Nova predstava Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) “Djeca sunca” već u samom naslovu ima dramu i igru, jasno upućuje čime se bavi i o čemu se (možda) radi, kazao je direktor CNP-a Marko Baćović na jučerašnjoj konferenciji za medije. Predstava, koju je, po tekstu Maksima Gorkog, režirala mlada glumica iz Srbije, Jovana Tomić, biće premijerno izvedena sjutra na sceni nacionalnog teatra u 20 časova, a na repertoaru je i prvog, četvrtog i 28. aprila.
Govoreći o predstavi, Baćović je kazao i da “djeluje pretenciozno, ali mi zaista jesmo djeca sunca” i objasnio svoje viđenje teksta koji će biti postavljen.
”Riječ je o jednoj grupi povlašćene klase intelektualaca koji žive kao u nekom svom prostoru - brodu, tvrđavi i koji su obuzeti sopstvenim osjećanjima, maštanjima, idealima, time šta čovjek može biti, šta jeste. Obuzeti sobom, svojim ljubavima, melodramskim zapletima, maštanjima i sanjarijama, gube iz vida i ne primjećuju da se svijet oko njih ruši. Gorki je radnju smjestio u 1862. godinu, u doba kolere u Rusiji i, istovremeno, neuspješne revolucije 1905. Zato je ovaj tekst i vrlo zgodan, jer korespondira sa današnjim vremenom i našom dramom, od epidemija do političkih histerija, (r)evolucija, ratova, bilo na unutrašnjem ili spoljašnjem planu, a mi o(p)stajemo na tom našem brodu koji ide ka Suncu”, rekao je Baćović, ali se istovremeno i postavlja pitanje da li i koliko danas o(p)stajemo na tom brodu.
Rediteljka Tomić je dodala da su je “Djeca sunca” privukla na prvo čitanje, da ju je tekst inspirisao otvorio joj različite mogućnosti u svoj svojoj kreativnosti i bogatstvu likova koji privlače, ali su istovremeno i opasni u svojoj zavodljivosti, istakla je ona.
”Djeca sunca mnogo i dugo govore o lijepim idejama i idealima, ali ih stvarnost uporno demantuje. Ta stvarnost je originalni kontekst u kojem je Maksim Gorki pisao, vrlo turbulentan istorijski trenutak koji se tako lako transponuje u današnje vrijeme i zato je ovaj tekst važan, savremen i u stvari je porazno koliko je aktuelan. Ta stvarnost koja penetrira u njihov idealni ili idealizovani svijet je zapravo spektar podjednako zanimljivih likova gdje imamo deferencijaciju između radničke klase, odnosno ljudi koji žive sa tom djecom sunca u istoj kući a zapravo žive teškim životom u svakom aspektu. S treće strane imamo i kapitalistički momenat koji doplazi i opominje djecu sunca na nadolazeći novi period sa kojim oni moraju da idu u korak, a neće i ne žele to”, priča rediteljka.
Ona dodaje da je njena namjera bila i da se u prvi plan istaknu akutelnosti koje najjače korespondiraju sa našim trenutkom i problemima sa kojima se i mi sada borimo.
Kada više različitih ljudi, svjesnih i izgrađenih pojedinaca, funkcioniše kao jedan organizam, onda se samo po sebi nameće da i rezultat mora biti dobar, a zaključak jučerašnje konferencije za novinare je da će i predstava biti takva. Adaptaciju komada su radili rediteljka i Dimitrije Kokanov koji je i dramaturg. Scenografkinja je Jasmina Holbus, kostimografkinja Selena Orb, koreograf je Igor Koruga, kompozitor Luka Mejdžor, izvršna producentkinja Janja Ražnatović, a asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović. Uloge tumače: Milivoje Mišo Obradović, Sanja Vujisić, Vanja Jovićević, Slavko Kalezić, Stefan Vuković, LAra Dragović, Olivera Vuković, Lazar Dragojević, Jovan Dabović, Mirjana Spaić.
Obradović igra Protasova. Iako igra glavnu ulogu on tvrdi da šestoro glumaca koji igraju djecu sunca mogu predstavljati organizam koji bi mogao nositi to zvanje - “glavna uloga”.
”Ovo je za mene bio vrlo ljekovit i glumački jako inspirativan proces. U ovom vremenu koje je tako ludo i krivo nasađeno, pozorište je posle dugo vremena za mene bilo pravo sklonište. Pritom, ne računam da sam autističan za ono što se dešava napolju, već se nekako otvorio prostor da nahranim svoju dušu ne bih li time bio bolji za one koji su oko mene”, kazao je Obradović i pohvalio mlade kolege.
Jovan Dabović je istakao da je ova predstava postavljena u pravo vrijeme, na pravom mjestu, sa fantastičnom ekipom i pozvao publiku da se i sama u to uvjeri.
”Nijedna predstava koja se radi, ne radi se tek tako, nego se uvijek radi sa nekim određenim razlogom. A ova je postavljena u pravo vrijeme i na pravom mjestu sa fantastičnom ekipom, dobrim ljudima i odličnim umjetnicima”, rekao je Dabović.
Mladoj glumici Lari Dragović je ovo prva predstava u Crnogorskom narodnom pozorištu, a ono što joj je posebno značilo je prijatno i otvoreno okruženje za rad i stvaranje.
”Osjetila sam se maksimalno dobrodošlom i to mi je mnogo značilo da steknem neku toplu sigurnost u kojoj mogu u zdravoj atmosferi da stvaram ulogu. Najzanimljivije u samom procesu mi je bio tjelesni pristup postavljanja komada koji pripada klasici i to koliko možemo tijelom da otjelotvorimo nešto, dok bih se ja kao studentkinja inače hvatala za rekvizite ili neka druga sredstva. Bilo je izazovno tijelima donijeti unutarnju suštinu”, rekla je Dragović.
Scenografkinja Jasmina Holbus je istakla da scenografija u pozorištima obično kasni i tako oteža proces rada u samom finišu. No, to nije bio slučaj u CNP-u. Ona je izrazila zadovoljstvo i zahvalnost upravi i tehničkoj ekipi nacionalnog teatra što je scenografija za predstavu “Djeca sunca” bila postavljena mjesec dana ranije, što je svojevrsni presedan u pozorištima u regionu. Pored pohvala u tom segmentu, nije se mogla suzdržati i da ne podijeli svoje viđenje ovog komada, pozivajući publiku na premijeru.
”Ja sam to vrlo romantično pročitala i strašno mi se dopao tekst, a onda se desila neka njihova, glumačka, unutrašnja stvarnost likova. Ako uzmemo sunce kao metaforu života, oni žive unutar sebe, a zapravo unutar tog doma - školjke u kojoj svako od nas obitava, želeći da izađe iz nje. To je, zapravo, čežnja za slobodom. Prostorno gledajući, oni su sve vrijeme zatvoreni u toj školjci, ni ne vide sunce, a imaju ideju o njemu. A onda, kada se školjka otvori, jako su uplašeni. Postavlja se veliko pitanje koliko je čovjek sposoban da vlada svojom slobodom. Ne težnjom za slobodom, već upravo slobodom”, pita (se) Holbus.
Koreograf Igor Koruga je, vidno zadovoljan procesom i komadom, rekao da je za njega ključno prepoznavanje kolektivne potrebe za saznanjem ili volje za saznanjem.
”Između autorskog i glumačkog tima uvijek dolazi do razmjene spoznaja u nekim novim iskustvima, situacijama, sredstvima, postupcima... Meni je uvijek zanimljivo, a i u ovom procesu je to bilo zaista fantastično, a to je praćenje glumaca sa strane - koje su to bile situacije koje su odmah ukopčali, a koje su situacije koje su vremenom savladavali” rekao je Koruga na konferenciji za novinare.
A da je proces bio jedinstven i važan istakla je i glumica Olivera Vuković koja, iako u penzionerskom statusu, dobila je poziv da zaigra u ovoj predstavi, na čemu je posebno zahvalna.
”Bez obzira na veoma zahtjevan rad i moje pozne godine, ja sam toliko uživala u ovom procesu da nijednu probu nisam propustila da gledam svoje kolege iz gledališta. Fascinantni su! Ovaj proces ću pamtiti dok sam živa”, zaključila je Vuković i dodala da je tokom svoje dugogodišnje karijere imala priliku da radi na mnogim predstavama.
Vjeruje u autorsku i kreativnu ravnopravnost u pozorištu
Govoreći o procesu rada, rediteljka Tomić je istakla da je bio inspirativan, kreativan i nadahnjujući, što nije toliko često...
”Mislim da se izuzetno rijetko desi suštinska kreativnost, to moram iskreno da kažem. Srećna sam zbog ovog procesa, zato što smo u radu sa glumcima imali prostor za kreativnost u izgradnji likova, ali i situacija, događaja i slično. Ne vjerujem u pozorište u koje dođe reditelj koji je najčešće bijeli, strejt muškarac srednjih godina i onda urla, zapovijeda i govori ‘ti lijevo, ti desno’... Nadovezujući se i na ideal djece sunca, stvarno mislim i vjerujem da u pozorištu postoji prostor za autorstvo i ravnopravnost u kreativnosti. To se ovdje desilo”, zaključila je Tomić.
Apel ministarstvu da odobri zaposlenje više glumaca/ica
Marko Baćović je sa novinarima podijelio svoje ponovno oduševljenje mladim crnogorskim glumcima ističući da svi od njih zaslužuju konstantne angažmane i zaposlenje.
”Otkako sam na poziciji direktora u svakoj predstavi upoznajem neke nove glumačke talente i to je nešto što me beskrajno raduje. Pored naših iskusnijih, pa i starijih glumaca, imamo i sjajnu mladu ekipu, divne uloge, otkriće za mene. Neki od njih su i u ovoj predstavi”, rekao je on.
Govoreći o glumcima pojedinačno i hvaleći ih, istakao je i da je Sanja Vujisić već “etablirana glumica, a nažalost još nema posao”.
”Dakle, moramo raditi nešto po tom pitanju, jer je stvarno grehota da ljudi poput nje nijesu zaposleni. Evo, javno apelujem na nadležno minsitarstvo da mi odobri da primim još nekoliko glumaca”, rekao je Baćović, na šta su ostali prisutni reagovali smijehom”
Proces dobar koliko i majkina pita
Mladi glumci su se usaglasili da je proces rada za svakog od njih bio od velikog značaja. Stefan Vuković je istakao da je nakon takvog procesa, zagarantovan i uspjeh predstave.
”Nije bilo barijera reditelj-glumac, glumac-glumac nego smo svi disali kao jedno i vjerujem da je to jedini pravi put da se dođe do nekog rezultata, a mislim da mi imamo rezultat i da ova predstava ima veliki potencijal”, poručio je on.
Lazar Dragojević je kazao da bi volio da u njegovoj karijeri bude još više ovakvih procesa, a Sanja Vujisić je kazala da snaga ove predstave leži baš u ljudima koji su je stvorili.
Vanja Jovićević je rekla da joj je uvijek drago kad se vrati u CNP jer je tu napravila svoje prve glumačke korake.
Možda i najubjedljivije od svih, Slavko Kalezić je zadovoljstvo rada na predstavi opisao interesantnom metaforom i uporedio ga sa pitom svoje majke što govori dovoljno samo po sebi, jer (njegova) majka pravi najbolju pitu (na svijetu).
Bonus video:
