Pisanje za djecu zahtijeva ne samo voljeti, već i na pravi način razumjeti djecu, sa njima dijeliti i radost i tugu, biti maštovit, veseo, nepredvidiv, kazao je Dragiša Jovović, član nekadašnjeg Crnogorskog udruženja pisaca za djecu i mlade, na jučerašnjoj tribini “Nagrade za književnost za djecu i mlade - iskustva i laureati” koja je organizovana u okviru drugog dana manifestacije “Dani Dragana Radulovića” u Podgorici.
A Dragan Radulović, jedan od najznačajnijih savremenih crnogorskih pisaca za djecu, upravo je bio takav - umio je razumjeti djecu možda bolje nego iko, sa njima podijeliti sve, osnažiti ih i podariti im ljepše djetinjstvo, podsjećajući: “Dijete je čovjek važan”.
Zato je njegovo ime i u Crnoj Gori i šire sinonim za bezrezervnu posvećenost djeci, pa se u njegovu čast tokom prethodna dva dana realizovala manifestacija bogatog programa namijenjenog najmlađima.
Na panel diskusiji o nagrada u oblasti književnosti za djecu, bilo je riječi i o novoustanovljenoj nagradi koja nosi Radulovićevo ime, pa je odjeknula regionom.
Ovogodišnji laureat je Melita Rundek, a jedan od članova žirija, predstavnik nagrade “Mali princ” iz Bosne i Hercegovine, Šimo Ešić istakao je da je konkurencija bila velika, pa bi u skladu sa interesovanjem, potrebama čitalaca, stvaralaca, pa i postojanja nagrada na tržištu, trebalo u budućnosti prilagoditi i ovu nagradu. Objasnio je na šta misli:
”Moj predlog je da se nagrada ‘Dragan Radulović’ fokusira na poeziju za djecu, jer poezija zapravo nema nekih velikih šansi u drugim konkurencijama, a jako je važna. Znamo šta je Dragan Radulović ostavio za sobom na tom polju. Među pristiglim djelima za nagradu ‘Dragan Radulović’ bile i dvije vanredno vrijedne slikovnice kojima nijesmo mogli dati nagradu jer je roman pretegnuo. Međutim, možda bi bilo dobro upravo da se vođeni time odvoji segment nagrade i za poeziju, prozu, ali i za slikovnicu, sve u regionalnoj konkurenciji”, poručio je Ešić koji je jedan od osnivača prestižne nagrade za književnost za djecu, “Mali princ”.
Jedna od najpoznnatijih regionalnih književnica za djecu i mlade, višenagrađivana autorka Jasminka Petrović, dodala je da nagrade prijaju svakom autoru, pružaju mu ugled i mogućnost da javno istupa i ima neki uticaj, pa su stoga važne za sve.
”Nagrade su važne i za mlade pisce, jer se mladi danas rijetko odlučuju da pišu za djecu iz brojnih razloga, pa zato ako je već neka mlada osoba ušla u to polje onda mu treba dati vjetar u leđa i ohrabriti ga da nastavi u tom smjeru. Sa druge strane, dobro je i kad stariji dobiju nagrade, jer sve što si stariji - dalji si od djetinjstva, a nagrada potvrđuje da ste prisutni... No, najveća nagrada meni lično je kad odem u biblioteku i bibliotekarka mi kaže: ‘Vaše knjige nisu na policama’ ili kada mi djeca, pa nekada i odrasli, kažu: ‘Ja sam zbog te i te Vaše knjige zavolio/ljela čitanje’... Tada znam da djeca čitaju, a to je izuzetno značajno svakom piscu”, istakla je ona.
Pored brojnih priznanja, njena djela su prevođena na brojne jezike i prikazana u različitim medijima, pa je tako film “Leto kada sam naučila da letim”, za koji je scenario nastao adaptacijom njenog istoimenog romana, doživio enormnu popularnost. No, ono na šta je Petrović uputila tokom panel diskusije jeste i (ne)svjesno omalovažavanje stvaralaštva, odnosno književnosti za djecu u poređenju sa onim za odrasle.
”Kako to da je kultura za djecu i književnost za djecu drugorazredna? Zašto to kažem? Zato što uvijek znamo ko je dobio Ninovu nagradu, a kad neko dobije nagradu ‘Neven’, pored velikog truda i ulaganja, to ostane skoro pa nezapaženo. Možda je razlog tome i što smo svi mi koji se bavimo književnošću za djecu suštinski skromni i tihi, a trebalo bi da se više čujemo. Svi mi koji smo u ovom svijetu znamo kolika je zapravo odgovornost obraćati se nekome ko je maloljetan”, rekla je ona.
Petrović je podsjetila i da su evidentne razlike u novčanom fondu kada je u pitanju podrška projektima ili nagrađivanje stvaralaštva za djecu i, sa druge strane, za odrasle.
”Te cifre nama, piscima za djecu, manje-više ništa ne znače, jer smo mi na jednoj misiji, imamo neki zadatak da mijenjamo svijet, to je naša ideja. Polazim od sebe i vjerujem da se svijet mijenja djecom. Političari su u zabludi ako misle da oni mijenjaju svijet, jer svijet mijenja dječija kultura i stvaranje kulture za djecu. Ja u to vjerujem. Zbog te misije nama te cifre nijesu neophodne, ali je važno govoriti o tome, jer su ta cifra i popularnost važni odraslima”, istakla je Petrović.
Govoreći o nagradama i o njihovoj važnosti, Ešić je istakao da “Mali princ” ima jedinstven sistem selekcije i žiriranja kako bi se izbjegao čest šablon po kojem se nagrade na našim prostorima dodjeljuju - u dogovoru, “preko veze”, političkim zaslugama i slično. Nagrade koje se tiču stvaralaštva za djecu trebalo bi izdvojiti iz tog konteksta i onemogućiti vođenje takvim stvarima, što je bio jedan od osnovnih principa koje je on slijedio.
”Bilo bi lijepo da i nagradu ‘Dragan Radulović’ pozicioniramo i profilišemo tako da ona bude i pruži ono što se od nje i očekuje. Uopšteno govoreći nagrade znače mnogo, ne samo piscima, knjigama, već i književnosti, a književnost za djecu je posebno važna, mnogo važnija nego književnost za odrasle, jer djetetu treba ukazati šta je za njega važno. A književne nagrade upravo to rade - skreću pažnju na određene naslove koji bi možda drugačije prošli ‘ispod radara’”, istakao je Ešić.
”Na današnjem vašarištvu evropskog književnog tržišta knjige se nažalost mogu najlakše valorizovati nagradama i tako izdvojiti iz bezimene mase goleme književne produkcije, a da se pritom često zaboravlja na sudbinu drugih knjiga, hiljade drugih knjiga ‘isto toliko dobrih ili isto toliko loših, svejedno, kao i te nagrađene’”, dodao je univerzitetski profesor Draško Došljak.
On je obrazložio da nagrada predstavlja priznanje, simbolično ili materijalno, za književno djelo ili opus.
”Šta ona znači za knjigu i za autora čuli smo - afirmiše, potvrđuje ono što neko radi i u centar pažnje stavlja knjigu koja predstavlja izuzetnost u ovom svijetu”, rekao je on i istakao da očekuje da će “Dani Dragana Radulovića” prerasti u prestižnu manifestaciju, pa samim tim i nagradu, i da će biti pridružena manifestacijama posvećenim stvaralaštvu za djecu u regionu, “jer knjiga za djecu je prava pedagogija iz koje se uči”.
”Pisci za djecu su oni koji treba da budu primjeri piscima za odrasle. Nažalost, izgleda da odrasli ne žele da uče ni od pisaca za djecu, a čini mi se da bi trebalo da uče i od djece”, zaključio je Došljak.
Djeci treba vratiti djetinjstvo
Jučerašnjoj diskusiji u Kuslevovoj kući prisustvovala je i predstavnica prestižne nagrade “Neven” iz Srbije, Iva Eraković, koja je istakla da “djeci treba vratiti djetinjstvo i da dijete treba da postane slobodna jedinka koja treba da se razvija u skladu sa svim divotama djetinjstva”. Ona je objasnila da je nagrada “Neven” ustanovljena vođena upravo tom mišlju od koje se ne odustaje ni danas, bez obzira na sve (ne)prilike.
”Važno je da se povežemo, da budemo ne samo saradnici, već i saveznici, i da razbijemo floskulu da je kultura za djecu manje bitna i manje važna, zbog čega je često nazivana ‘malom kulturom’. Tu smo da zajedno pomjerimo granice, unaprijedimo ovu važnu temu i da u dječijem uzrastu stvorimo kulturne navike i stvaramo publiku”, poručila je ona.
Snježana Krpes se onlajn uključila u diskusiju i predstavila nastanak, put razvoja i ciljeve nagrade “Grigor Vitez” iz Hrvatske čiji je veći i širi cilj da književno stvaralaštvo za djecu postane i bude ravnopravno, vrednovano, praćeno i nagrađivano, a sve u svrhu podizanja kvaliteta književnog i likovnog stvaralaštva.
Nije jednostavno premostiti put do svijeta djeteta
Dragiša Jovović je podsjetio na prošla vremena i tok mnogobrojnih organizacija, festivala, nagrada i manifestacija koje se tiču ili su se ticale djece.
”Veliki je broj onih koji ne priznaju podjelu književnosti na odvojene segmente, na onu koja je namijenjena djeci i onu namijenjenu odraslima... Nije jednostavno premostiti put do svijeta djeteta. Dječiji svijet je ispunjen pitanjima i čuđenjima. Zato je lijep, zato se zdušno prihvata i voli, a mašta oduvijek privlači pozornost djeteta i budi u njemu osjećanja latentnog nemira”, dodao je on i dalje nastavio govoreći o crnogorskom toku razvoja književnosti za djecu, podsjećajući da je njen začetnik jedan od najvećih crnogorskih pjesnika, Petar II Petrović Njegoš sa svojom pričom “San na Božić”.
Bonus video:
