Pažljivo odabrana muzika, energija koja se osjećala i širila poput neprekidnog niza tonova, gromoglasan aplauz jači od kiše vani, neprekidna podrška i duge stojeće ovacije probudile su jake emocije i izazvale one srećne suze radosti i uzbuđenja mlade crnogorske violinistkinje Sofije Marković na njenom prvom solističkom koncertu koji je preksinoć upriličila u punoj velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u Podgorici.
Definitivno je to veče koje će Marković pamtiti, a utiske prenosi za “Vijesti”.
”Ovo je za mene bilo zaista posebno veče: bujica emocija, lijepih osjećanja, zadovoljna publika... Sve je bilo savršeno. Publika je reagovala vrlo lijepo, pozdravili su me gromoglasnim aplauzom na samom početku, a ispratili ovacijama, takvim da sam na kraju odsvirala još i bis, nakon čega su svi ustali i aplaudirali još dugo da sam ponešena emocijama čak počela i da plačem. Jesam očekivala lijepe reakcije, ali u takvim situacijama osjećanja samo naviru i od silnog uzbuđenja čovjek samo može najiskrenijim emocijama da se zahvali publici, a u mom slučaju to su bile suze, naravno radosnice”, iskreno priča maturantkinja Umjetničke škole za muziku i balet “Vasa Pavić”.
Svojim radom, vježbom, posvećenošću i trudom, mlada violinistkinja je i na solističkom koncertu pokazala da ima snagu, moć, vještinu, talenat, ali i sigurnost i znanje neophodno da bi dočarala epohu i upriličila prijatnu atmosferu “samo” oscilacijom nekoliko žica, a uz klavirsku pratnju Davora Novaka.
”Pripremala sam se zaista dugo, što je prouzrokovalo da izađem na scenu vrlo smirena i sigurna. U procesu pripreme najviše mi je pomogao moj profesor Marko Simović, ali i korepetitor koji me je pratio na koncertu Davor Novak. Zaista sam jako zadovoljna kako je sve proteklo i nadam se da je ovo početak nečeg velikog u mom životu”, kaže ona za “Vijesti”.
Marković je izvela djela Sonatu u A duru br. 22, K. 305 Volfganga Amadeusa Mocarta, Partitu u d-molu, br. 2 BWV 104 Johana Sebastijana Baha i Sonatu u F-duru, br. 5 op. 24, “Proljećna”, Ludviga van Betovena, a repertoar je pripremila u dogovoru sa profesorom.
”Repertoar sam, u dogovoru sa profesorom, izabrala po nekom svom senzibilitetu, najviše zbog toga što zaista uživam dok izvodim kompozicije ova tri kompozitora. Lijepo izvodim kompozicije iz doba klasicizma, to su u ovom slučaju bili Mocart i Betoven, a Bah predstavlja neizostavan dio u školovanju svakog mladog muzičara. Svakako, s obzirom na to da Bahova muzika predstavlja svojevrsno obraćanje Bogu, jer je i sâmi kompozitor sva svoja djela posvetio upravo njemu, bila mi je potrebna određena doza zrelosti i pravog pristupa tom načinu razmišljanja da bih mogla da izvodim to djelo, što je prilično kompleksno. Nadam se da je publika uživala slušajući me jednako kao i ja dok sam svirala”, ističe ona.
Marković je rođena u Podgorici 2003. godine, a sa sedam godina je počela da svira violinu u Umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić”, u klasi Vilija Ferdinandija. Uporedo je učila da svira klavir u klasi Lidije Skender. Srednje muzičko obrazovanje je nastavila u istoj školi, gdje trenutno pohađa četvrti razred u klasi Marka Simovića. Ipak, odlučila se za violinu, a u tom pravcu planira i da nastavi svoju karijeru i život.
”Violina je oduvijek bila moja (prva) ljubav, a klavir sam počela da sviram iz čiste radoznalosti i on mi je tokom cijelog školovanja više bio neka vrsta razbibrige, iako sam mu naravno prilazila sa velikom posvećenošću i željom. Kada je došlo vrijeme da se odabere jedan instrument za srednju školu, naravno da je jedino violina dolazila u obzir. Planiram naravno da upišem Muzičku akademiju, jer sam od samog ulaska u svijet muzike sigurna da je to moj jedini poziv i da sam stvorena za to. Ipak još uvijek se nisam odlučila koju ću akademiju pokušati da upišem... Živimo u vremenu punom mogućnosti i opcija, tako da se još uvijek premišljam koja bi opcija bila najbolje za mene”, zaključuje Sofija Marković.
Nesumnjivo je da će, koju god odluku da donese, mlada violinistkinja dati sve od sebe, a tome u prilog ide i njeno dosadašnje iskustvo u kojem se ističu brojne nagrade sa raznih takmičenja u zemlji i inostranstvu, učešća na muzičkim kampovima i projektima. Takođe, usavršavala se i u saradnji sa vještim i poznatim profesorima kao što su: Obri Oliverson, Song Čoi, Graf Murža, Marko Josifoski i drugi, ali i sarađujući sa dirigentima među kojima su i: Toni Šoroks (Engleska), Fabio Sperandio (Italija), Anton Martinov (Rusija).
Ljudi više očekuju od vas ako potičete iz muzičke porodice
Sofija Marković potiče iz muzičke porodice, pa se rano upoznala sa muzikom i počela da svira i edukuje se. Govoreći o odrastanju u muzičkoj porodici, Marković konstatuje da, kao i sve, i to nosi određene benefite, ali i pritisak u kontekstu izraženih očekivanja i odgovornosti.
”Odrastanje u muzičkoj porodici je mač sa dvije oštrice: ljudi (više) očekuju od vas, pritisak postoji, ali istinski uživam u svom poslu i kad se nađem na sceni osjećam da sam u svom prirodnom okruženju i trudim se da me trema nikada ne sputa u smislu da se kvalitet mog sviranja nikada ne dovede u pitanje”, kaže violinistkinja.
Bonus video:
