Crna Gora je prilično bogata sa podvodnom kultunom baštinom koja je po svojoj suštini internacionalna, ali je razvoj ronilačkog sektora i pogotovo ronilačkog turizma kod nas tek u povoju – ocijenio je podvodni arheolog Darko Kovačević.
On je sinoć u Tivtu održao predavanje na temu
"Svjetska kulturna baština na dnu Jadrana, dostupna svima", u okviru multimedijalne manifestacije "Festival vjetra" koja se održava u tom gradu.
Kovačević je predavač na univerzitetu Malte na programu pomorske arheologije i saradnik Opštine Budva na projektu BlueMedplus, a trenutno je angažovan kao stručni saradnik na Pomorskom fakultetu u Kotoru na projektu "Zaštita podvodnog nasljeđa kroz digitalizaciju i valorizaciju, kao novi oblik turističke ponude" - WRECKS4ALL.
Ovaj prekogranični IPA projekat okupio je institucije i stručnjake iz Crne Gore, Hrvatske i BiH, a cilj mu je da se na pravi način prezenuje i valorizuje bogatu kulturna baštinu u podmorju ovih država u obliku ostataka brodoloma iz starijih perioda ljudske istorije, kao i olupina brodova i aviona iz novijeg doba.
"Podvodna kulturna baština na Crnogorskom primorju je prilično bogata i većim dijelom, još nedovoljno istražena. Ovdje imamo lokalitete i od antike, preko srednjeg vijeka do modernog doba. Među antičkim brodolomima i lokalitetima, najbrojniji su oni iz rimskog doba – ugrubo, iz vremena oko 1. vijeka nove ere, mada ima i helenističkih iz vremena oko 4. vijeka prije nove ere. Period srednjeg vijeka, kao i svuda u Mediteranu nije dosta zastupljen, ali imamo jedan značajan lokalitet iz 16. vijeka - brodolom galiona kod rta Kabala u Boki. Ohrabrujuće je da su na dubinama od preko 40 metara koje nisu dostupne roniocima sa lakom opremom, ti lokaliteti još bolje očuvani i brojni. Dobar dio njih je još uvijek neistražen i neidentifikovan, čak možda i nepronađen, ali imaju dobar potencijal za neke aktivnosti koje donosi budućnost, a to je tehničko ronjenje gdje imamo opremu koja se munjevito brzo razvija i tehnologije poput fotogrametrije i virtuelne realnosti koje omogućavaju mnogo bolju prezentaciju tih lokaliteta i olupina mnogo širem krugu ljudi od samih ronilaca", istakao je Kovačević.
On je objasnio tehnologiju koju primjenjuju podvodni arheolozi i istraživači podmorja u potrazi za arheološkim lokalitetima i olupinama potonulih brodova i aviona što su se srušili u more: od multibeam (višesnopnog sonara), preko bočno skenirajućih (side scan) tegljenih sonara, do autonomnih podvodnih dronova.
Koristeći se tehnologijom ultrazvuka, ova oprema omogućava ljudima da bukvalno "vide" pod morem i na jednostavan način otkrivaju lokalitete koje onda dalje ispituju sami ronioci ako je riječ o dubinama do 100 metara, odnosno daljinski upravljane ronilice (ROV) koje na sebi nose kamere i imaju hidraulične "ruke" kojima mogu uzeti i neke uzorke neophodne za analize i dalja proučavanja.
Ipak, budući da je klasično video snimanje pod vodom često ograničenih dometa jer je vidljivost na dnu ponekad loša, istraživači u posljednje vrijeme primjenjuju tzv. fotogrametriju kojom se olupine i arheološka nalazišta pod vodom snimaju foto-kamerama visoke rezolucije koje prave veliki broj snimaka u kratkom vremenu, a onda se taj materijal obrađuje u posebnim softverima i dobijaju vjerni trodimenzionalni prikazi aktuelnog izgleda kompletnog objekta pod vodom, kojeg inače ne bi bilo moguće snimiti i vizuelizovati klasičnim metodama.
"Fotogrametrija i tehniologija uopšte su danas toliko uznapredovale i jednostavne su za upotrebu da su bukvalno donijele revoluciju u istraživanju, zaštiti i prezentaciji podvodne kultune baštine. Ono što je nekada dvadesetak dana radio tim od petnestak ronilaca sa kanapima, patljikom i metrom, danas na lokalitetu odradi samo jedna ronilac sa kamerama za par sati ili u par zarona. On tako istovremeno, precizno premjeri lokalitet/olupinu, sagleda njeno stanje i referencira je u priostoru, te na kraju prcesa dobije i njenu 3D vizuelizaciju koja je možda i najbolji način da se podvodna kulturna baština prikaže i bude diostupna svim ljudima – čak i onima koji nikada u životu nisu, niti će zaroniti pod valove", kazao je Kovačević dodajući da nije siguran koliko su toga svjesni odgovorni u crnogorskim institucijama poput Centra za konzervaciju i arheologiju ili Ministarstva kulture kojima su još daleke ovakve visokotehnološke mjere za obradu, istraživanje, zaštitu i prezentaciju kulturrno-istoijske baštine u podmorju.
Kovačević je naglasio da u svijetu ima dosta bogatih ljudi koji se iz hobija i zabave bave traganjem za potopljenim brodovima ili ostacima antičkih potonulih gradova, a jedan od njih je i vlansik američke fondacije RPM Nautical sa Floride čiji je istraživački brod "Hercules" od 2009. do početka 2014. istraživao crnogorsko podmorje i priotom svojom sofisticiranom opremom otkrio više novih lokaliteta za koje se prije nije znalo, a među kojima i desetak njih iz vremena antike koji su na većim dubinama i koji su savršeno očuvani.
"U vrijeme današnjeg razvoja tehnologije koja je poput sonara dostupna svima, besmislenio je kriti pozicije tih lokaliteta kao što su to do sada radile nadležne institucije u Crnoj Gori. Naprotiv, treba raditi na edukuaciji najšire javnosti i podizanju nivoa svijesti o značaju i vrijednosti ovih lokaliteta da ljudi shvate koliko je to zaista vrijedno i važno, a najbolji način za to je da ljudi upravo "vide" kako to sve pod morem izgleda što se lako, relativno jeftino i brzo postiže metodom fotogrametrije - skeniranjem olupina i obradom tih podataka u programima poput Reality Capture, a što je sve zajedno i perfektna naučna metoda za obradu i proučavanje ovih lokalteta", kazao je Kovačević, pojašnjavajućii da se tako trodimenzionalno vizuelizovana podvodna kulturna baština lako javnosti može prikazati, njeni umanjeni modeli odštampati u 3D printeru, a korišćenjem moderne tehnologije poput naočara i soba za virtuelnu realnost, građani mogu i sami naraviti tzv. "suvi zaron" i bukvalno dotaći neki davno potonuli brod ili amforište.
Upravo to će uskoro ponudititi poseban Show room koji se formira na Pomorskom fakultetu u Kotoru u tamo osnovanoj posebnoj Laboratoriji za arheologiju pomorstva u kojoj je angažovan Kovačević, a gdje će najšira javnost na jednostavan, tehnološki napredan i vrlo dojmljiv način moći da sagleda gotovo sve što se krije u našem podmorju.
Kovačević je na predavanju u Tivtu prezentovao kako u 3D prikazima napravljenim fotogvrametrijom, izgledaju kompletne olupine francuskog razarača iz Prvog svjetskiog rata "Dague" kod Bara, patrolnog broda JRM "Golešnica" i austrougarskog parobroda "Tihany" na uklazu u Boku, ili britanskog lovca iz Drugog svjetskog rata tipa "spitfire" koji se srušio u more kod Herceg Novog.
"Ne možemo više da govorimo o podvodnoj kulturnoj baštini Crne Gore kao devastiranoj, pokradenoj i tako dalje. Zaista postoje fantastični lokaliteti koji primjenom novih metodologija mogu postati dostupni i ljudima koji ne rone. Suština projekta "WRECKS4ALL" je diverzifikacija turističke ponude. Okrenuli smo se bili uspostavljanju ili savetovanju sistema u ronilačkom turizmu i prezentaciji podvodne kulturne baštine, kao jednog od najbitnijeg faktora atraktivnosti ronilačkog turizma. Crna Gora ima savršen potencijal za to, zaista postoji jako puno lokaliteta. Recimo, mogli bi da napravimo savršenu ronilačku rutu parobroda, jer ovdje u podmorju imamo parobrode koji su građeni krajem 19. vijeka, bili u službi kroz Prvi i Drugi svjetski rat. Potonuli su od Bojane sve do Boke i ima ih jako puno, da ne govorimo o plovilima iz Drugog svjetskog rata ili antici", naglasio je Kovačević zaključivši da se podvodna kulturna baština najbolje može zaštititi i prezentovati ako ona bude dostupna svima - da je kroz visoku tehnologiju, jednako može vidjeti i ronilac sa primorja i stanovnik, recimo Durmitora, koji nikada ranije nije čuo ništa o tome.
Bonus video:
