine - o Carstvu u kojem je umijeće kartografije doseglo takav nivo perfekcije da su gradovi, provincije i regije reprodukovane u stvarnoj razmjeri - Borhes pripovjeda kako je ta mapa preklopila i zamijenila pravo Carstvo, do tačke automatskog širenja i skupljanja, kako su se redali ratovi, jedan za drugim, dok jednog dana Carstvo nije počelo da propada i nestaje - za razliku od te pedantne mape, koja je, unatoč svemu što se dešavalo, nastavila da živi i lebdi u vazduhu kao jedina instinita, apsolutna stvarnost.”
Marioti je, očigledno, čovjek razigrane imaginacije - dijelom je i do njega, svakako - ali stoji i da niko kao Borhes nije umio da nam u par magičnih redaka probudi maštu - do te mjere, da ono što se pamti nijesu Borhesove riječi nego to što smo mi učitali u te riječi - te naše slike koje je Borhes razgorio...
Stara, gigantska mapa, koja nastavlja, nošena prkosnim sjevercem, da plovi nebom poput zle kobi, nakon što je izgubila svaki smisao...
”Stvari su se godinama odvijale”, nastavlja nadahnuti Marioti, “upravo onako kako ih je Borhes opisao (! - op.a.). Po okončanju Hladnog rata, ljudi su mislili da su mape stvarno zamijenile stvarnost, da je dizajn stvarniji od stvarnosti. Evolucija Interneta i OTT (Over the Top - sve ono što izlazi iz okvira standardne medijske ponude - odnosno ponude kablovskih operatera - op.a.), poput pretraživača Google i društvene mreže Facebook, dodatno ubrzava taj efekat, čineći da ljudi vjeruju da su se prostor i vrijeme prvo suzili, kao što to demonstrira Amazon Prime (online streaming platforma - op.a.) - a potom rastopili u Desert of the Real (Pustinju stvarnog svijeta - op.a.) iz filma The Matrix. Beskonačni, razrijeđeni krajobraz (pejzaž) predstvalja ostatke stvarnosti, ili prije - ostatke stvarnosti koja je predhodila virtuelnoj, tečnoj, nestabilnoj stvarnosti o kojoj je govorio sociolog Sigmund Bauman (Zygmunt Bauman - poljski sociolog i filozof). U ovom novom svijetu, individua se bori usred konstatnog protoka vječno-promjenjivog Big Data (ogromni skupovi kompleksnih podataka koje standardni softverski proizvodi ne mogu ni da preuzmu, a kamoli da upravljaju njima i da ih obrađuju u razumnom vremenskom roku - op.a.), spriječena ne samo da prepozna stvarnu stvarnost, nego i da razumije značenje stvari”.
Čini mi se da Marioti hoće, na stranu sve ostalo, da kaže da nema namjeru da ulazi u rasčivijavanje detalja Rusko-ukrajinskog rata - jer je sasvim izvjesno da je to nemoguća misija - ako apstrahujemo činjenicu da ipak Rusi vrše invaziju Ukrajine (a ne obratno). To je, ujedno, i jedino što je izvjesno u tom događaju globalnih razmjera koji uzrokuje nespokoj - pogotovo u oblastima izuzetno osjetljivim na globalna pomjeranja - poput Zapadnog Balkana.
OK, biće još riječi na ovu temu u nekom od narednih brojeva, obećavam...
***
I za kraj - dvije crtice iz života koje rječito govore o iskrivljenim parametrima naše neshvatljivo neuređene, turobne stvarnosti.
Imamo, dakle, momka - predstavnika gazda Mitketovog vilajeta (Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma) - koji na jednoj od lokalnih televizija govori o aktuelnom projektu MEPPiU. O - pazite sad dobro - Hodogramu - ili o slijedu koraka, u prevodu sa gazda-mitketovskog na standardni crnogorski, odnosno srpski - koji vode od pribavljanja svih papira redom, preko građenja, do srećnog upisa objekta u tzv. Katastar nepokretnosti.
I sve to dok u MEPPiU stoluje gazda Mitke - graditelj na divlje, što bi se reklo - koji je, svojevremeno, preskočio sve mučne administrativne rabote - sve mučne korake tog njegovog Hodograma - i krenuo, ne časeći ni časa, da nelegalno gradi objekat, nemalih gabarita - gdje bi drugo do li u Budvi.
A ser Žile - Mitketova desna ruka - 20. januara potpisuje kiparskoj offshore kompaniji Rješenje za izgradnju mamutskog turističkog kompleksa (pet zvijezdica) na Skočiđevojci, opet u Opštini Budva - i još veli da se njegovo “ime ne može povezati sa bilo kakvom korupcijom”, te da na javnoj funkciji zastupa “nultu toleranciju prema korupciji”.
Sve je to u redu, naravno - ser Žile je pošten momak - ko drukčije kaže kleveće i laže - ali ipak imajmo u vidu, molim vas, da je ovdje riječ o nevjerovatnih 80.419 kvadratnih metara BGP - što će reći da je ser Žile grdno zadužio te offshore neznane junake - toliko da će mu, kladio bih se, podići spomenik...
Možete li da zamislite ser Žileta, Mitketovu desnu ruku, u bronzi - na konju koji se propinje?
Bonus video:
