Mlada Kotoranka Vana Đuranović svoju ljubav prema životinjama prikazala je kroz crteže, pa su one u početku bili motivi njenih radova.
Danas se ova petnaestogodišnjakinja koja završava deveti razred uveliko sprema da nastavi svoj umjetnički put kroz školovanje u srednjoj likovnoj školi. Pohađala je brojne radionice, bila angažovana da za dječije festivale pravi instalacije, a njeni radovi za sada bili su dio kolektivnih izložbi.
”Crtanjem sam se počela baviti od treće godine, otkad sam prvi put uzela olovku u ruke. Prvi crtež sam naslikala na vratima svoje sobe, kredom. Bio je to konj koji pase travu. Tada sam najviše voljela da crtam konje, jer su mi bili omiljene životinje. Kasnije, moja učiteljica Biljana Vujaš, u prvom razredu je primijetila da volim da crtam i ohrabrila me da nastavim. Sa devet godina, na poziv Ivane Lazarević, umjetnice iz Kotora, radila sam instalaciju svijetleći vitraži na klupama, za potrebe Festivala pozorišta za djecu u Kotoru. Učestvovala sam na mnogim radionicama koje su se svake godine organizovale u sklopu tog festivala”, počinje svoju priču Vana.
Za sada niko u njenoj familiji ne pokazuje sklonost ka slikanju.
”Iskreno, ne znam od koga sam naslijedila ovaj talenat, pošto se niko u mojoj porodici ne bavi slikanjem. Mada, svi članovi jako vole umjetnost”, iskena je Vana koja kaže da crta i slika kad god imam slobodnog vremena.
”Najaktivnija sam kad je raspust i kad mi školske obaveze to dozvoljavaju”, priznaje mlada Kotoranka na čijim su radovima najrazličitiji motivi.
”Volim da crtam likove iz serija koje gledam. Omiljene su mi South Park i Neon Genesis Evangelion, mada volim i likove iz japanskih animiranih filmova Ghibli produkcije: Spirited Away, Grave of the Fireflies, Ponyo itd. Sviđa mi se ta vrsta estetike koju i sama pokušavam postići u svojim radovima”, iskrena je ona.
Vana se okušala i u crtanju stripova, a o tome čita li ih i da li sama osmišljava tekstualni dio, kaže:
”Volim da čitam stripove. Omiljeni su mi Uzumaki i Gjo. Oni su takođe japanski, njihov autor je Junji Ito, poznat po pomalo bizarnim temama koje obrađuje. Ovi stripovi su mi bili inspiracija da pokušam uraditi i neke svoje. To su uglavnom kratki stripovi, za sad sa malo teksta, jer mi taj literarni dio nije bas jača strana, ali trudim se da radim na tome. Nemam ničiju pomoć u tome, sve radim sama, a inspiracija su mi svakodnevne teme i događaji”, ispričala je sagovornica Magazina.
Deveta umjetnost vraća svoju popularnost, a da li sebe i u budućbosti vidi kao crtača stripova, Vana odgovara:
”Stripovi jesu ono što me zanima, ali nisam razmišljala u pravcu da se ozbiljnije bavim tom djelatnošću. Više volim da crtam slike bez teksta, sa nekom tematikom koja mi je trenutno interesantna. Možda nekad uradim i neki ozbiljniji strip, ali trenutno ipak ću nastaviti samo da ih čitam i uživam u njima. Drago mi je da stripovi ponovo dobijaju popularnost”.
Iako ima puno radova, do sada nije imala priliku da kroz samostalnu izložbu prikaže neke od njih.
”Samostalnu izložbu do sad nisam imala, jer smatram da još treba da radim na svojim radovima, ali naravno da planiram. Moji radovi su bili dio raznih izložbi, a prošle godine osvojila sam prvu nagradu na konkursu sa temom Karneval u Kotoru, koji je bio u organizaciji Kulturnog centra ‘Nikola Đurković’”, pohvalila se Đuranović, koja pri izradi radova koristi različite tehnike.
”Pri crtanju i slikanju koristim razne tehnike: olovku, tanji marker za crtanje, vodene i akrilne boje. Često koristim i hemijske olovke u boji kojima postižem da rad bude živopisniji. Najviše radim grafitnom olovkom i hemijskom, to su mi omiljene i jedne od lakših tehnika od navedenih. Takođe, volim i rad sa glinom. Radila sam razne figurice manjih dimenzija, maske i drugo”, ispričala je ona.
Crtanje i slikanje za nju nijesu samo hobi, već upravo se sprema da to bude njen životni poziv.
”Što se tiče mojih daljih planova, trenutno završavam deveti razred Osnovne škole ‘Njegoš’ i pripremam se za upis u Srednju likovnu školu ‘Petar Lubarda’ na Cetinju, na smjer grafički dizajn. Moram da napomenem da veliku podršku u svom radu imam od svoje nastavnice likovne kulture, Dubravke Milivojević”, kaže Vana oja je sem za slikanje talentovana i za muziku, pa je završila i nižu muzičku i svira gitaru.
”Muziku jako volim. Moj tata svira gitaru i u našoj kući se svakodnevno sluša kvalitetna muzika, a i ja sam išla u muzičku školu i svirala gitaru. Nažalost, obaveze mi nisu dozvolile da nastavim time da se bavim, ali i dalje ponekad uzmem gitaru i sviram djelove pjesama koje mi se sviđaju. Slikanje i muzika su mi podjednako dragi, ali ipak se bolje izražavam kroz slikanje i mislim da sam tu pronašla sebe”, iskrena je Vana koja otkriva i šta od muzike voli da sluša:
”Od muzike slušam većinom hitove iz 70-ih i 80-ih godina. Hard rock i heavy metal bendove volim, sa njihovom muzikom me je upoznao tata. Veliki sam fan grupe Queen i Fredija Merkjurija, zatim Motley Crue, AC/DC, Red Hot Chilli Peppers, Iron Maiden, itd. Na gitari u slobodno vrijeme sviram neke njihove pjesme”, otkriva Vana koja se nije poput svog oca Kristijana oprobala i kao autor.
”Komponovanje nije nešto u čemu sam se oprobala, smatram to jako zahtjevnom vještinom. Volim samo da uživam slušajući dobre kompozicije”, zaključuje Vana.
Bonus video:
